Bore Balboa - Mercedes City 2

Nakon nepunih pet godina od Mercedes Cityja, prvoga ozbiljnijeg projekta Ivana Španje kojim je krenuo snažnije graditi svoje ime Bore Balboa, Bore se nakon intenzivnog najavljivanja vratio s dugoočekivanim nastavkom

Od ranih 2010-ih godina do danas imali smo priliku gledati Boru kako se od skromnih glazbenih početaka razvio u dobro uspostavljeno, respektabilno hrvatsko hip-hop ime. Od sirovih, neurednih pjesama na početcima koje su svojim čarima počele osvajati prve fanove, do prošlog albuma IVAN, koji je zasjenio čak i Mercedes City, Bore je pokazao izniman rast kao tekstopisac, performer, ali i rast u odabiru beatova i ljudi kojima prepušta zadatak produkcije i mix/mastera. Ipak, na IVAN-u su bila očita neka audio odstupanja u kojima se vidjela potreba za napretkom u budućnosti.

Sve se to promijenilo dovođenjem Pekija u Borin label Fallo Da Solo i surađivanjem s Traposlavijom i Trkyjem, pa je tako Bore na D33-u, zajedničkom projektu s Pekijem, zvučao produkcijski bolje nego ikad, no ne samo u tom polju, već su Borina cjelokupna energija, glad i potencijal došli do izražaja u cijelosti, a rad s ”netjakom” uspio je izvući njegovu najbolju verziju do tad.

Nakon vidljivog rasta Fallo Da Sola i nekoliko dobrih poslovnih poteza stiže Mercedes City 2 s trinaest novih pjesama uz već ranije objavljenje singlove ”TNF” i ”Dalmacija Tunis”. Album je standardno izbačen na Borinu labelu, a za produkciju su se pobrinuli Trky, Peki, Traposlavia, Beri i Rich Trapattoni uz Lockroomov mix/master.

Bore album otvara tradicijom, pa tako po peti put na svom projektu prvu pjesmu naziva ”Intro”. Mirno i opušteno, ali hvalisavo otvara album i uvodi slušatelje u Mercedes City, onako kako spada i kako se očekivalo.

”Rasta Interlude” s prošlog albuma ovaj je put zamijenjen ”Rade Interludeom”, na kojem mu se reper iz Visoke petice srčano zahvaljuje na pozivu za koncert, a Marina na svom interludeu priča o deluzijama izvođača koji ne žele (ili možda ne mogu?) prihvatiti da njihov rad s razlogom nije primijećen i prihvaćen od većeg broja publike.

Ostatak albuma donosi nam mješavinu energičnih bangera i opuštenijih stvari koje naginju komercijalnijem zvuku. ”22010”, ”Maserati Mode” s Pekijem i ”Carpaccio” dolaze kao bangeri u stilu Bore kakvog poznajemo. Inteligentne igre riječi, unikatni flowovi i neočekivane rime i reference opet su prisutne, a upravo u tim aspektima je Bore ranije briljirao i razvio stil koji ga je odvojio od svojih kolega. Možda najviše pozornosti odvlači ”Carpaccio”, neočekivana pjesma na drill beatu na kojemu se Bore odlično snašao. Kao osoba koja ne vidi previše vrijednosti u drill podžanru, ovu pjesmu nalazim posebno zanimljivom, možda upravo iz razloga što je osvježavajuće čuti drill pokušaje izvođača, pogotovo iskusnijih, koji ga generalno ne rade.

”Prosperitet”, ”Flight Mode”, ‘Jedna duša dva tila” i ”Dalmacija Tunis” dolaze kao opuštenije pjesme s komercijalnijim potencijalom, pozitivne i ponekad i ljubavne tematike. Tu bih svrstao i ”eksperimentalni” prvi singl s albuma, ”TNF”, koji vrijedi posebno spomenuti, kao pjesmu koja je s vremenom pokazala da ima visoku replay vrijednost te za koju nam je sada jasno da je mjesecima unazad sugerirala da na Mercedes City 2 možemo očekivati Boru u izdanjima u kojima ga do sada nismo imali priliku čuti.

”WTP” i ”Ferragamo”, nažalost, zvuče kao nedovršene pjesme s nerazvijenim idejama na kojima je trebalo poraditi da bi mogle biti više zapažene i kako bi bolje pristajale ostalim pjesmama na tracklisti.

Najintimniji trenutak dolazi na ”Sin svog oca”, pjesmi kojom Bore odaje počast svome pokojnu ocu i vlastitim korijenima od kojih dolazi. Imamo priliku čuti zreliju stranu Bore, uz retrospektivu na svoj život i prošlost uz usporedbe sa svojim ocem, a sve to zajedno kulminira u jedan predivan i dirljiv trenutak albuma koji ostavlja bittersweet okus nakon slušanja.

”Orbit” dolazi kao završetak albuma s kojim je Bore pogodio ton, ali nažalost ne i tematiku, ponavljajući većinu već rečenih hvalisavih stvari na albumu te time propušta priliku zatvoriti album snažnim utiskom kao što je ranije pokazao da to zna majstorski odraditi (”All Black Everything” i ”3 ujutro”).

Nakon albuma IVAN Bore je naglasio da će u budućnosti pretežito stvarati pjesme s producentima u studio sesijama uživo kako bi mogao doseći veću kvalitetu i oštrinu zvuka, a s ovim albumom upravo je to i uspio ostvariti. Borini vokali zvuče čišće nego ikad prije, a beatovi savršeno pristaju njegovoj vibri i stilu s kojim smo se upoznali ranije te se čini da mu je surađivanje s mlađim kreativcima omogućilo da osvježi kreativnost vlastitog zvuka.

Vrijedi zapaziti i pohvaliti odvažan potez da broj gostovanja na albumu bude minimalan, što nemamo priliku toliko često vidjeti danas, a upravo to daje priliku izvođaču da pokaže može li čvrsto stajati na vlastite dvije noge i samostalno zadržati pozornost slušatelja od početka albuma do kraja, a Bore je ovim albumom dokazao da upravo to može.

Što se tiče tekstova, Bore malo više izlazi iz zone komfora, što bi moglo rezultirati u proširenju njegove glazbe u široj publici. To je s jedne strane odličan poslovni potez, dok s druge strane djelomično gubi dozu unikatnosti u svojoj kreativi, koja ga je toliko odvajala od većine ostalih aktualnih izvođača. Uspoređujući liriku s albumom IVAN, čini se da smo tamo imali puno čišći uvid u Ivana kao osobu i u njegove najiskrenije misli, dok na ovom albumu možda imamo bolji uvid u Boru kao izvođača. Rekao bih da Mercedes City 2 dolazi kao spoj dosadašnjeg Borina stila i novog puta, kojim je glazbeno krenuo te da će i stariji i noviji fanovi moći naći većinu albuma zanimljivim i osvježavajućim.

Za kraj bih nadodao da ovo još uvijek ne izgleda kao u potpunosti ostvaren potencijal Bore te da ćemo trebati sačekati još koju godinu da vidimo najveći peak njegove glazbe i kreative kojom bi mogao ostati zapamćen kao neponovljiv hip-hop simbol trenutačnih generacija.

Izdavač: yem, Fallo da Solo, 2025.

Format: digital

Singlovi: “Dalmacija Tunis”, “Maserati Mode”, “TNF”