Martin Messier: „Priroda ostaje snažan izvor inspiracije u mom radu“

Martin Messier kanadski je audiovizualni umjetnik i skladatelj, podrijetlom iz Quebeca, poznat po djelima u kojima kombinira zvuk, svjetlost i pokret, često se služeći predmetima iz svakodnevice. Na ovogodišnjem, petom izdanju festivala Gibanja, u Pogonu Jedinstvo će 19. svibnja predstaviti svoj najrecentniji projekt, 1 DROP 1000 YEARS, inspiriran fenomenom termohalinske cirkulacije, tzv. oceanskom pokretnom trakom, i višestoljetnim putovanjem jedne kapljice morske vode kroz sve oceane svijeta. Ta je izvedba, kojom će sutra i otvoriti festival, bila povodom za ovaj kratki intervju.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Gibanja 2025.

Što publika ovogodišnjih Gibanja može očekivati ​​tijekom vašeg nastupa?

Nadam se da ću ih iznenaditi. Moji nastupi često otkrivaju nešto što je obično skriveno u fizičkom svijetu – bilo da se radi o ritmu, strukturi ili nevidljivoj sili koja izlazi na vidjelo. U ovom slučaju, raditi s vodom na ovaj način će biti nešto zaista posebno.

Kada vas netko potraži na Googleu, čini se da postoje različiti opisi onoga čime se vi zapravo bavite – nazivani ste skladateljem elektroakustičke glazbe, audiovizualnim umjetnikom, itd. Kako se zvuk uklapa u vašu umjetničku filozofiju?

Zvuk je temelj svega što radim već dvadeset godina, ukorijenjen u punk rocku, free jazzu, elektroakustici i suvremenoj klasičnoj glazbi. Danas je postao više od same glazbe – to je materijal, sila koja oblikuje prostor i percepciju. U mom radu zvuk uvijek predvodi put: aktivira svjetlo, pokreće pokret, pa čak i oblikuje samo vrijeme.

Zvuk je temelj svega što radim već dvadeset godina, ukorijenjen u punk rocku, free jazzu, elektroakustici i suvremenoj klasičnoj glazbi

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Možete li objasniti neke detalje u vezi s vašim pristupom zvuku u djelu 1 DROP 1000 YEARS?

U mom radu postoje dva sloja zvuka: partitura i oblikovanje zvuka. Izvedbi pristupam slično kao filmu – usklađujem zvuk s vizualnim elementima razlikujući skladanu partituru i ono što je naglašeno dizajnom zvuka. Klikovi solenoidnih ventila i ritam padajuće vode bili su početne točke cijelog djela – postali su sirovina za kompoziciju. Odatle sam izgradio zvučni svijet koji spaja preciznost i teksturu.

Izvedbi pristupam slično kao filmu – usklađujem zvuk s vizualnim elementima razlikujući skladanu partituru i ono što je naglašeno dizajnom zvuka

Mnoga vaša djela bave se tehnologijom na zanimljive načine. Kada je riječ o vašem kreativnom procesu (procesima), započinjete li s tehnološkim aspektom ili je početak eteričnije prirode?

Privlači me materijalnost – i na neki način, sama priroda je duboko materijalna. Svaki komad koji stvorim rezultat je dugog procesa slojevitosti, mješavine različitih ideja. Prije nego što se posvetim projektu, moram osjetiti da postoji dovoljno dubine u konceptu da bih izgradio 30-minutni rad. To otkrivam stvaranjem – nadogradnjom stvari i testiranjem nudi li ideja dovoljno varijacija i bogatstva da bi održala cjeloviti komad. Tehnički aspekt dio je tog procesa, ali uvijek mora podržavati neuhvatljiviju, sanjivu ideju koju imam na umu.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Priroda pod utjecajem čovjeka, umjetnost inspirirana prirodom

1 DROP 1000 YEARS se na vrlo intiman način bavi određenim prirodnim, ali i sve više društvenim fenomenom, a to su klimatske promjene. Kako biste rekli da se značenje djela odnosi ne samo na promjene u općem pogledu na klimatske promjene, već i na cjelokupnu geopolitičku situaciju u kojoj se trenutačno nalazimo?

Ono čime smo trenutačno okruženi duboko me uznemiruje. Ulažem istinski trud kako bih razumio različita gledišta – da shvatim zašto ljudi misle i ponašaju se onako kako misle i kakve okolnosti oblikuju te stavove. Iskreno sam znatiželjan o drugima, o tumačenju njihove perspektive i pokušaju da osjetim ono što oni osjećaju. Ali postoji nešto čega se ne mogu odreći: vrijednosti koju pridajem jednakosti. To je moja idealistička strana i ključna je za način na koji se odnosim prema svijetu.

Moja idealistička strana ključna je i za način na koji se odnosim prema svijetu

Uz to, ne pristupam svojoj umjetnosti kao sredstvu političkog izražavanja. U slučaju 1 DROP 1000 YEARS, ne iznosim nikakav stav – samo ukazujem na fenomen. Globalna pokretna traka je istovremeno ogromna i nevjerojatno suptilna. Ogroman ekosustav ovisi o njoj i vjerujem da zaslužuje barem trenutak naše pažnje. Svijest je, za mene, sama po sebi već jedna snažna gesta.

Mijenja li se njegovo značenje kontekstualno, ovisno o mjestu na kojem se izvodi?

Apsolutno – vrsta publike čini veliku razliku. Jednom sam izveo djelo pred tradicionalnijom kazališnom publikom i energija u prostoriji bila je potpuno drukčija. Njihova reakcija je bila iznenađujuće hladna. Shvatio sam da su njihova očekivanja daleko od očekivanja publike koja je više upoznata s elektroničkom glazbom ili vizualnom umjetnošću. Ono što tražite u umjetničkom iskustvu doista oblikuje način na koji doživljavate djelo – posebno kako starite.

Ono što tražite u umjetničkom iskustvu doista oblikuje način na koji doživljavate djelo

Također me stalno iznenađuje koliko se moja prisutnost i način razmišljanja mijenjaju ovisno o tome gdje se nalazim u svijetu. Moj stav se mijenja ovisno o tome kakav mi je bio dan, koliko sam spavao, jesam li neposredno prije toga popio kavu ili pivo. Kada putujem i prisustvujem nastupima, sklon sam biti vrlo otvoren, prijemčiv – istinski sam znatiželjan i osjetljiv na ono što drugi nude. Mislim da otvorenost, i umjetnika i publike, igra ogromnu ulogu u tome kako se značenje stvara u svakom kontekstu.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Vaši radovi često crpe inspiraciju iz okoliša. Što mislite o greenwashingu i, u širem smislu, environmentalizmu u suvremenoj umjetnosti?

Stalno preispitujem sebe – svoje izbore, svoja uvjerenja. Često nisam siguran je li ono što radim doista dobro ili loše za okoliš. Nisam stručnjak i ponekad se osjećam izgubljeno u svim tim kontradiktornim informacijama. Tek sam danas saznao da autobusi, posebno električni, imaju puno manji utjecaj nego što sam mislio – i da su automobili puno veći problem jednostavno zato što ih ima toliko. To je vrsta detalja koju nikada nisam u potpunosti razmotrio.

Međutim, još uvijek doživljavam trenutke nevjerice – poput onih kada zastanem i pogledam drvo i shvatim koliko je nevjerojatno živjeti na ovom planetu. Unatoč sumnji i složenosti, držim se tih trenutaka. Možda zvučim poput nekog hippieja, ali takvi me trenutci podsjećaju zašto mi je stalo i zašto je priroda i dalje tako snažan izvor inspiracije u mom radu.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr

Zvuk u multidisciplinarnom okolišu

Da se vratimo na zvuk: kako su vaši noviji umjetnički pothvati promijenili način na koji gledate i pristupate glazbi? Možete li navesti neke izvođače čiju glazbu slušate u posljednje vrijeme?

Zaista vjerujem da je glazba najveći oblik umjetnosti. Ima nevjerojatnu moć duboko vas dirnuti i odvesti u duboka emocionalna stanja. U posljednje vrijeme veliki sam obožavatelj svih pseudonima Amona Tobina i izdavačke kuće Nomark koju je osnovao. Njihov rad briše granicu između elektroničkih instrumenata i organskih kvaliteta instrumentalne glazbe, što me fascinira.

Zaista vjerujem da je glazba najveći oblik umjetnosti

Uz to, privlači me i izvedba u cjelini. U tom kontekstu, glazba postaje jedan element među mnogima. Volim razmišljati o pozornici kao multidisciplinarnom prostoru, gdje zvuk interagira s vizualnim elementima, pokretom i atmosferom kako bi stvorio cjelovito iskustvo.

Koje biste još umjetnike preporučili hrvatskoj publici, bilo da imaju slične pristupe kao vi ili drukčije, koje osobno smatrate zanimljivima?

Jako me zanima ples kao umjetnička forma i nedavno sam imao priliku vidjeti Peeping Tom, iz Bruxellesa. Njihov rad briše granice između disciplina, što je nešto s čime se duboko povezujem i čemu se divim. Mislim da njihovi nastupi nude bogato, impresivno iskustvo koje bi publika u Hrvatskoj cijenila.

Na kraju, možete li otkriti nešto o budućim projektima?

Moj sljedeći projekt nastavlja moju fascinaciju skrivenim infrastrukturama prirodnog svijeta. Zove se Oceanic Oscillation te se i dalje usredotočuje na termohalinsku cirkulaciju – ogromnu petlju koja pokreće oceanske struje. Djelo će se sastojati od 21 crteža koji predstavljaju ovu petlju, a sâm papir bit će motoriziran, dodajući pokret vizualnim elementima.

Foto: Sanjin Kaštelan/Glazba.hr