Mamma Mia! Kurt Cobain pleše na "Dancing Queen"!

Englezi su ABBA-i 1974. godine dali 0 bodova!

U tjednu Eurosonga 2025. ova knjiga švedskog pisca i povjesničara Carla Magnusa Palma jedno je od najboljih štiva za čitanje uz prijenos – bez obzira na to jesu li vam zbivanja u Baselu zanimljiva ili nisu.

ABBA je po prodaji ploča jedna od svega nekoliko najvećih glazbenih imena na svijetu (The Beatles, Elvis Presley, Michael Jackson…) i uvijek će biti vezana za Eurosong – njezino katapultno lansiranje s Eurosonga u Brightonu 1974., kada su pobijedili s pjesmom ”Waterloo”.

Od tada su stekli tako bogatu (što god pod tim podrazumijevali – od ugleda, bogatstva, popularnosti tipa manije…) karijeru, koja od pobjede u Engleskoj nema ama baš nikakve veze s Eurosongom. Ali eto, u svakom tjednu Eurosonga ABBA će se obavezno barem spomenuti. Barem neki od natjecatelja i pobjednika negdje u podsvijesti barem zažele trijumf poput ABBA-e – onaj i poslije Eurosonga.

Ali teško da bi se to moglo dogoditi.

U proteklih 50 godina nije.

U međuvremenu ABBA gotovo da i nije spominjala Eurosong iz 1974. Ništa im to nakon toga više nije značilo. Posve razumljivo i prihvatljivo.

Jedino su zapamtili (zlopamtili): da im je Engleska dala – 0 bodova!

Carl Magnus Palm: Blještavilo i sjene grupe ABBA (Rockmark, 2024.)

Biografija pisana i ažurirana od 2001. do 2014.

Švedski pisac i povjesničar Carl Magnus Palm počeo je objavljivati biografiju ABBA-e – na poticaj, reklo bi se čak i narudžbu londonskog Omnibus Pressa – još 2001., da bi nova, revidirana i obogaćena izdanja bila objavljena 2002., 2008., 2014., i konačno ova Potpuna biografija 2024.

Potpuna, ultimativna – svejedno – na gotovo nevjerojatnih šest stotina stranica, ovo nije samo najbolja biografija velike švedske grupe, nego jedna od najboljih biografija uopće.

Puno je razloga za takav kompliment.

I prije pisanja ove ultimativne biografije, Palm je objavio nešto poput programatskog manifesta, kojega se itekako držao u realizaciji ažuriranog izdanja, koje donosi priču i u skladu s događajima posljednjeg desetljeća – uključujući album Voyage, digitalnu izložbu avatara i završnu ceremoniju dodjele Reda Vasa (Royal Order of Vasa) u Kraljevskoj palači u Stockholmu krajem svibnja 2024.

Inače, Amerikancima je knjiga u knjižarama dostupna tek ovog proljeća.

Autor je, eto, uspio – iako je izazov bio iznimno velik. Možeš se poskliznuti na mnogo toga!

Ne možeš u naslov staviti tek tako Ultimativna biografija ABBA-e.

Iz ruralnog juga Švedske

„Pisanje biografije često se osjeća kao stajanje na vrhu vjetrovitog brda i pokušaj puštanja 25 različitih zmajeva – sve to u isto vrijeme. Morate pronaći priče, kao i detalje koji stoje iza tih priča, morate se pobrinuti da su te priče i detalji točni koliko je to moguće. Morate provoditi intervjue, a zatim pokušati odvojiti činjenice od fikcije u pričama koje vam pričaju sugovornici. Morate sve to oblikovati u čitljivu naraciju koja nudi zanimljive činjenice i uvide, a da se ne zaglavi u detaljima koji će čitatelja dosađivati. Plus bezbroj drugih čimbenika – jer riječ je o jednom od najvećih glazbenih fenomena dvadesetog stoljeća, priči o tome da ne moraš biti rođen u SAD-u ili Ujedinjenom Kraljevstvu da bi bio jedan od najvećih na svijetu.“ Možeš i u Švedskoj, na jugu, u ruralnom dijelu – kao članovi ABBA-e.

Nije neki problem reći da autor veliča ABBA-u, ali ne upada u zamku pristranosti. Neutralan je, ili barem nepristran. Često analizira i stvaralaštvo ABBA-e i samostalne projekte članova grupe u post-ABBA razdoblju. Nikako nije ulizički fan svega što ABBA napravi. Apsolutno uspijeva zadržati kritički stav prema nekim albumima, pa će ih komentirati:
„Dobro su producirani, dobro strukturirani – i pomalo dosadni“, ili:
„Većim dijelom je temeljito i zabavno, ali postoje i zatišja koja odudaraju.“

Ali ni ABBA nije samodopadna. I oni su često bili u prilici reći da su nešto loše napravili ili da nemaju nikakve inspiracije.

Agneta jednostavno ne daje intervjue osim Palmu!

Osobno posebno cijenim što Palm uspijeva ostvariti razgovore i intervjue s članovima četvorke. Jer, već mi je pun kufer biografija o nekoj ličnosti ili grupi u kojima govore stotine ljudi koji su možda samo na sekundu vidjeli glavne likove, a u cijeloj biografiji nema ni riječi od onih o kojima je riječ.

Palmova biografija ima tu dodatnu, obogaćenu vrijednost. Zato se na kraju knjige posebno zahvaljuje bivšim članovima ABBA-e za intervjue s Agnethom Fältskog, Björnom Ulvaeusom, Bennyjem Anderssonom i Anni-Frid Lyngstad.

Björn je, osim intervjua, Palmu ustupio i svoju privatnu arhivu svega što je u tisku objavljeno o ABBA-i i njegovu radu nakon razlaza grupe. Palm je posebno ponosan na intervju s Agnethom – pisan putem, ali treba znati da ona godinama nije davala intervjue niti javno istupala. Osim s pokojom rečenicom na pressicama na samom početku karijere. Šteta, jer znala je biti nespojivo duhovita.

Na primjer, u Australiji.
Već su ranije novinari pisali da Agnetha ima prekrasnu guzu – navodno najljepšu u pop glazbi.
Australski novinar tada ju je zamolio da komentira svoju guzu.
Agnetha je odgovorila:
„Nisam je vidjela!“

Agnetha je inače vodila gotovo svakodnevnu bitku s tabloidima, poput Robbieja Williamsa. Nije puno pomoglo ni to što je živjela na osamljenom otoku. S kojim god muškarcem bi je vidjeli, odmah bi joj ga dodijelili kao ljubavnika. Ne’š ti! Jadna cura – zapravo je jednostavno mrzila sve što ide uz status pop zvijezde.

Inače, autor knjige ima rijetku sposobnost ispreplitanja javnog, profesionalnog i privatnog života svih članova ABBA-e. Tim više što su cure i momci iz ABBA-e dugi niz godina bili bračni parovi s djecom, pa su se rastali, pa ponovno vjenčavali i imali partnere – i s njima djecu.

Palm je opširno pisao i o silnim traumama te teškim psihičkim stanjima pjevačica, ali uvijek bez i trunke tabloidnog pristupa – što je za posebnu pohvalu.

Money Money Money – Muljanje menadžera

U ovoj Ultimativnoj biografiji mnogo je pisano i o financijama – o pravom bogatstvu koje je menadžer benda, Stig Anderson, najprije umnažao dobrim investiranjem i mešetarenjem, a na kraju gotovo upropastio. U jednom trenutku, država Švedska je Björna i Bennyja tužila za utaju poreza, i to u iznosu od 86 milijuna kruna. Platili su – ali su zatim i tužili državu, dobili proces i povratili iznos koji su prethodno uplatili.

Sve se u vezi novca vrtjelo oko tvrtke Polar Music, u suvlasništvu Stiga i članova ABBA-e. No kada su članovi benda shvatili što Stig radi, prodali su svoje dionice i jednostavno – otišli u London.

O svemu tome Palm piše zanimljivo, baš kao što je i tema sama po sebi izuzetno zanimljiva.

Jednako uvjerljivo piše i o prvotnu globalnom uzletu u sedamdesetima, zatim padu u osamdesetima, te nevjerojatnom povratku u devedesetima – zahvaljujući kompilacijama ABBA Gold Collection 1 & 2, koje su početkom devedesetih prodane u 32 milijuna primjeraka!

E tada više nikome ništa nije bilo jasno, niti lako objašnjivo. ABBA je tada već bila zaboravljen bend. Sve je pokrenuo disco duo Erasure, koji je obradio jednu njihovu pjesmu, i odjednom je krenula lavina ponovnog interesa za već zaboravljenu ABBA-u. Imali su i snažnu podršku gay publike, koja ih je, kao i uvijek, obožavala.

Ni to nitko nije znao valjano objasniti.

Puno toga ostaje na razini čarolije. Iako su – naročito članice benda – privatno bile vrlo nesretne, opterećene obiteljskim tragedijama i bolima nakon razvoda od Björna i Bennyja.

Samo trivijalna pop grupa!

U sedamdesetima, naročito nakon pobjede na Eurosongu, domaća švedska kulturna javnost nije bila nimalo sklona ABBA-i. Smatrali su ih trivijalnim pop glazbenicima, a u omalovažavanju su prednjačili tadašnji predstavnici pokreta za progresivnu glazbu (What the…).

Iako su proslavili Švedsku, u domovini ih nisu cijenili kao, primjerice, skijaša Stenmarka ili tenisača Borga. Tek su 2024. dobili ordene od kralja i kraljice.

U Švedskoj to ne ide kao u Ujedinjenom Kraljevstvu, gdje su zaslužni pop i rock glazbenici, koji su donosili milijune od prodaje u svijetu, relativno brzo dobivali titule od kraljice.

Biografija ABBA-e stvarno je bogata događajima – i lijepim i ružnim. U temelju svega bila je, naravno, glazba: njihove pjesme, taj čudni amalgam savršenog popa, izravnosti, harmonija, vrhunske produkcije, pa čak i elemenata švedskog folklora, ali i utjecaja iz drugih geografskih širina i dužina.

O sinergiji Agnethe i Fride da i ne govorimo.
Koje savršenstvo – i koji unikat!

Vjerojatno je dijelom to i posljedica činjenice da Šveđani obožavaju zborno pjevanje. Od 10 milijuna stanovnika njih čak 600 tisuća pjeva u raznoraznim zborovima!

Carl Magnus Palm pokriva svaki aspekt života i rada članova benda – dok je bio aktivan, ali i nakon raspada, pa sve do samostalnih albuma, mjuzikala Chess i Mamma Mia!, te verzije s avatarima iz 2021. – obrađuje studiozno i detaljno.

Bude tu i malčice praznog hoda, ali to je više posljedica opsega knjige. Inače, uspio je napisati biografiju koja se čita kao napeto štivo. Nijedan dio rada i života nije bio tabu, ali čak i ono ružno što je napisano očito je realistično – što potvrđuju i sami članovi benda. Realistično, ali ne tendenciozno.

Ono što će neupućene možda najviše iznenaditi nisu tulumi nakon koncerata (drogu nisu konzumirali), niti šarena glam garderoba, pa čak ni silne ljubavne boli – nego priznanje koje su dobili od struke: najprije u svijetu, a tek nakon predugog čekanja – i u domovini, Švedskoj.

Kurt Cobain pleše na ABBA-inu pjesmu ”Dancing Queen”!

Vjerovali ili ne – jedan od najvećih obožavatelja ABBA-e bio je Kurt Cobain. Dok je Nirvana bila puka sirotinja i svirala za konzervu sardina, slušali su ABBA-u, a kasnije plesali u autobusu na ”Dancing Queen”.

Björnova i Bennyjeva sposobnost stvaranja pop melodija očito je fascinirala Cobaina jednako kao i punk bendovi. Tu je očito nešto „miješao“ i u Nirvani – na svoj način. Jednom je čak izjavio o Nirvani u kontekstu obožavanja onoga što radi ABBA:

„Nirvana zvuči kao Bay City Rollers koje je Black Flag zlostavljao. To je savršen način da to sažmemo.“

Bubnjar Nirvane, Dave Grohl, još je strastveniji ljubitelj ABBA-e – toliko da je 2021., prije izlaska albuma Voyage, izrazio želju da im svira bubnjeve!

Za Voyage Dave Grohl pun je iskrene hvale:

„Slušao sam novu ABBA-u kao mala beba. Lijepa je, romantična, melankolična, gorko-slatka, retrospektivna.“

ABBA na Visu u Komiži

Nije čudo što je spomenuo da je glazba ABBA-e gorko-slatka. I sâm Björn u knjizi ističe da ABBA zna imati tužne tekstove i vesele melodije – i da je to, valjda, posljedica švedske klime, dugih dana i dugih noći, pa sve skupa izaziva melankoliju.

I Bono, i U2 iskazali su čast ABBA-i kada su na koncertu u Stockholmu zamolili Björna i Bennyja da se popnu na pozornicu i zajedno izvedu ”Dancing Queen”.

Nije tajna ni da je Bruce Springsteen poklonik njihova rada.

I tako, u ovoj doista ultimativnoj biografiji ima zaista mnogo zanimljivosti o grupi čije su koncerte posjećivale čitave obitelji. Bunt, politika i slično – nisu imali pristup. A kada su članovi prestali biti supružnici, zavoljela ih je i nova publika. Istodobno, porezni inspektori pomno su ih pratili.

Kad više nisu bili aktivni kao ABBA, Björn i Benny posvetili su se mjuziklu, a pjevačice samostalnim albumima.

S prvim mjuziklom, Chess, i nisu imali velikog – mada ni malog – uspjeha. Ali s Mamma Mia! postigli su neviđen uspjeh diljem svijeta, u različitim lokalnim produkcijama – s više od 60 milijuna gledatelja. Dio te uspješne priče dogodio se i u produkciji zagrebačke Komedije na Kaptolu.

A dio filma Mamma Mia! sniman je – na Visu, koji je „glumio“ grčki otok!

Carl Magnus Palm: Blještavilo i sjene grupe ABBA , Potpuna biografija

Nakladnik: Rockmark d.o.o. Zagreb

Godina izdanja: 2024.

Broj stranica: 575

Glavni urednik: Krešimir Blažević

Originalno objavljeno 2024. na engleskom jeziku u Ujedinjenom Kraljevstvu u izvornom naslovu Bright Lights Dark Shadows, The Ultimate Biography Of ABBA u nakladi Omnibus Press of 14-15 Berners Street,London W 1T 3 LJ, England, Copyright 2001,2002, 2008, 2014 & 2024 Carl Magnus Palm