Sinjski festivalski post festum

Treće je izdanje festivala neočekivanog u mjestu kakvo je Sinj pokazalo da se tradicija jednom mora i roditi.  A tako je u gradu viteštva i štovanja Gospe, prije dvije godine pokrenut Festival novog zvuka – projektna ideja dvoje mladih glazbenika, Sinjana, uz podršku udruge vrlo znakovita imena: Udruga za promicanje suvremene umjetnosti Sinj, iliti UPSUS.

Sasvim precizno, pijanistica Josipa Krtalić i klarinetist Branimir Norac, uz svesrdnu i vrlo efikasnu podršku Marina Maršića (inače, arhitekta) ostvarili su jedan izuzetno uspješan, zanimljiv i ne samo za svoje sugrađane Sinjane uzbudljiv trodnevni festival, koji je i vizualnom pojavom projekcije u boji na zgradama gdje su koncerti održavani – zgradama Palacine i Gradskoga kina, privlačio pozornost raznolike publike koja se spremno odazvala rađanju i odrastanju nove sinjske tradicije.

Impro

I ta bi se reakcija publike mogla sažeti u jedan jasno artikulirani BRAVO, dječji uzvik koji se izdigao u napetoj tišini koncerta improvizacija, uz pljesak koji je upravo taj dječačić odlučno započeo. A taj koncert, službeno u programu nazvan Impro, učinio mi se kao ključan trenutak u nizu četiriju koncerata, jer je povezao i radionicu suvremene improvizacije Music Bus, koju je već treću godinu za učenike glazbene škole Jakov Gotovac vodila (Sinjanka) Ivana Bandalo Benzon.

Reakcija publike mogla sažeti u jedan jasno artikulirani BRAVO, dječji uzvik koji se izdigao u napetoj tišini koncerta improvizacija, uz pljesak koji je upravo taj dječačić odlučno započeo

No, prvi je put bila radionička produkcija predstavljena u službenom dijelu festivala, i to upravo na Impro koncertu na kojem su sudjelovali i odrasli – uz petoro polaznika radionice koji su improvizirali ali pokazali i kako su savladali soundpainting, te večeri 25. siječnja nastupile su i studentice Umjetničke akademije u Splitu, odnosno saksofonistica Ines Vrdoljak i pijanistica Melina Šišić (koja je zapravo na razmjeni kod profesora Ivana Božičevića pa je ovime ispunila obavezu polaganja ispita iz kolegija Improvizacija, koji Muzička akademija u Sarajevu ima u svojem kurikulumu).

A najodrasliji je te večeri bio upravo Ivan Božičević, savjetnička osobnost festivala (kako su ga otprilike oslovili u zaključnoj zahvali), profesor kompozicije UMAS, uspješni skladatelj, pijanist, orguljaš i dakako improvizator, koji se i sâm uključio u ovu improvizacijsku nizanku, najprije solistički, a potom pozvavši sve članove S/UMAS ansambla koji su imali nastupiti na koncertu poslije da mu se priključe.

Upravo mi se taj koncertni događaj koji je privukao najmlađu moguću publiku (koja se, već spomenuto, i sama izjasnila usklikom „bravo“, ali i veselim, čavrljajućim praćenjem improvizacijskih sljedova), i događanje koje je u službeni festivalski program uključilo rezultate radionice pokazao kao jedinstvenost sinjskog festivala i promišljanja glazbe uopće.

Jer radionica za učenike glazbene škole održavala se u takozvanoj Glazbarnici, prostoru koji izvana djeluje kao neka napuštena zgrada, ali unutra je to sjedište i Gradske glazbe Sinj, svih diploma i plaketa po zidovima, pa i nekih zanimljivih instrumenata koji su uočljivi. I tako doslovce u prostoru tradicije glazbovanja u Sinju, rađa se nova snaga imaginacije najmlađih, koji su potom pošli na prezentaciju svojih zajedničkih domašaja u zgradu Palacine u njezinu vrlo funkcionalnu Multimedijalnu dvoranu.

Foto: Iva Lovrec Štefanović

Digital Twin

Tamo je održan i prvi koncert Festivala novog zvuka koji je ostvario dvojac Digital Twin, odnosno Filip Merčep i Boy van Ooijen – udaraljkaško-bubnjarski elektroničarski tandem koji uspješno povezuje i stapa suvremeni zvuk ozbiljnih stremljenja sa ritmovima i grooveom klupske glazbe, pružajući publici (gdjegod nastupali, a već su obišli i veće i manje gradove i mjesta po Hrvatskoj) jedinstven glazbeni spoj proizišao iz njihova improvizacijskog muziciranja uz duhovite naslove „pjesama“ koji imaju broj, ali obligatno slovo (zbog prijave u ZAMP-u, kako su objasnili publici).

Njihov je koncert tako uz B6 ili B4 i B5 otkrio i da imaju hit CmdShift1 koji su kao bis ponovno izveli, uz napomenu da se uskoro može očekivati njihov nosač zvuka, a uz koncert prve večeri svoju su (već proputovanu radionicu) Videoigraonicu otvorili znatiželjnim i zaigranim Sinjanima u subotu prijepodne.

A ovo je bila prilika za još jednu izvedbu (treću koju sam pratila uživo) skladbe Gordana Tudora Snare, you there? za mali bubanj, elektroniku i video, koja je u ovome prostoru imala najdojmljiviji i vizualni i zvučni efekt „tudorovske“ igre riječima i ritmom od doživljaja na praizvedbi u sklopu 32. MBZ-a te izvedbi u Čakovcu 2023.

Foto: FNZ

Nature Amplified

Ujedno, Filip Merčep je od osnutka dio novoga umjetničkog kolektiva NAE, koji se na Festivalu u Sinju premijerno predstavio hrvatskoj publici, nakon  inicijalnog nastupa u Kotoru (na KotorArt festivalu ljetos) – uz njega su osnivači Tomislav Oliver (kompozicija, elektronika), Vid Veljak (violončelo) i Branimir Norac (klarinet). Uz njih u ovom projektu nazvanom Nature Amplified sudjeluju i Tin Dožić i Goran Nježić, a u Sinju im je ogromnu tehnološku pomoć osigurao Boy van Ooijen.

Četvorica glazbenika, koji uz skladatelja i muzikologa Olivera i sami imaju (manje ili više) autorskih nagnuća, uz novo ime koje su proglasili prošle godine upravo za premijerni nastup u Kotoru, potvrdili su svoje postojanje, koje se do tada zbivalo ponešto skrovito od javnosti, tek je jedan radijski dokumentarac Dečki (autorice Nine Čalopek za ciklus Oda-birano, premijerno emitiran 22. veljače 2022.) dao naslutiti da bi se moglo dogoditi nešto posebno u tom spoju.

A upravo se u Sinju dogodilo ČUDO – ne samo zbog novog instrumenta koji nema neko pravo ime, nego tek nadimak Maurice (a koji je sviran u prvoj skladbi programa), nego i zbog otvaranja Gradskog kina u Sinju ovakvom događaju, koji je svojom multimedijalnošću uz vrhunske vizualizacije Gorana Nježića za dvoje kolaborativne praizvedene skladbe kolektiva NAE, ali i fantastične video dionice istog umjetnika skladbi u sredini programa (Sjećanje na Kowloon Tomislava Olivera, za basklarinet, elektroniku i video, te praizvedeno djelo američko-njemačkog skladatelja Simona Kanzlera The Fabrication of Nature, koji je pisao upravo za ovu priliku za preparirano violončelo i udaraljke, uz video) bio poput kakva ukazanja.

Junak je tu bio i srdačni domaćin kina, gospodin Ivan Šentija, koji je i sâm bio zadivljen programom ovog kolektiva, te opsežnim pripremama za četrdesetak minuta „koncerta“.

Foto: Iva Lovrec Štefanović

Uranjanje u zvuk bila je jedna od misija projekta Nature Amplified, pa su zvučnici postavljeni u dio gledališta za kvadrofoniju, a ogromno kino-platno osiguralo je nenadmašan doživljaj prave multimedije. No i opet se vraćamo na ideju improvizacije, jer kolektiv je mjesto suradnje među članovima, ali otvoren prema drugim skladateljima i umjetnicima u fokusu na multimedijalne projekte, važnu ulogu daje upravo improvizaciji koja omogućava spontane i dinamičke interakcije umjetnika i njihovih medija (kako otprilike stoji u programskoj bilješci).

Projekt koji je uključio vrlo kompleksno osmišljeno novo glazbalo (graditelja Maximea Weinmanna), koje je naizgled položena lira, otkriva kako taj audio-vizualni performativni projekt (koji će uskoro dobiti i svoju zagrebačku premijeru u sklopu pretprograma 33. MBZ-a) spaja i amalgamira elemente interpretativne umjetnosti, akuzmatike te instalacija, a inspiriran je prirodnim procesima, ekološkim stanjem današnjice, te, kako nam je i u intervjuu za glazba.hr bio najavio Tomislav Oliver, donosi „sonifikaciju prirode, odnosno prirodnih fenomena kroz mjerenje snage valova, vjetra, podrhtavanja tla i konvertiranje dobivenih podataka u glazbene parametre“.

Projekt koji je uključio vrlo kompleksno osmišljeno novo glazbalo spaja i amalgamira elemente interpretativne umjetnosti, akuzmatike te instalacija, a inspiriran je prirodnim procesima i ekološkim stanjem današnjice

Tako osmišljene dvije skladbe projekta Nature Amplified praizvedene su na koncertu 24. siječnja u Gradskom kinu Sinj. Možda bi publici koja nije mogla biti upućena u sve detalje osmišljavanja skladbi, ali i novog glazbala, bio potreban neki uvod, ali, možda je prevagnula zamisao imerzivnosti, odnosno uranjanja u zvuk, događaj, sliku, i prepuštanje trenutku izvedbe, bez promišljanja o poruci, ideji ili načinu nastanka.

Jednako je oduševljenje koncertnim projektom i uz detaljnije poznavanje, ili multimedijsko prepuštanje trenutku – program koji je donio ponovno izvođenje Sjećanja na Kowloon (Memories of Kowloon) prethodno izvedeno i u Sinju (na prvom izdanju FNZ 2023), a praizvedeno na jednom drugom „malom“ festivalu, Novalis u Osijeku (u listopadu 2022.) i Kanzlerovu praizvedbu, bio je obgrljen dvjema kolaborativnim skladbama, koje su tako bile u programu i potpisane kao autorstvo NAE Kolektiva.

Fascinacija zvukom koji ima svoj život i slobodu

Skladbe Razgovori s vjetrom i Razgovori s morem iznose različite atmosfere oblikovane intrigantnim zvukovljem (čak i ako ne znamo za sve detalje matematičkih odrednica glazbenih parametara), koje se u diskursu čujno improvizatorski nabrijanih suodnosa rastvaraju primamljivom naracijom vrlo prirodnog tijeka, baš kako se i očekuje od projekta koji doslovce izvire iz prirodnih suodnosa.

Fascinacija zvukom koji ima svoj život i slobodu, a u suglasjima četvorice (odnosno petorice u Razgovorima s vjetrom, jer je Tin Dožić muzicirao na novom glazbalu) jednako grli u kvadrofonijskom obruču, istovremeno otpuštajući maštu i glazbenika i publike da se vine i izvan svih parametara, i stvori (otvori) vlastitu priču. Taj naizgledni paradoks zapravo pokazuje koliko je ta inicijalna ideja moćna i podobna umjetničkoj kreaciji.

A posve drukčija faseta suvremenog zvuka i recentno skladane glazbe otkrivena je na samome zaključku festivala, na koncertu ansambla S/UMAS i njihova jedinstvenog slučivanja puhačkih glazbala i klavira, uz svježa djela četvero autora koje je ansambl naručio (putem natječaja) za svoj vlastiti (još jedan „mali“ festival, Music Sandbox u Splitu).

Koncert ansambla S/UMAS bio je zapravo reprizni program njihova koncerta održanog 26. listopada na spomenutome festivalu, ali je upravo druga (pa i svaka iduća) izvedba prava prilika skladateljima, kao i samim interpretima, provjere – zato je bila važna odluka, odnosno praksa Festivala novog zvuka da pozove sve skladatelje da dođu na koncert, otvarajući mogućnost idućih festivalskih izdanja uz rezidencije, skladateljske suradnje i slično.

Tradicija, minimalizam i potencijalni pop hit

Uz Branimira Norca, koji je domaćin festivala, zapravo umjetnički suvoditelj, suosnivač i idejni vizionar, koncert je okupio mlada skladateljska imena: iz Karlsruhea je stigla uspješna Veronika Reutz Drobnić čijih su šest misli, odnosno 6 Thoughts on Folk Music zaključili njezino bavljenje elementima tradicijske glazbe.

Student kompozicije na splitskoj akademiji Lukša Vučić umjetničkog prezimena Montana predstavio se dvama stavcima svojeg Kvinteta u kojem je čujna tradicija američkog minimalizma, ali i onog njegova profesora Božičevića, dok je Robert James Hudulin, inače prisutniji donedavno u drugim žanrovskim izričajima, postavio pitanje Koja je razlika između Č i Ć u duhovitoj skladbi koja bi mogla završiti i kao neki pop hit.

Više je o tim skladbama pisano uz njihove praizvedbe u Splitu, pa ovdje još dodajemo kako je „eksplozija“ na kraju plesnog Orlovi protiv dronova Branimira Norca, uistinu pravim efektom zaključila službeni dio festivalskog programa, dok je druženje glazbenika u post-koncertnom terminu potvrdilo sjajnu festivalsku atmosferu, i obećavajući razvoj nove sinjske tradicije.

I na kraju, zanimljivost da je nakon dvije godine u sinjskom rodilištu opet stigla nova sinjska beba – djevojčica je rođena početkom veljače, nakon što u Sinju 2023. i 2024. nije bilo novorođenih u rodilištu…

Tek se jedan festival u siječnju 2023. rodio, koji je prošle godine prohodao usprkos zametenošću snijegom, a ove je godine veselo trčao i doviknuo „bravo!“