Nina Simone u interpretaciji Sandre Halužan 

U petak, 21. veljače u Klubu kazališta Komedija, Sandra Halužan održala je koncert pod nazivom Homage to Nina Simone, i zajedno sa svojim kvartetom predstavila opus jedne od najvećih glazbenih ikona 20. stoljeća.

Sandra Halužan je multiinstrumentalistica, vokalistica, pedagoginja, aranžerka i skladateljica, koja dolazi iz glazbene obitelji, a završila je teoriju glazbe, klarinet i solo pjevanje. U proljeće 2019. pobjeđuje na natječaju za Nove nade jazza platforme jazz.hr festivala „Marjan Marjanović”.

Godine 2020. osniva Sandra Halužan kvartet, izvodeći jazz aranžmane zagorskih skladbi i autorske pjesme na zagorskom dijalektu. U ožujku 2022. izdaje svoj prvi album Vu plavem/In The Blue pod okriljem Geenger Recordsa. U subotu nam se pak predstavila kao interpretatorica jazz standarda, i to iz pjesmarice velike Nine Simone, kojoj je neki dan bio rođendan – naime, da je živa, imala bi 92 godine.

Foto: Ivan Mihaljević/Unimedia

Glazbenu je večer otvorila kompozicijom Dukea Ellingtona ”Mood Indigo”, koja se čak i ne veže toliko uz Ninu Simone, s obzirom na to koliko ju je jazz glazbenika obradilo. No već idućih par kompozicija bile su baš one koje je obilježila Nina Simone: ”Please Don’t Let Me Be Misunderstood” (napisana za Ninu Simone, koja ju je prvi put snimila na albumu Broadway-Blues-Ballads 1964.) i ”Feeling Good”, originalno song iz mjuzikla koji danas više čak i nije previše poznat, pjesma danas definitivno obilježena interpretacijom Nine Simone iz 1965.

Iduća kompozicija, ”Black Bird”, definitivno je manje poznata široj publici, ali zapravo spada među najsnažnije i najbolnije balade o borbi Afroamerikanaca za građanska prava (crna ptica očito je metafora) – minimalistički aranžman omogućuje da se tekst još snažnije istakne, naglašavajući njegovu duboku poruku. Na idućem broju, ikoničkoj ”I Put a Spell on You”, Sandra Halužan predstavila se i kao saksofonistica, a uslijedila je prekrasna Gershwinova balada ”Porgy”.

Foto: Ivan Mihaljević/Unimedia

”See Line Woman”, temeljena na folk tradicionalu, pjesma hipnotičkog ritma, poslužila je Sandri da se predstavi i kao klarinetistica, ali tu si je istodobno i dala malo oduška s razigranom scat improvizacijom. Iduća pjesma vraća nas u melankoličnije raspoloženje, ”Four Women” – koju je Sandra najavila kao još jednu pjesmu snažnog teksta, o četiri žene različitih boja kože i različitih životnih priča. Čuli smo još Dylanovu ”I Shall Be Released”, Nininu autorsku ”I Wish I Knew How It Would Feel to Be Free” i ”Sinner Man”, a za bis nam je pripremila ”Ain’t Got No/I Got Life”, koja je kombinacija dviju pjesama iz mjuzikla Hair, ali danas je ipak najpoznatija kao „stvar Nine Simone”.

Foto: Ivan Mihaljević/Unimedia

U prvom dijelu (”Ain’t Got No”) pjeva o stvarima koje nema — materijalnim dobrima, društvenim pravima i slično, a u drugom dijelu okreće ton pjesme prema slavljenju samog života, ističući sve ono što ima: tijelo, um, slobodu, život. Sandra Halužan vjerojatno nije mogla odabrati bolji završetak koncerta posvećenog Nini Simone – taj prijelaz od osjećaja gubitka i nepravde prema poruci o otporu i slobodi savršeno utjelovljuje glazbenu i društveno-kritičku viziju Nine Simone.

Foto: Ivan Mihaljević/Unimedia

Sandra Halužan je talentirana i svestrana glazbenica, i bilo bi zanimljivo čuti je više na saksofonu i klarinetu, koje svira zavidnom vještinom. Lijep vokal i smisao za scat improvizaciju dodatni su adut. Međutim, iako repertoar Nine Simone izvodi na visokoj tehničkoj razini i s očitom strašću, ostaje dojam da ta pjesmarica nije u potpunosti „njezina“, kao da nedostaje ono nešto što bi interpretaciju učinilo integralnijom i upečatljivijom.

Treba pohvaliti prateći kvartet (Nikola Šantek na klaviru, Bojan Skočilić na kontrabasu i Antun Profeta na bubnjevima) i kvalitetno osmišljene aranžmane. U svakom slučaju hvalevrijedan glazbeni projekt, s obzirom na to da se na domaćoj sceni rijetko može čuti – barem ovako sveobuhvatno – repertoar Nine Simone, čiji su tekstovi i poruke (nažalost) uvijek aktualni.