B’s FUNstallation - Mozart Alla Jazz-Funk

U sklopu ciklusa Novi hrvatski jazz, koji se tradicionalno održava srijedom u Saxu, u srijedu je nastupio B’s FUNstallation, sastav koji okuplja neke od najprominentnijih glazbenika srednje jazz generacije na domaćoj sceni. Naziv je zapravo skraćenica od Baja’s, jer je upravo trubač Zvonimir Bajević okupio ovu šestoricu glazbenika, još 2012. godine. Pored Bajevića, članovi sastava su saksofonist Mario Bočić, gitarist Davor Doležal, Luka Žužić na klavijaturama, basist Zvonimir Šestak i Borko Rupena na bubnjevima.

Bend je do sada objavio tri albuma s autorskom glazbom svojih članova: Sixto 2015. godine, Blue Line 2018. i Hold On 2022. godine – od kojih je potonji bio nominiran u nekoliko kategorija za Porin.

Na ovom nastupu glazbenici su nam pripremili raznovrsni repertoar – od svojih autorskih kompozicija do obrada Mozartove glazbe – koji će se naći na novom, četvrtom albumu. Nastup su otvorili mini blokom autorskih kompozicija, a zatim predstavili „projekt“ Mozart – naime, ideja potječe od Amadeus Festivala u Bjelovaru, festivala komorne glazbe posvećenog glazbi i nasljeđu Wolfganga Amadeusa Mozarta, na kojem je bend nastupio prije par godina i predstavio svoje obrade tog skladatelja.

Foto: Ivan Tocilj

U Saxu su Mozartov blok započeli famoznim trećim stavkom iz Sonate br. 11, K 331, u A-duru, Rondom Alla Turca, u aranžmanu Luke Žužića. Uslijedile su Ave Verum Corpus, ikonična Lacrimosa iz Requiema, te jedan od šest njemačkih plesova za orkestar, u D duru – tijekom kojeg je briljirao Borko Rupena dugim solom na bubnjevima.

Mali, ali intrigantan izbor Mozartovih obrada pokazao je izuzetnu kreativnost benda, pogotovo što se tiče aranžmana. Žužićeva Alla Turca sjajno dočarava tri prepoznatljive glazbene teme, dok Lacrimosa donosi zanimljiv zaokret – započinje gotovo samostalnim uvodom u stilu kubanskog jazza, da bi prešla u prepoznatljivu glavnu melodiju. Iako Mozart nije toliko često obrađivan u jazzu kao neki drugi klasični skladatelji – očito je malo veći zalogaj uhvatiti se ukoštac s ovom kompleksnom glazbom – ovaj sekstet uspijeva pronaći inovativna, svježa aranžerska rješenja i pruža uvjerljivu, autorsku jazz interpretaciju Mozartova stvaralaštva.

Mali, ali intrigantan izbor Mozartovih obrada pokazao je izuzetnu kreativnost benda, pogotovo što se tiče aranžmana

Za sâm kraj bend je izveo još jedan blok autorskih kompozicija, kao što su upečatljiva Polaris, Hold On (naslovna kompozicija zadnjeg albuma) i ostale. Sekstet je ovim nastupom demonstrirao sviračku i autorsku zrelost te zaokruženi, definirani stil, smješten u domenu suvremenog jazza, uz dozu funk-jazza. Melodije su upečatljive, aranžmani bogati i promišljeni, a opet sve skupa zvuči vrlo ležerno i nepretenciozno. Jedino je Lament for Friends zvučala kao da je zalutala s nekog ECM albuma – elaborirana duet-improvizacija Bajevića i Bočića odisala je istodobno melankolijom i veličanstvenošću, postupno gradeći napetost bez nekih dramatičnih melodijskih ili harmoničnih skokova.

Foto: Ivan Tocilj

B’s FUNstallation ovim su se nastupom još jednom potvrdili kao kvalitetan suvremeni jazz mainstream, s afinitetom prema funku i donekle light fusionu, čime zapravo mogu doprijeti do raznorodne publike, a inovativne i nadahnute obrade Mozarta dodatno mogu proširiti spektar zainteresiranog slušateljstva.

Melodije su upečatljive, aranžmani bogati i promišljeni, a opet sve skupa zvuči vrlo ležerno i nepretenciozno

U kontekstu nestabilne zagrebačke scene jazz klubova (izgubili smo već brojne prostore, a neki su prenamijenjeni), Sax zapravo kotira prilično visoko što se tiče stabilnosti (što povlači za sobom stalnu publiku, koja ima naviku dolaziti), te kao ambijent za ovakve kvalitetne jazz programe. Iako se tu ne svira isključivo jazz, prostor ima dovoljno intimistički štih, sjajnu akustiku i vjernu publiku koja će doći i na kišnu večer poput jučerašnje – usprkos kasnom početku koncerta za radni dan (21 sat), prostor se pristojno popunio, a među publikom je bilo i mnogo glazbenika, što doprinosi imidžu Saxa kao scene gdje glazbenici sviraju kako za publiku, tako i za kolege glazbenike.