Glazbeni pojam

Proširene tehnike
Proširene tehnike u glazbi odnose se na nekonvencionalne načine dobivanja zvuka (glasom ili na instrumentu), pri čemu je ideja doslovno proširiti mogućnosti koje glas ili instrument očekivano nudi. Mjesto su pronašle u avangardnoj i jazz glazbi, u filmskim i ambijentalnim radovima, te u eksperimentalnoj i suvremenoj glazbi. Najčešći primjeri proširenih tehnika odnose se na gudačke i puhačke instrumente, potom na klavir, ali i udaraljke te na glas. Kod gudačkih instrumenata česta praksa je sviranje Col legno (drvenim dijelom gudala) ili Sul ponticello (vrlo blizu kobilice), dok proširene tehnike kod klavira uglavnom podrazumijevaju njegovo prepariranje. U domeni glasa ističu se govorno-pjevna tehnika Sprachgesanga (A. Schönberg), ali i zvučni efekti poput vikanja, šaptanja ili pak pjevanja zatvorenih usta.
Citat

Duhovna atmosfera poratnog vremena bila je u našim krajevima veoma provincijalna, depresivna i skučena. Za mlade kompozitore željne velikih sloboda, dalekih horizonata, novih tehnika, novih izražajnih sredstava bilo je zagušljivo, gotovo nepodnošljivo. Ne samo da sam se u toj situaciji odlučio na nepristajanje, odlučio sam se čak za agitaciju i muzičku revoluciju koja je imala svoju kulminaciju u prvom Muzičkom biennalu Zagreb.
Propustili ste