Zvuk, buka, glazba i životinje

Ususret festivalskoj sezoni, osim o rasporedu i line upu na omiljenim lokacijama, bilo bi korisno imati na umu utjecaj (i) te vrste ljudskoga djelovanja na onečišćenje okoliša, kako masovnija okupljanja i općenito zvučno intenzivna događanja utječu na prirodu i druge žive vrste. Buka je sve veća briga za zdravlje i okoliš. Svake godine oko prosinačkih blagdana iniciraju se nove peticije i tema osjetljivosti te potencijalne opasnosti pirotehnike za životinje.

Većini ljudi koji dijele život sa životinjama poznata je ova tema, briga i zaštita od vanjskih čimbenika. No, kakva je situacija kada je riječ o zvučnom okolišu u kojemu ljubimci borave i u koje ih se dovodi, kakav odnos prema zvuku imaju različite životinje te kako životinje doživljavaju glazbu? O svemu tome govori stručnjakinja iz područja, doktorica veterinarske medicine Mihaela Vranješ Delać.

Životinje, baš kao i ljudi, svijet doživljavaju putem osjetila, a sluh pritom ima značajnu ulogu. Zvučni podražaji sastavni su dio njihove svakodnevice i životinje kontinuirano uče kroz susrete s poznatim i novim zvukovima. Hoće li neko zvučno iskustvo biti doživljeno kao pozitivno ili negativno ovisi o nizu čimbenika: jačini i frekvenciji zvuka, kontekstu u kojem je nastao te prijašnjim iskustvima same životinje.

U našim domovima ljubimci su svakodnevno izloženi mnoštvu raznovrsnih zvukova…

Ako određeni zvuk izazove pozitivne emocije, životinja će ga vjerojatno i ubuduće doživljavati ugodnim. S druge strane, ako je povezan s negativnim emocijama, taj će se zvuk „zabilježiti“ u pamćenju kao izvor stresa te će biti vrlo teško, ponekad i nemoguće, promijeniti tu percepciju. U našim domovima ljubimci su svakodnevno izloženi mnoštvu raznovrsnih zvukova: od razgovora ukućana, kuhinjske buke i zvuka plastične vrećice s poslasticama, do radija, televizije i ulične vreve.

S vremenom većina ljubimaca nauči prepoznavati i razlikovati te podražaje te odlučuje na koje će reagirati, a koje će ignorirati. Isto vrijedi i za zvučne podražaje izvan doma: na ulici, u parku, kafiću ili bilo kojem drugom prostoru. Kroz socijalizaciju i stečena iskustva, životinje uče povezivati te zvukove s pozitivnim, negativnim ili neutralnim osjećajima.

Zvukovni okoliš iz životinjske perspektive

Pucnjevi, grmljavina i vatromet neki su od poznatih uzročnika straha i nezadovoljstva koje ljudi zamjećuju kod životinja. Je li osjetljivost na buku zajednička brojnim vrstama životinja koje susrećemo kao ljubimce i, kada je riječ o psima, je li posrijedi osjetljivost koju susrećemo kod svih pasmina pasa?

Kako bismo razumjeli osjetljivost životinja na buku, nužno je pokušati svijet sagledati iz njihove perspektive. Buka se definira kao vrlo glasan, čovjeku neugodan, ponekad i bolan zvuk, čiji se intenzitet mjeri u decibelima (dB). Kod ljudi se prag boli javlja na oko 130 dB, dok je kod pasa znatno niži – oko 95 dB. To znači da psi mogu osjetiti bol pri zvučnim podražajima koje mi doživljavamo tek kao vrlo glasne. Osjetljivost na buku zajednička je mnogim vrstama životinja, ali prag tolerancije razlikuje se ovisno o vrsti.

Psi mogu osjetiti bol pri zvučnim podražajima koje mi doživljavamo tek kao vrlo glasne

Psi su najčešće u fokusu istraživanja jer na zvučne podražaje reagiraju najuočljivije: traže pažnju vlasnika, pokazuju znakove nemira ili pokušavaju pobjeći. Nasuprot tome, primjerice, mačke se češće povlače i skrivaju, što njihovu reakciju čini manje uočljivom. Pucnjevi, vatromet i grmljavina imaju jednu važnu zajedničku osobinu – nepredvidljivost. Takvi zvukovi najčešće dolaze iznenada, bez ikakve najave, i prekidaju tišinu, čime životinji oduzimaju mogućnost da se pripreme i da kontroliraju svoju okolinu. Upravo ta iznenadnost dodatno pojačava osjećaj straha.

U takvim situacijama možemo pomoći psu prilagodbom okoliša: stvaranjem sigurnog prostora, zatvaranjem prozora, zamračivanjem prostorije i puštanjem umirujuće glazbe. Osim toga, korisno je ponuditi hranu, omiljene poslastice i igru, a ako pas pokazuje potrebu, pružiti mu nježnost i utjehu. Istraživanja pokazuju da upravo igra i hrana imaju najveći umirujući učinak: naravno, ako pas nije pod prevelikim stresom koji bi to onemogućio. Ako pas još nije razvio strah od glasnih zvukova, važno je preventivno djelovati: povezivanjem potencijalno stresnih podražaja s nečim pozitivnim, poput poslastica ili igre.

U težim slučajevima, kada je strah već izražen, može biti potrebna stručna pomoć i primjena terapije, uključujući i lijekove. Bitno je napomenuti da psa ne treba ignorirati ako traži kontakt. Dodir, smiren glas i blizina mogu imati snažan umirujući učinak, no važno je da interakciju inicira pas. Forsiranje bliskosti može imati suprotan učinak i dodatno povećati stres.

Jesu li slušni kapacitet i osjetljivost na pojedine vrste podražaja različiti od pasmine do pasmine?

Među pasminama pasa postoje razlike u slušnoj sposobnosti koje proizlaze iz različitih anatomskih i funkcionalnih karakteristika. Već na prvi pogled uočljive su razlike u obliku glave, udaljenosti između ušiju te mobilnosti i obliku uški. Tri osnovna oblika uški su uzdignuti, poluspušteni i spušteni. Osim oblika, na sluh utječu i fleksibilnost hrskavice, kao i prisutnost dlaka na unutarnjoj strani uške i u vanjskom slušnom kanalu; te dlačice mogu djelovati kao prirodni amortizer zvučnih valova.

Istraživanja pokazuju da su neke pasmine otpornije na razvoj straha i fobije od glasnih zvukova – među njima su brojne lovačke pasmine

Uzimajući u obzir te anatomske osobine, ali i temperament, istraživanja pokazuju da su neke pasmine otpornije na razvoj straha i fobije od glasnih zvukova. Među njima su brojne lovačke pasmine, poput labradora, pointera, koker španijela i engleskog springer španijela, ali i bokseri, standardni šnauceri, kineski kukmasti psi te velika doga. Lovački su psi generacijama selekcionirani za rad u okruženju punom zvučnih podražaja, a njihove anatomske osobine, poput spuštenih ušiju i guste dlake u slušnom kanalu (primjerice, kod koker španijela), dodatno ublažavaju intenzitet zvuka.

S druge strane, pasmine koje su u istraživanjima pokazale veću osjetljivost na zvučne podražaje uključuju irskog mekodlakog pšeničnog terijera, lagotto romagnola i shiba inu. Ipak, važno je istaknuti da nijedna pasmina nije potpuno imuna ili predodređena za osjetljivost – svaki pas je jedinka za sebe. Rana iskustva igraju ključnu ulogu u oblikovanju odnosa psa prema zvukovima. Istraživanja sugeriraju da izloženost raznim zvukovima do šestog mjeseca života može imati zaštitni učinak i smanjiti rizik od razvoja straha.

No, pri tome je ključno paziti na intenzitet: preglasni ili preintenzivni podražaji mogu djelovati zastrašujuće i izazvati dugotrajan strah.

Složenost životinjske osjetljivosti na zvuk

Kada govorimo o životinjama na festivalima i koncertima, najčešće su u pitanju psi. Može ih se uočiti kako hodaju okolo kao da traže nešto, izgledajući skoro izgubljeno. Kako možemo zamijetiti da životinja (negativno) reagira na neki zvuk? Primjerice, nalazimo li se na koncertu ili događaju koji podrazumijeva buku, razglas i nepredvidljive promjene u zvuku, možemo li prema ponašanju uočiti stres, nezadovoljstvo i nelagodu – kako ih prepoznati?

Čak 49 % pasa pokazuje znakove straha pri suočavanju s glasnim zvukovima. Strah, tjeskoba i fobije mogu se javiti kao odgovor na zvučne podražaje različitih frekvencija, intenziteta i iznenadnosti. Najčešći znakovi koje psi pokazuju u tim situacijama su drhtanje, sakrivanje i pokušaji bijega iz okoline u kojoj su doživjeli neugodan podražaj.

Čak 49 % pasa pokazuje znakove straha pri suočavanju s glasnim zvukovima

Na festivalima i koncertima, osim glasne glazbe, psi su izloženi i drugim stresorima: snažne vibracije koje proizvode zvučnici, gomila ljudi, prisutnost djece, mirisi, nepoznate površine te druge životinje. Kombinacija takvih podražaja kod mnogih pasa može izazvati nelagodu i intenzivan stres. Osim očitih znakova poput drhtanja i pokušaja bijega, psi mogu pokazivati i druge oblike ponašanja koji upućuju na to da im je neugodno: pojačano slinjenje, nemir, lajanje, traženje kontakta s vlasnikom, samoozljeđivanje, destruktivno ponašanje, neprimjereno uriniranje ili defekacija, čak i agresija.

Svi ovi pokazatelji upućuju na to da se pas ne osjeća sigurno te da bi ga iz takve situacije trebalo što prije udaljiti i osigurati mu mirnije, poznato i sigurno okruženje.

Može li neka vrsta zvuka ili glasnoća biti okidačem za promjene u ponašanju životinje?

Ranije je spomenuto kako zvuk intenziteta od 95 dB kod pasa može izazvati bol, no važno je naglasiti da i zvukovi znatno nižeg intenziteta mogu biti neugodni za naše kućne ljubimce. Psi, primjerice, čuju frekvencije do 45 000 Hz, dok ljudsko uho doseže do otprilike 20 000 Hz, što znači da životinju može uznemiriti i ono što mi uopće ne čujemo. Osim samog zvučnog podražaja, važno je uzeti u obzir i postojeće strahove ili zdravstvena stanja koja životinja već ima.

Foto: Hannu-Pekka Peuranen

Iako se u istraživanjima najčešće ističu glasni i eksplozivni zvukovi poput vatrometa, grmljavine i pucnjeva, kod životinja koje pate od tjeskobe ili drugih oblika poremećaja i znatno tiši zvukovi mogu prestavljati okidač za strah i nelagodu. U takvim slučajevima psi često već imaju druge strahove – od drugih pasa, nepoznatih ljudi, djece, pa i odvajanja – što dodatno smanjuje sposobnost suočavanja sa stresnim situacijama. Strahovi se najčešće razvijaju u ranoj dobi, no simptomi se često ne prepoznaju sve dok se s vremenom ne pogoršaju.

Kod životinja koje pate od tjeskobe ili drugih oblika poremećaja i znatno tiši zvukovi mogu prestavljati okidač za strah i nelagodu

Svako novo izlaganje neugodnom podražaju može pojačati strah, a psi pritom imaju tendenciju generalizirati takve situacije. Tako, primjerice, pas koji se isprva boji samo vatrometa, s vremenom može razviti strah i od grmljavine, pucnjeva ili bilo kakvih glasnijih zvukova. U nekim slučajevima čak može početi izbjegavati određena mjesta ili situacije koje povezuje s neugodnim iskustvom: poput lokacije gdje je čuo neugodan zvuk, odbijanja izlaska iz automobila ili izbjegavanja novih situacija u potpunosti.

Takvi obrasci ponašanja rezultat su emocionalne povezanosti između zvuka i doživljenog stresa, a s vremenom mogu dovesti do ozbiljnijih problema u svakodnevnom funkcioniranju životinje.

Nerijetko na društvenim događanjima koja podrazumijevaju glasne sadržaje susrećemo životinje, među njima i nešto starije pse. Ljudi s kojima su ti psi proveli dobar dio života tvrde kako su oni „već navikli“ ili im „ne smeta ništa“ kada je u pitanju buka, glasni zabavni sadržaji i glazba. Jesu li stariji psi osjetljiviji od mlađih ili možda samo emotivnije reagiraju na podražaje koje percipiraju? Jesu li ljudi u pravu kada kažu da njihovom starijem psu nikakva auditivna smetnja (više) nije problem?

Iako mnogi vlasnici tvrde da njihovi stariji psi više ne reagiraju na buku, stvarnost je nešto složenija. Osjetljivost na zvukove kod pasa obično se razvija u mlađoj dobi – prije šeste godine – i s vremenom se može pogoršati. Ako se strah od glasnih zvukova prvi put pojavi kod psa starijeg od šest godina, to je često znak da u pozadini postoji neki zdravstveni problem. S druge strane, kako psi stare, prirodno dolazi do promjena sa sluhom.

Gubitak sluha najčešće se javlja između osme i desete godine života, a može biti uzrokovan genetikom, kroničnom izloženošću buci, bolestima ili čak određenim lijekovima koji oštećuju slušni sustav. Zbog toga se čini da starijim psima buka ne smeta, jednostavno zato što je više ne čuju jednako dobro kao prije. No to ne znači da su potpuno ravnodušni na zvučne podražaje. Stariji psi često imaju i druge zdravstvene tegobe, poput kroničnih bolova (npr. artritisa). U takvom stanju, iznenadni i glasni zvukovi mogu izazvati trzaje, nagla grčenja mišića i nelagodu, što može pojačati osjećaj nelagode i stresa.

Iako neki psi zaista djeluju „naviknuto“ na glasna okruženja, važno je ne zanemariti mogućnost da se iza te mirnoće kriju zdravstvene promjene

Iako buka sama po sebi nije bolna, povezana je s reakcijama koje jesu, zbog čega pas može početi negativno doživljavati takve situacije. Uz to, kod nekih starijih pasa javlja se i sindrom kognitivne disfunkcije – stanje slično Alzheimerovoj bolesti kod ljudi. Jedan od simptoma tog sindroma je i nagla pojava tjeskobe ili dezorijentacije, često potaknuta promjenama u okolini, uključujući buku. Ako tome dodamo i oslabljeni vid, smanjeni sluh i općenito veću nesigurnost u kretanju, nije teško razumjeti zašto neki stariji psi mogu djelovati tjeskobno i preplašeno, čak i ako to nisu pokazivali u mlađoj dobi.

Zato, iako neki psi zaista djeluju „naviknuto“ na glasna okruženja, važno je ne zanemariti mogućnost da se iza te mirnoće kriju zdravstvene promjene, smanjena osjetljivost ili pasivno prilagođavanje okolini.

Kada su u pitanju psi tragači, psi vodiči i terapijske životinje, treba li imati posebnu pažnju (i) u odnosu na zvuk kao okoliš u kojemu se nalaze, jesu li te životinje poučavane da nagle promjene u zvuku, glasnoći i sl. doživljavaju kao potencijalni stresor i/ili opasnost? O čemu to ovisi?

Psi koji obavljaju specijalizirane zadatke – poput traganja, vođenja slijepih osoba ili pružanja terapijske podrške – nisu „obični“ psi. Oni su rezultat pažljivog uzgoja, selekcije, stručne obuke i prilagođenog treninga. No, to ne znači da su potpuno imuni na stres izazvan bukom ili naglim zvučnim promjenama. Prvo, većina radnih pasa dolazi od pasmina koje su godinama uzgajane za specifične zadatke – pasmine koje su smirenije, koncentriranije i otpornije na stres. No genetika je samo početak.

Ključan je proces kroz koji svaki takav pas prolazi: socijalizacija, osnovna obuka i potom specijalizirani trening. U fazi socijalizacije – koja se događa još dok su psi štenad – cilj je upoznati ih s raznim situacijama, zvukovima i okruženjima. Tijekom tog razdoblja koriste se kontrolirani zvučni podražaji: pljeskanje, buka prometa, grmljavina, čak i pucnjevi iz pištolja: sve kako bi se spriječio razvoj strahova u odrasloj dobi. Treneri pri tome paze da ne izlože štene preintenzivnim stresorima, jer bi to moglo izazvati suprotan učinak – pojačanu osjetljivost ili čak fobiju.

Foto © HGSS

Nakon socijalizacije slijedi selekcija: samo psi koji su emocionalno stabilni, samopouzdani i otporni na stres nastavljaju sa specijaliziranom obukom. U toj fazi psi uče ne samo ignorirati iznenadne zvukove, već i prepoznati zvučne signale koji im pomažu u radu: primjerice, zvižduke vodiča ili promjene u tonu glasa korisnika. Kod pasa vodiča i terapijskih pasa obuka je dodatno prilagođena konkretnim potrebama budućeg korisnika. To znači da se, primjerice, terapijski pas koji radi s djecom s poremećajima senzorne integracije uči mirno reagirati na vrisku, plač ili iznenadne pokrete.

Pas vodič osobe oštećenog vida mora moći zadržati koncentraciju i u najkaotičnijim urbanim uvjetima: promet, sirene, buka gradilišta. Sve to ne znači da ovi psi nikada ne osjećaju stres. Oni su, međutim, zbog sustavne pripreme i pažljive obuke bolje opremljeni za suočavanje s izazovima. Njihova emocionalna otpornost rezultat je kombinacije genetike, iskustva i kvalitetnog ljudskog vođenja. U svakom slučaju, okoliš bogat zvukovima treba promatrati ne samo kroz ljudsku percepciju, već i kroz osjetila pasa, jer i oni – bez obzira na ulogu koju imaju – zaslužuju razumijevanje i zaštitu od pretjeranih stresora.

Stres ili gušt?

Često je dvojba ostaviti psa kod kuće samoga ili ga povesti u izlazak, na festival ili u bučan kafić među puno ljudi. Čime se voditi pri odlučivanju, što ovisi od životinje do životinje, a što je univerzalno ne?

Na ovo pitanje ne postoji jednoznačan odgovor, ali postoji dobar smjer razmišljanja. Najvažnije je biti realan u procjeni vlastitog psa: kako se ponaša u gužvi, kako reagira na druge pse, na nepoznate ljude, buku i nove podražaje? Poznajete li svog psa dovoljno dobro da znate kada mu je nelagodno, a kada se zabavlja? Kafići, festivali i koncerti – osobito oni na otvorenom tijekom ljeta – mogu biti vrlo stresni za pse. Buka na koncertima doseže i preko 120 dB, što je intenzitet koji može oštetiti sluh i kod ljudi, a kamoli kod pasa koji imaju osjetljiviji slušni aparat. Uz to, visoke temperature, nedostatak hlada i ograničen pristup svježoj vodi dodatni su čimbenici koji mogu ugroziti dobrobit životinje.

Ako se ipak odlučite povesti psa sa sobom, ključno je unaprijed pripremiti sve što mu može olakšati situaciju: dovoljno vode, omiljene poslastice, možda i prijenosnu dekicu kao „sigurnu zonu“. Poslastice mogu pomoći da iskustvo ostane pozitivno, ali imaju i praktičnu funkciju – pas pod velikim stresom odbija hranu, što vam može poslužiti kao jasan znak da mu je ovaj podražaj preintenzivan.

Buka na koncertima doseže i preko 120 dB, što je intenzitet koji može oštetiti sluh i kod ljudi, a kamoli kod pasa koji imaju osjetljiviji slušni aparat

Promatranje pseće neverbalne komunikacije ključno je u ovim situacijama. Pas koji počinje dahtati bez razloga, skriva se, okreće glavu, zijeva ili odbija interakciju. Možda vam tiho poručuje: „Ovo mi je previše.“ Ako to primijetite, poštujte njegove emocije i udaljite se iz situacije. Za štenad su ovakva okupljanja potencijalno korisna u sklopu socijalizacije, ali uz vrlo važnu napomenu: socijalizacija nije bacanje u vatru, već postupno izlaganje novim situacijama s pozitivnim ishodom.

Umjesto bučnog koncerta, bolje je započeti s mirnijim događajem: primjerice, gledanjem filma na otvorenom sa sigurne udaljenosti od zvučnika i prevelike gužve.

Foto: Josip Mikacic/PIXSELL

Ako štene pokaže znakove nelagode, odmah reagirajte i pružite mu osjećaj sigurnosti. I na kraju: ako znate da će događaj biti prenaporan, previsokog intenziteta ili dugotrajan, tada je – bez obzira na to koliko volite svog psa i koliko on voli biti uz vas – bolje da ostane kod kuće. Ako nije naviknut biti sam, moguće je dogovoriti da netko ostane s njim. Važno je da pas bude siguran i smiren, čak i ako to znači da će propustiti jedan vaš izlazak.

Životinje i glazba

Kada govorimo o glazbi, znamo li vole li životinje, npr. psi, glazbu? Uživaju li oni u sličnim stvarima kao i njihovi ljudi, mogu li se naviknuti na određene žanrove i vrste zvučanja ili imaju već predodređene afinitete?

Znanost na ta pitanja nudi sve više odgovora. Postoji niz istraživanja koja su ispitivala utjecaj različitih žanrova glazbe na životinje; kako kućne ljubimce, tako i farmske životinje. Zaključci su zanimljivi i često ovisni o vrsti, ali i o kontekstu u kojem se glazba sluša.

Općenito se pokazalo da laganija, opuštajuća glazba i ritmovi koji podsjećaju na prirodnu komunikaciju određene vrste imaju najbolji učinak. Tako su, primjerice, krave kojima je puštan country bile opuštenije, više su odmarale i preživale, dok je indijska instrumentalna glazba povećala njihovu proizvodnju mlijeka za čak 12 %. Suprotno tome, rock glazba je na njih imala negativan učinak, smanjujući prinos mlijeka i izazivajući poremećaje u metabolizmu glukoze i izlučivanju inzulina.

Kod kokoši rezultati su miješani: dok su neki oblici glazbe imali pozitivan učinak, rock glazba u glasnoći između 75 i 85 dB dovela je do smanjenog prirasta tjelesne mase. Zanimljivo je i da neke vrste glazbe različito djeluju na različite životinje. Skladba Četiri godišnja doba Antonija Vivaldija, primjerice, djelovala je umirujuće na gravidne krmače, no ista je skladba uznemiravala praščiće. Kod praščića je drugo istraživanje pokazalo da brži tempo potiče istraživačko ponašanje i aktivnost (uključujući veselo mahanje repom), dok sporiji ritmovi djeluju smirujuće.

Kod kokoši su neki oblici glazbe imali pozitivan učinak, dok je rock glazba u glasnoći između 75 i 85 dB dovela do smanjenog prirasta tjelesne mase

Slično vrijedi i za pse. Istraživanja su pokazala da klasična glazba, soft rock i reggae mogu imati umirujući učinak. Psi su tijekom slušanja takve glazbe više ležali i odmarali, dok su lajali češće kada bi glazba prestala prije nego što je na red došao sljedeći žanr. Posebno su se smirivali uz klasiku i reggae, što se očitovalo nižim brojem otkucaja srca.

Usporedbom glazbe Bacha i Mozarta s heavy metalom, otkriveno je da klasična glazba smanjuje razinu stresa, dok je heavy metal kod pasa izazivao uznemirenost i povećano lajanje. No, postoji i granica učinkovitosti – kada se životinje izlože istoj glazbi dulje vrijeme ili ako slušaju identičnu playlistu, mogu se naviknuti na zvučni podražaj do te mjere da glazba više nema nikakav učinak. Drugim riječima: glazbena pozadina prestaje imati emocionalni značaj. Jedno istraživanje pokazalo je i da audioknjige imaju izuzetno pozitivan učinak na pse, čak pozitivniji od klasične glazbe. Moguće je da slušajući audioknjige psi prepoznaju pojedine riječi koje im asocijativno izazivaju pozitivne emocije – poput riječi šetnja ili poslastica.

Slušajući audioknjige psi prepoznaju pojedine riječi koje im asocijativno izazivaju pozitivne emocije

Važno je napomenuti da za pse još ne postoji jasno definirana optimalna glasnoća glazbe, no poznato je da sve iznad 80 dB može imati štetan učinak: ne samo na pse, već i na druge životinje poput goveda, svinja, kokoši i laboratorijskih štakora. U konačnici – da, čini se da mnoge životinje mogu uživati u glazbi, ali pod uvjetima koji poštuju njihovu vrstu, osjetilne karakteristike i individualne sklonosti. I, baš kao i ljudi,  trebaju i tišinu.

Jesu li poznati kakvi slučajevi zanimljivog odnosa životinja i glazbe?

Poznati su i neki vrlo zanimljivi slučajevi odnosa životinja i glazbe koji nadilaze jednostavnu reakciju na zvuk. Primjerice, jedno istraživanje proučavalo je učinak klasične glazbe na razinu sedacije kod pasa. Pokazalo se da su psi kojima je bila puštana Mozartova i Chopinova glazba (glasnoće 50 – 60 dB) pokazivali dublju razinu sedacije, a pri uvođenju u anesteziju bilo je potrebno čak 20 % manje anestetika u odnosu na pse koji nisu slušali glazbu pri uvođenju u anesteziju.

Psi kojima je bila puštana Mozartova i Chopinova glazba (glasnoće 50 – 60 dB) pokazivali bi dublju razinu sedacije

Slični pozitivni učinci zabilježeni su i kod laboratorijskih miševa i štakora: glazba je u nekim slučajevima poboljšala imunosni odgovor i metabolizam, što otvara mogućnosti za daljnja istraživanja u području glazbene terapije kod životinja. Kod pasa postoje i naznake svojevrsne muzikalnosti.

U jednoj studiji neki psi su uspjeli prepoznati razliku između uzlaznih i silaznih melodija, čak i kada su im iste melodije reproducirane u drugoj oktavi. Iako su istraživanja na ovu temu još uvijek rijetka i ograničena, pokazuju da odnos životinja i glazbe nije samo stvar buke i navike, već potencijalno i razumijevanja zvučnih obrazaca.

Možemo li i životinjama pomoći glazbom i/ili ugodnim zvučnim okolišem?

Postoje dokazi koji potvrđuju tezu kako glazba može pomoći životinjama da se lakše nose sa stresom. Klasična glazba, primjerice, pomaže praščićima pri odvajanju od majke jer ih brže umiri i opusti. Također, zabilježeno je da umirujuće djeluje na pse smještene u skloništima ili tijekom boravka u veterinarskim ambulantama.

Glazba može pomoći životinjama da se lakše nose sa stresom

Glazba može poslužiti i pri prikrivanju stresnih vanjskih zvukova poput vatrometa, koraka na stubištu ili buke od kućnih popravaka u susjedstvu. Ipak, svaka je životinja jedinstvena i može imati vlastite sklonosti. Njihova reakcija na glazbu uvelike ovisi o prethodnim iskustvima, a neke životinje mogu čak preferirati tišinu. Zato im je važno omogućiti izbor – primjerice, mogućnost da se udalje od izvora zvuka ako im ne odgovara.

Korištenje glazbe u skrbi o životinjama ima velik potencijal, no za njegovo potpuno razumijevanje potrebno je još istraživanja. Poseban naglasak pri istraživanjima treba staviti na uklanjanje visokofrekventnih tonova koje ljudi ne čuju, ali ih mnoge životinje jasno registriraju i mogu ih doživjeti kao neugodne.

Orfej kroti divlje zvjeri svirajući liru, rimski mozaik iz 194.

Izvori:

1. Bowman A, Dowell FJ, Evans NP. ‘The effect of different genres of music on the stress levels of kennelled dogs’. Physiol Behav. 2017;171. ‘The effect of different genres of music on the stress levels of kennelled dogs’ – ScienceDirect
2. Lindig AM, McGreevy PD, Crean AJ. Musical dogs: A review of the influence of auditory enrichment on canine health and behavior. Vol. 10, Animals. 2020. Musical Dogs: A Review of the Influence of Auditory Enrichment on Canine Health and Behavior
3. Riemer S. Therapy and Prevention of Noise Fears in Dogs—A Review of the Current Evidence for Practitioners. Vol. 13, Animals. 2023. Therapy and Prevention of Noise Fears in Dogs—A Review of the Current Evidence for Practitioners
4. Li X, Zhao JN, Zhao P, Zhang X, Bi YJ, Li JH, et al. Behavioural responses of piglets to different types of music. Animal. 2019;13(10). Behavioural responses of piglets to different types of music – ScienceDirect
5. Ciborowska P, Michalczuk M, Bień D. The effect of music on livestock: Cattle, poultry and pigs. Vol. 11, Animals. 2021. The Effect of Music on Livestock: Cattle, Poultry and Pigs
6. Georgiou SG, Sideri AI, Anagnostou TL, Gouletsou PG, Tsioli VG, Galatos AD. Effect of Classical Music on Depth of Sedation and Induction Propofol Requirements in Dogs. Vet Sci. 2023;10(7). Effect of Classical Music on Depth of Sedation and Induction Propofol Requirements in Dogs
7. Storengen LM, Lingaas F. Noise sensitivity in 17 dog breeds: Prevalence, breed risk and correlation with fear in other situations. Appl Anim Behav Sci. 2015;171. Noise sensitivity in 17 dog breeds: Prevalence, breed risk and correlation with fear in other situations – ScienceDirect
8. Blackwell EJ, Bradshaw JWS, Casey RA. Fear responses to noises in domestic dogs: Prevalence, risk factors and co-occurrence with other fear related behaviour. Appl Anim Behav Sci. 2013;145(1–2). Fear responses to noises in domestic dogs: Prevalence, risk factors and co-occurrence with other fear related behaviour – ScienceDirect
9. Fagundes ALL, Hewison L, McPeake KJ, Zulch H, Mills DS. Noise sensitivities in dogs: An exploration of signs in dogs with and without musculoskeletal pain using qualitative content analysis. Front Vet Sci. 2018;5(FEB). Frontiers | Noise Sensitivities in Dogs: An Exploration of Signs in Dogs with and without Musculoskeletal Pain Using Qualitative Content Analysis

_______

Sufinancirano sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.