Beg - Povijest bolesti: Ante nije rezerva, već prvotimac!

Ante Puharić Beg, gitarist makarskog rock benda Rezerve, objavio je instrumentalni album Povijest bolesti pod etiketom Mudri Brk

Uvodni broj albuma „Rođena na istoku“ gitarskim twangom na samom početku – kao  svojevrsnom „Arijadninom niti“ koja se provlači kroz cijeli broj teme – najavljuje ulazak u prostor americane jednog Rya Coodera (ili pak Vave) s neizbježnim primislima na Paris Texas. Potvrđuje to i slijedeća „Ljubav u doba“, lijena lirska tema ogrnuta melankolijom u kojoj se nježnoj gitari, podržanoj diskretnim udaraljkama i klavijaturama Danka Krznarića koje predu u pozadini, pridružuje i truba Ljube Glibote elegantno odvlačeći broj i prema zvukovnici Calexica odnosno pustinjskom odsječku americane. „19. dan“ – čudesne atmosfere kojoj bi pristajala i slika nekog jadranskog/mediteranskog smiraja dana – brodi istom trasom, no uz električni klavir, gugutavi bas i harmoniku Andrije Laze.

„Protuotrov“ djeluje kao logični nastavak prethodnog broja uz bitnu podršku Antine gitare klavijaturama (orguljama na tragu američkog Juga) kao suptilnim sparing partnerom dok je „Pustite me van“ uvjetno rečeno razigranija s elementima country/bluegrasa s obilatim obolom klavijatura i harmonike. „Posjeta“ je još žustrijeg ritma (možda i na tragu Cashovog „boom-chaka-booma“ kojeg ima i u još par skladbi življeg tempa) i očitih country korijena gotovo u sazviježđu Nitti Gritty Dirt Banda.

„Nova nada“ – iako nova laganica –  s obilatijim je učinkom bubnja producenta albuma Matka Gaće. Novi country broj „Na čekanju“ – uz naravno dominantnu gitaru  – nije teško zamisliti i kao predložak za square dance u kakvom američkom „roadhouseu“. Zaključni „Svjetionik“ sjajna je pak ambijentalna „rasplinuta“ tema s odličnim čelom Stanka Kovačića koji – kao da je riječ o laganicama Nicka Drakea – boja skladbu sjetom.

Snimljen uz „little help of his friends“ – redom sjajnih glazbenika – prvijenac Ante Puharića (ovog puta bez njegovih Rezervi) vrijedan je svake pažnje. Vava – vječno sklon ambijentalnoj instrumentalnoj glazbi nadahnutoj „cooderizmima“ – dobio je idealnog suputnika. Uzgred rečeno, kad već spominjem idealne suputnike, album ga je dobio u zanimljivom video materijalu redatelja Milana Latkovića. Riječ je o  plesu (zapravo svojevrsnoj plesnoj interpretaciji doživljaja albuma) Nataše Kusture snimljenom u (eto još jedne tužne hrvatske priče!) zapuštenoj zgradi lječilišta djece s plućnim bolestima u Krvavici kod Makarske.