Zagrebačka glazbena budućnost
Luzeri: „Želimo surađivati s Alenom Vitasovićem“
Pop punk se na hrvatsku scenu vraća na velika vrata, vrata kroz koja su prošli mnogi bendovi, a neko su vrijeme stajala pritvorena.
U tom su se vremenu pojavili glazbenici koji su pop punk zvukom eksperimentirali uz druge, ne baš srodne žanrove, i time pokrenuli jedinstven pokret osuvremenjene verzije ovog zvuka s drugačijim aranžmanima koji nisu ograničeni žanrovskim definicijama niti uvjetovani načinom produkcije. Sada se pop punk bez problema kombinira sa svime od trapa do metalcorea i elektronike, a glazbenici koji su pravi primjer takvog zvuka su Zerc, Ružno Pače i, naravno – Luzeri.
Luzeri su bend koji ima vrlo jedinstven i zanimljiv glazbeni put; Goca R.I.P. (Ivan Godina) i Dipsi (Dorian Brezak) počeli su kao duo čija je želja zajednički rad na passion projectu – stvaranju pop punk glazbe, a ono što je zanimljivo je da su obojica članovi trap bendova – Buntai (Dipsi) i KUKU$ (Goca). Dakle, dva prijatelja poznata po svojim trap projektima, a danas i po pop punku koji je žanrovski potpuno drugačiji, ali nailazi na jednako veliku podršku publike.
KUKU$ i Buntai su bendovi koji su, uz High 5, neizostavna ekipa zaslužna za početke trap priče na našoj sceni, sve njezine nastavke i ono što, s mnoštvom albuma i godinama kasnije, i dalje traje. Zahvaljujući predanom radu na trap projektima, Goca i Dipsi stekli su regionalnu prepoznatljivost i vjernu fan bazu, zbog čega nimalo ne čudi uspjeh koji su ostvarili kao Luzeri, s pop punkom koji je potpuno drugačiji od (t)rapa i hrabrim istupom iz onoga što je njihova publika navikla slušati, kako bi stvarali glazbu koju vole podjednako, ili čak više od trapa.
Pojačanje u bendu
Ove godine im se službeno pridružio Nikola Batelić, gitarist i producent koji je s dečkima radio skoro od samih početaka, snimao instrumente i producirao oba Luzeri albuma (Ixevi I Nule i Ljubav je za Luzere), no nije svaki put nastupao s njima. Ali odsad će, na radost svih ljudi iz publike koji na nastupima glasno chantaju njegovo ime, Nikola biti dio svakog koncerta. Naime, već je postalo uobičajeno da se pred kraj koncerata iz publike zaori kolektivni uzvik njegovog imena – „Ni-ko-la, Ni-ko-la!“ – što je počelo spontano, a s vremenom preraslo u tradiciju.
Nikola Batelić / Nika Kovačević
Nikola: Ja mislim da je to počelo zbog onog lika, onaj meme ‘nit’ društvo imam, nit’ ženske imam, nit’ kola, Ni-ko-la, Ni-ko-la’. Vjerujem da je zato krenulo i onda se samo nastavilo, snowballalo. Ja sam se isto nabrijao kad sam izašao prvi put na stage i oni viču ‘Nikola!’. Pomislio sam: ‘Jebeno!’
”Tvoj Heroj” prva je pjesma na kojoj je Nikola radio s Luzerima. Javio mu se zajednički prijatelj koji je svirao bubnjeve na toj pjesmi, nakon čega je Nikola presnimio gitare i radio produkciju za taj cijeli prvi album. Goca objašnjava kako je Nikola s njima od početka, sad su ga introduceali u bend jer je već bilo vrijeme. Prvi album Luzera – Ixevi I Nule – bio je skoro gotov kad se Goca javio Nikoli.
Nikola: Radio sam festival u Istri, Indirekt, i zove me Goca, kao: ‘Ej, bi li ti mogao završiti album, onak’, za pet dana?’
Ana: I jesi ga završio za pet dana?
Nikola: Ne. (smijeh) Došao sam doma u Rabac i snimio sve, u tri-četiri dana sam sve to presvirao i slao Akiju da on to sve umiksava. To je baš bio proces za prvi album, zanimljiv.
Goca: Nikola je remakeao sve beatove, svu produkciju, da bi to zvučalo kako zvuči.
Luzeri / Nika Kovačević
Nikola je zaslužan za cijelu produkciju i instrumente na oba albuma, a kada sviraju live sessions s bendom, uz Nikolu na gitari, sviraju i Andro Jambrošić na bubnjevima te Matko Bobić na bassu. Nastup s bendom nije im uvijek izvediv ni isplativ, primjerice na festivalima kad imaju set od 25 minuta do pola sata, jer bi slaganje i micanje opreme sa stagea oduzelo i vremena i prostora, njima i svim drugim artistima koji bi nastupali nakon njih.
Dipsi: Ako furamo opremu u autu, ne stanemo mi u auto.
Nikola: Neki cilj je da se to sve digne na dovoljnu razinu da nam bude izvedivo uvijek nastupati s bendom.
Luzeri „postoje“ od 1. siječnja 2022., kada je izašao prvi singl ”Tvoj Heroj”. Želja za pop punkom kod Goce je oduvijek postojala, a prve ideje za osnivanjem benda nastale su tijekom ljeta 2021. godine.
Goca: Radili smo to možda nekih pola sata… pola godine. (smijeh)
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
(Ne)očekivani utjecaji
Od glazbenih utjecaja Goca ističe Blink-182, Sum 41, All Time Low i Neckdeep kao četiri benda koja su najviše utjecala na zvuk Luzera, a od domaćih bendova Frakturu Mozga i Saučešće te se prisjeća odlazaka na koncerte bendova Debeli Precjednik i Mašinko kad je bio mlađi. Što se tiče Machine Gun Kellyja, uz komentar „Pljulju svi po njemu i to, al’ on je brutalan.“, složili smo se da stvarno jest, ono: separate art from the artist.
Goca R.I.P. / Nika Kovačević
Nikola ističe bendove Pasi i Kinoklub od domaćih, a Bullet For My Valentine i Bring Me The Horizon od stranih bendova te Lil Lotusa, a s njim se slažu i Goca i Dipsi.
Nikola: Ta metalcore era je isto tu. Ja sam svirao u metal bendu cijelu srednju i na faksu, više sam imao neki utjecaj s te metal strane pa sam onda možda kroz njih i The Amity Affliction i te neke bendove došao do pop punk zvuka. Imao sam obrnutu putanju od njega.
Nakon što je na pitanje o željama za glazbene suradnje Dipsi spomenuo Alena Vitasovića, razgovor se na nekoliko minuta posve fokusirao na to koliko dečki vole njegovu glazbu.
Dipsi: Ja obožavam Vitasovića, to je neki pop folk rock.
Goca: To je jedini s kim bismo mi htjeli radit’. Alen Vitasović, točka. (počnu pjevati)
„Ovo ludo srce u mojim grudimaaa…“
Dipsi: Legenda.
Goca: Legenda.
Nikola: Mislim, ono: „Moja duša ne zna šta je mir…“ On je, ono, ikona.
Prvi bend u životu
Za pisanje pjesama Luzere najviše inspiriraju osobna iskustva, a pišu uglavnom o muško-ženskim odnosima. Nešto što sam primijetila na njihovim objavama, uz većinski pozitivne komentare, nađu se i oni „pushin’ 30s“ komentari koji se odnose na suptilan hejt prema činjenici da Luzeri u kasnim dvadesetima, pred tridesetima, sviraju pop punk. Iz načina na koji Goca priča o ljubavi prema pop punku vidi se da je to nešto što je oduvijek volio i htio raditi, a sad kad to napokon radi i to s dugogodišnjim prijateljima, ostvarili su uspjeh kakav nisu ni očekivali ni zamišljali. Ono što Luzeri sviraju danas, slušali su kao klinci, a ono što klinci slušaju danas su upravo Luzeri, glazba s kojom odrastaju i s kojom se na svoj način mogu povezati. Usudim se reći da su Luzeri kao generational moment koji je došao u pravom trenutku, kako za njih kao glazbenike, tako i za mladu publiku koja je objeručke prihvatila njihov pop punk bend, kao što prihvaća i njihove trap bendove.
Luzeri / Nika Kovačević
Goca: Meni to izgleda kao da smo mi napravili neki bridge. Mi smo bridge između tih klinaca i te muzike koju oni nikad nisu imali priliku čut’ jer je to muzika naše mladosti, a ne njihove. Muzika njihove mladosti je ono, KUKU$. Oni nisu imali priliku kao ja uzeti CD, staviti ga u CD player, bumpati Bullete i gledati u taj radio.
Dečki se prisjećaju svog prvog koncerta u KSET-u, kada je Nikoli poslije koncerta došlo nekoliko klinaca iz publike i komentiralo: „Bilo je brutalno, nismo nikad gledali bend u životu.“ Nikola priča kako je to, kad razmisliš, skroz logično, jer oni sad imaju 16-17 godina, a kad su imali 14-15 bila je korona, nisu počeli još ni izlaziti tad, sa šesnaest godina su prvi put počeli ići na koncerte i došli su na Luzere.
Streloviti uspjeh
Uspjeh Luzera vrlo je brzo došao do visoke razine na kakvu nisu tako brzo postigli sa svojim trap bendovima. Dipsi u šali kaže da im je želja dobiti Grammy, a Nikola da planiraju koncert na hipodromu za par godina.
Goca: To je sve krenulo kao passion projekt i uopće nije bilo u primisli da ćemo mi zarađivat’ neke pare od toga. Mislim, još uvijek to nije stvar, ne radimo to zato. Dipsi je više plaćen za Buntai, ja sam više plaćen za KUKU$ nego što smo za Luzere. Meni je nevjerojatno da mi tri godine otkad smo izbacili prvi album punimo Boogaloo od tisuću ljudi, a to je KUKU$ napravio 2020. nakon jedno šest-sedam godina postojanja. Kao da smo duplo brže došli do te razine. Naravno, to je sve zato što ovo sve zajedno raste, publika se prelijeva iz jednih u druge. To je meni već sad suludo, mi smo već sad postigli više nego kaj sam ja brij’o, a uopće nisam imao nikakav cilj, al’ sad kad vidimo da ide –ide.
Važno im je da se u priči Luzera zadrži lighthearted vibe. Sve je sve napravljeno s ciljem da bude zabavno, smiješno i opušteno, bez previše ozbiljnosti, ali da ostane u luzerskom tonu. Dio toga što pišu u svojim tekstovima je istina, dio toga je nadograđivanje, uljepšavanje i ponekad pretjerivanje u korist pjesme.
Goca: Radimo pop punk. Pa o čemu ćemo drugom nego o muško-ženskim odnosima? Osim toga, ako uzmemo u obzir fakat 99% muzike na svijetu su muško-ženski odnosi, točka. Samo kaj nije ti-ni-ni-ni-ni-ri-ri-ti-ti.
Dipsi: Nismo u duru, nego u molu.
Dipsi / Nika Kovačević
Ja: Da, netko plače o vezama, netko se dere o vezama, a netko plače preko syntha o vezama.
Nikola: Pa da, ima tu svega i svačega, ali većina je malo pretjerivanje u službi toga da se prenese emocija.
A emocija se definitivno prenosi. Ovi dečki vole to što rade, i u trapu i u pop punku im dobro ide, iz čega možemo zaključiti da, unatoč imenu benda Luzeri, definitivno nisu luzeri.
