Boris Babarović-Barba: Mramor, kamen i željezo hrvatskog rocka

Boris Babarović-Barba, frontmen grupe Crveni koralji, napustio nas je u 80. godini života, ostavljajući iza sebe neizbrisiv trag na hrvatskoj i jugoslavenskoj glazbenoj sceni. Njegov glas, karizma i energični nastupi učinili su ga jednom od prvih pravih rock zvijezda ovih prostora, a njegova glazba postala je soundtrack mladosti ne samo njegovih suvremenika, nego i kasnijih generacija

Požutjele stranice Plavog vjesnika, Pop Expressa ili Džuboksa kazuju kako Boris Babarović-Barba nije bio samo frontmen Crvenih koralja: bio je simbol jednog vremena, glas koji je oblikovao identitet generacije zaljubljene u rock’n’roll. Njegova karizma na pozornici, glas koji je nosio emocije i energija koja je pokretala mase činili su ga ne samo glazbenikom već i svojevrsnim kulturnim fenomenom. Kad govorimo o njemu, ne govorimo samo o čovjeku – govorimo o epohi.

Šezdesete godine bile su turbulentne, ne samo u svijetu, nego i na ovim prostorima. Glazba je postala više od zabave; postala je način izražavanja slobode, otpora i nade. U takvom kontekstu pojavljuje se Boris Babarović sa svojim Crvenim koraljima. Njihova glazba nije bila samo imitacija zapadnih trendova – bila je iskrena interpretacija lokalnog duha u novom, modernom ruhu, bez obzira na to što je dobar dio njihovog repertoara temeljen na coverima ili prepjevima. Pjesme poput “Mnogo značiš za moj život, draga” i “Mramor, kamen i željezo” (jedan od rijetkih covera i u repertoaru Bijelog dugmeta, prema kojem je nazvan i njihov treći live album) nisu bile samo hitovi; postale su himne mladosti koja se borila za svoje mjesto pod suncem.

Rođen u Splitu, Boris Babarović svoju je glazbenu karijeru započeo ranih šezdesetih, pridruživši se tada novoosnovanom zagrebačkom vokalno-instrumentalnom sastavu Crveni koralji. Grupu su osnovali Miro Lukačić (solo gitara), Davorin Dino Sarajlić-Krog (bas gitara), Rudi Šimunec (ritam gitara), Medo Josip Badrić (bubnjevi) i Jelenko Miran Perković (vokal). Iako su isprva nosili imena poput Crveni đavoli ili Crveni dječaci, ubrzo su postali poznati kao Crveni koralji.

Babarović se grupi pridružio svega nekoliko mjeseci nakon osnutka, preuzevši ulogu glavnog vokala. Taj trenutak označio je i početak zlatnog razdoblja benda. Njegov prepoznatljiv vokalni stil i karizma na pozornici brzo su osvojili publiku, a nastupi na plesnjacima diljem Zagreba, posebno na kultnom Ribnjaku, ušli su u hrvatsku rock’n’roll mitologiju.

Šezdesete godine bile su i vrhunac popularnosti Crvenih koralja. Grupa je 1964. izdala svoju prve singlice, a jedna je bila s prepjevom hita Buddyja Hollyja “Peggy Sue”, uz Matta Collinsa (obradu su kasnije imali Đavoli), što je postalo senzacija. Bend je postao prvi domaći sastav koji je prodao preko sto tisuća primjeraka primjeraka ploče: nevjerojatan uspjeh, s obzirom na to da tada u cijeloj Jugoslaviji nije bilo toliko gramofona.

Njihovi hitovi poput “Mramor, kamen i željezo”, “Kad bih bio drvosječa”, “Crvene ruže” i “Mirjana” postali su klasici. Grupa je surađivala s velikim imenima tog vremena te osvajala nagrade na festivalima. U šezdestima su rock bendovi nastupali uredno na festivalima pa su tako Crveni koralji dobili i nagradu na Zagrebačkom festivalu.

Boris Babarović nije bio samo pjevač; bio je performer u punom smislu te riječi. Na pozornici nije stajao mirno – živio je svaki takt glazbe. Njegova energija bila je zarazna, a publika ga je obožavala zbog njegove neposrednosti i iskrenosti. Njegova energija nije jenjavala ni nakon što su formativne šezdesete prošle. Iako su članovi benda postupno odlazili u mirovinu ili se posvećivali drugim poslovima, Babarović je nastavio glazbenu karijeru kao solist. Snimio je samostalni album s hitovima Crvenih koralja te nastupao na turnejama po Australiji i Americi.

Njegova glazba ostaje trajna uspomena na zlatne godine domaće rock scene. Povodom 50. obljetnice karijere priredio je koncert 55 godina s prijateljima u Zagrebu, ispunjen nostalgijom i emocijama. Njegov odlazak ostavlja prazninu u srcima svih ljubitelja hrvatske glazbe, ali njegovo nasljeđe živi kroz pjesme koje će se još dugo pamtiti. Boris Babarović-Barba definitivno će ostati upamćen kao pionir domaćeg rock’n’rolla, umjetnik čiji će glas zauvijek odzvanjati među generacijama koje dolaze.