Ivan Kapec 5tet - Interlocari

Nakon Chuija, evo još jednog zagrljaja svemirskih prostranstava te astronomije i jazza…

Naime album Interlocari Ivan Kapec 5teta nadahnut je djelom Johannesa Keplera „Mysterium Cosmographicum“. U njemu Kepler razvija teoriju o pravilnim geometrijskim poliedrima koji su smješteni (interlocari) između orbita planeta. Ti su omjeri kod Kepeca lucidno pretvoreni u jazz kompozicije, stvarajući matematički definirane odnose koji opisuju Sunčev sustav.

Kapec je, naime, ove omjere prenio u jazz kompozicije, istražujući kako ti proporcijski odnosi mogu oblikovati glazbene strukture. Stoga Keplerove matematičke omjere i strukture poliedara koristi kao osnovu za stvaranje slojevitih jazz kompozicija. Ili, kako sam veli u promotivnom materijalu vinilnog albuma, „brojevi taktova, harmonijski ritmovi i metrička organizacija skladbi izravno su povezani s Keplerovim idejama o proporcijama svemira, stvarajući jedinstvenu vezu između glazbene i znanstvene misli“.

Geometrijske proporcije

Prva od osam skladbi (gotovo ambijentalna) „Fixa“ posvećena je tako najudaljenijim zvijezdama izvan orbita planeta te nedefinirana zadanom geometrijskom proporcijom. Otvara ju nježna Kapecova gitara koju prati vibrafon Šimuna Matišića i dominantan saksofon Marija Bočića uz diskretnu lijenu ritmičku podlogu kontrabasa Hrvoja Kralja (koji daje završnu „notu“ temi) i bubnja Borka Rupene. „Cubus“ je bitno drugačiji/dinamičniji s gugutavim kontrabasom iznad kojeg „vozi“ vibrafon uz „asistenciju“ saksofona i – naravno – Kapecove gitare u solu „iznad“ žustrog no prigušenog Rupeninog bubnja. Tema je nadahnuta Saturnovom sferom/orbitom odnosno omjerima povezanim s kockom.

Pomno slušanje  – ako  mu prethodi uputa o Keplerovom modelu kao polazištu –  otkriva da je baš svaka mjera i broj taktova naslonjen na Keplerove geometrijske proporcije. Tako je nježna skladba „Pyr“ definirana  Jupiterovovom sferom s omjerima tetraedra. Čak pet skladbi od šest planetarnih sfera na albumu temelji se na osobinama dvaju poliedara pa stoga – što daje posebnu čar albumu – ima dvije različite mjere i različit broj taktova. Za razliku, primjerice, od teme „Nuntius“ oslonjene na Merkurovu sferu i omjere jednog oktaedra. Ona je stoga jednostavnija uz „pitku“ melodiju koja bi – prije nego li je se uhvate instrumentalisti svojim odličnim solima  – lako mogla biti i svojevrsni jazz „sentiš“.  Zaključna „Sol“ posvećena je Suncu sa solom kontrabasa, saksofona te vibrafonskim i gitarističkim solom, kao logično finale odličnog albuma.

Jer Interliocari je – čak ako blage veze nemate o Kepleru i Kapecovom posezanju za njegovom teorijom pretočenom u mjere i taktove jazz kompozicija – vraški dobar album.

Ivan Kapec 5tet – Interlocari

Izdavač: Nota Bene Records