istaknuti baletni plesač, pedagog, koreograf, redatelj i dramaturg
Preminuo Milko Šparemblek
Hrvatski baletni plesač, pedagog, koreograf, redatelj i dramaturg Milko Šparemblek preminuo je u 97. godini života.
Milko Šparemblek rođen je u Prevalju u Sloveniji, 1. prosinca. 1928. Pedagozi su mu bili Ana Roje i Oskar Harmoš u Zagrebu, gdje je u Hrvatskom narodnom kazalištu angažiran 1947. godine.
Radio je s Margaritom Froman (S. S. Prokofjev, Romeo i Julija; L. Delibes, Coppélia), Pijom i Pinom Mlakar (F. Lhotka, Balada o jednoj sredovječnoj ljubavi), Miloradom Jovanovićem (I. Stravinski, Apollon musagète; P. I. Čajkovski, Francesca da Rimini), Franjom Horvatom (K. Baranović, Licitarsko srce), Zvonimirom Tajzlom (M. de Falla, Trorogi šešir) i Nenadom Lhotkom (F. Schmitt, tragedija Salome; Prokofjev, Klasična simfonija). Od 1953. usavršavao se u Parizu, gdje je radio s Olgom Josifovnom Preobraženskom i Sergejem Perettijem, te postao prvi plesač u trupama Janine Charrat, Milorada Miškovića i Mauricea Béjarta, a potom u New Yorku kod Marthe Graham i Joséa Limóna.
Plesač izrazito čiste tehnike, u daljnjem razvoju okrenuo se modernom izrazu, koji je obogatio osobnim obilježjem. Od 1955. stvara prve koreografije, među kojima se ističu Quatuor (Raffaello de Banfield, 1957.), Čovjek pred zrcalom (M. Kelemen, 1959.), Ljubavnici iz Teruela (M. Teodorakis, snimljeno i za film 1961. godine). Nakon angažmana u trupi Ballet du XXe siècle M. Béjarta, gdje je bio i baletni majstor, djelovao je kao koreograf u različitim baletnim sredinama, snimao televizijske filmove (K. Weill i B. Brecht, Sedam smrtnih grijeha; A. Schönberg, Očekivanje; G. Auric, Fedra; B. Bartók, Čudesni mandarin).
Bio je ravnatelj Baleta Metropolitan Opere u New Yorku (1971.), Gulbenkian Balleta u Lisabonu (1970–75.), Baleta u Lyonu (1977–80.) i Zagrebu (1992–94.). U Hrvatskoj se istaknuo koreografijama Opus 43 (Ludwig van Beethoven, 1975.), Trijumf Afrodite (Carl Orff, 1975.), Simfonija psalama (Igor Stravinski, 1976), Pjesme ljubavi i smrti (Gustav Mahler, 1981.), Carmina Krležiana (Frano Parać, 1987.), Amadeus Monumentum (W. A. Mozart, 1990), Johannes Faust Passion (J. S. Bach i nepoznati srednjovjekovni autori, 2001).
Koreografirao je i plesne inserte u operama i scenski pokret u dramama. Za HRT je režirao i koreografirao Mathilde (R. Wagner), Chopeniadu (F. Chopin), Gestu za Tina (D. Savin, tekst T. Ujević), Pjesme i plesove smrti (M. P. Musorgski). Surađivao je s Cantus Ansamblom koreografirajući za prvakinju Baleta HNK u Zagrebu, Ivu Vitić Gameiro, u sklopu koncertnog ciklusa Ansambla u MDVL.
Bio je dobitnik mnogih nagrada u zemlji i inozemstvu, 2002. dobio je i Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo. Životno djelo Milka Šparembleka, energija, ljubav te zanos za pokret, balet i umjetnost, bili su vibrantni i prisutni do do kraja njegova života.
