Zagrebački surf rock bend
LCC: „Instrumentalna glazba se često percipira kao glazba za glazbenike“
Mladim se bendovima danas nije lako probiti u fokus javnosti niti pronaći svoju željenu publiku.
Dosta često se govori o inflaciji glazbenika koji svakodnevno izbacuju nove pjesme, spotove, naravno, financiranih iz svoje osobne štednje, a tu je i prenatrpanost digitalnih platformi.
Naime, samo se na Spotifyu dnevno dodaje više od sto tisuća pjesama, što otežava isticanje među ogromnim brojem novih izdanja. I dok se u ubrzanom svijetu današnjeg društva ponekad treba i odmoriti, možda je ponekad bolje usporiti i vratiti se, na primjer, u južnu Kaliforniju tamo krajem pedesetih i početkom šezdesetih godina 20. stoljeća te surfati oceanom u zalazak sunca. Jedan od takvih osjećaja preko glazbe koju proizvode daje zagrebački bend Longboard Cruise Control.
Longboard Cruise Control / Filip Kušter
Da, znamo tko su prvaci surfa kod nas. Nikad prežaljeni Bambi Molesters mogu biti inspiracija mnogima, ne samo u domicilnom glazbenom krugu, već i puno šire. Uostalom, takav je i bio njihov utjecaj – globalni. Doduše, za Longboard Cruise Control nema sumnje – ovaj peteročlani bend okupio se 2023. godine i krenuo putevima Dicka Dalea, The Space Cossacks, Messer Chupsa, LHD-a, naravno, na svoj način i uz svoju glazbenu viziju.
Njih je petero, ali u postavi s tri gitare. Efekt reverba, minimalne distorzije i vibrato ručice te tremolo efekti dominiraju u rukama Vibora Vlainića, Domagoja Škare i Matije Mikuša. Na basu je Stipe Vlainić, a na bubnjevima je pronađen Zdenko Mihaljević.
Ime? Ne treba dalje od daske za surfanje
Odmah nam odgovaraju da je ime benda smislio Vibor. Zašto Longboard Cruise Control?
„Trebalo nam je dosta hitno tako da možemo objaviti EP jer smo već snimili šest pjesama, a nismo imali ime. Koncerti su bili planirani, uz razne prijave za festivale i baš nam je hitno trebalo ime. Mozgali smo jako dugo, a na kraju je Vibor nabasao na te riječi. Nema nikakvo posebno značenje, nama je dobro zvučalo, makar je dugačko. Uvijek možemo koristiti kraticu LCC. Longboard kao srodno daski za surfanje. Mislim da nismo trebali dalje od toga“, navode LCC, pošto ćemo ih od nadalje u tekstu tako oslovljavati.
Do osnivanja benda došlo je vjerojatno onako kako bi se i bend trebao oformiti – zajednički glazbeni afiniteti, dobra komunikacija i klik se vrlo lako dogodi. Vibor i Domagoj načelno su začetnici cijelog projekta, iako ne vole nikoga izdvajati da je prvi od ostalih. Međusobna poznanstva dovela su do toga da su preko druženja i nekih obiteljskih veza relativno brzo posložili sve na svoje mjesto te u nekoliko mjeseci uvježbavanja pjesama s Domagojeva samostalnog EP-ja Whips of the Navajo, počeli razmišljati o vlastitom EP-ju.
Tako se kroz neke nedovršene pjesme, kroz ideje i riffove, rodio EP sa šest pjesama nazvan Counter Trails.
„Mogao je biti album, ali pjesme su dosta kratke te što se minuta tiče to više spada pod EP. Nismo htjeli forsirati s nekim razvodnjenim idejama, imali smo sjajnih pjesama i njih smo podijelili sa slušateljima. Bio nam je cilj opet što prije objaviti to izdanje da imamo materijala za buduće koncerte, da dok nas se pretražuje po internetu da nas se može pronaći i da postanemo vidljiviji. Teško bismo mogli negdje svirati kao bend koji nema ništa snimljeno“, iskreno odgovara bend.
Istraživanje drugih žanrova
Što ustvari mladi bend, s glazbom koja kod nas ne prolazi tako glatko, može planirati za budućnost?
„Imamo jednu poprilično gotovu pjesmu te nekoliko ideja koje se približavaju kraju. Možda smo se već sada udaljili od klasičnog surfa te krenuli u neke druge vode inspirirane različitim dijelovima svijeta te pokušavamo uzimati iz svih žanrova pošto dolazimo iz različitih glazbenih pozadina – od metala, countryja, rocka pa sve njih pokušavamo implementirati u glazbi. Nismo si zadali neki rok, ali u dogledno vrijeme želimo objaviti nešto novo te svirati koncerte. Želimo samo svirati što više uživo i pred publikom“, odgovaraju jednostavno.
Zasad su imali nekoliko svirki, a priznaju da su i sami iznenađeni time kako ih je publika primila.
„Uvijek se krene s pretpostavkom da će instrumentalnu glazbu slušati manje ljudi i da se neće dobro primiti. Može se reći da je to glazba za glazbenike. Prvi koncert nam je bio u sklopu KSET-ovog festivala na Krku. Prošlo je sjajno, od organizacije do bendova. Početkom ove godine svirali smo u Retro baru u Zagrebu u organizaciji Pepertona. Tu smo bili jako ugodno iznenađeni, bilo je krcato i ljudi su odlično reagirali. Dva tjedna nakon toga svirali smo u Melinu, tamo smo došli na njihov poziv, a reakcije ljudi su da je zvučalo još bolje nego u Retru. Želimo i sada malo podebljati repertoar tako da bismo završili dvije nove pjesme pa bismo uz poneku obradu došli do nekih 45 minuta sviranja“, navode te dodaju da kod nas ima itekako sjajnih surf bendova vrijednih slušanja. Nabrajaju tu i one bez premca – Bambi Molesters i LHD, a tu su i još Melewai, Martin’s Surfers, slovenski The Beetch Boys.
Longboard Cruise Control / Filip Kušter
„Iako taj žanr nije u mainstreamu, nije ni izumro. Mi smo pronašli tu nišu u surfu u kojoj je teško uspjeti na svjetskoj razini, ali uvijek se nadamo biti zapaženiji u tome. Ne gledamo na to sviranje kao izazov ili pak priliku za istaknuti se jer smo jedni od rijetkih u Hrvatskoj što sviramo surf. Prvenstveno to volimo te smo se u tome pronašli. Sva petorica uživamo i guštamo u sviranju i na svakoj probi. Želja nam je stvarati novu glazbu, jammati, a gdje nas odnese to – tamo ćemo i biti“, objašnjavaju.
Da podebljamo cijelu priču s malo teorije, surf glazba je nakon prvotnog vala popularnosti u šezdesetima doživjela pad, da bi nekoliko puta do danas uskrsnula. Kada govorimo o žanru surfa govorimo o jedinstvenom zvuku gitara, specifičnim ritmovima bubnjeva te temama koje evociraju bezbrižni stil života povezan s plažom i surferskom kulturom. Kako su se članovi LCC-ja, koji dolaze iz različitih glazbenih pozadina, prilagodili na nešto takvo?
Tu se istaknuo Domagoj, koji je rekao da uvijek ima neke glazbene faze pa je tako bila i njegova prilagodba s metala na surf.
„Prvo sam napisao metal riff koji je na kraju bolje zvučao u surf aranžmanu. U to vrijeme nisam previše znao o surfu, osim naravno Dicka Dalea i njegove pjesme ”Misirlou”. Počeo sam tada istraživati neke modele u surf bendovima te godinu dana isključivo slušao samo taj žanr. Može se reći da sam na surf slučajno nabasao i sâm sebe inspirirao za slušanje i sviranje“, priča nam gitarist Domagoj Škara.
S obzirom na to da se radi o instrumentalnoj glazbi, o vokalu trenutačno ne razmišljaju pa je bitno na čemu sviraju. Na čemu svirate momci?
„Što se tiče instrumenata u surfu – a tu ponajprije mislim na gitare – Fender Jazzmaster je možda najpopularniji. Upravo taj Fender koristi Vibor. Ja sam počeo sa Stratocasterom, koji je također popularan u surfu. Primjer je tu i sâm Dick Dale te ostali bendovi koji su saživjeli s tom gitarom. Trenutačno koristim Yamahu SGV-800, koja također nije nepoznata u ovom žanru. Matija je na Telecasteru, koji možda nije čest u ovom stilu, ali se dobro uklopio. Puno toga u surfu ovisi o opremi, pogotovo mokri zvuk spring reverba i clean pojačala. Da nemamo takvu opremu, to ne bi zvučalo kako smo zamislili“, govori Domagoj uime svih.
Da ne bi ostalo sve samo na surfu i isključivo surfu, jasno je da se gleda i u drugim smjerovima.
„Ma nije niti ono što sviramo čisti surf“, kažu te nastavljaju:
„Zaista nismo ovisni o tome da smo nazivani isključivo surf bendom te se želimo udaljiti od te pretpostavke, pogotovo što se tiče bluesy surfa šezdesetih. Inspiriraju nas drugi žanrovi, od jazza do folka i metala, možemo uzeti razne utjecaje i okrenuti se nekim još zrelijim idejama. To će isto doći s vremenom“, navode te dodaju da će tijekom lipnja svirati na KSFF Open Airu (6. lipnja) i u Močvari zajedno s Martin’s Surfersima 17. lipnja.
Proboj do svjetski važnih pozornica
Svjesni su da je pred njima dosta posla ako žele imati što više koncerata, ali i snimiti još autorskog materijala.
„Potrebno je ostvariti konekcije u niši u kojoj se nalazimo, doći u kontakt sa srodnim bendovima, što već na neki način i jesmo. Svjesni smo da treba razvijati imidž benda, svirati što više uživo te puniti sadržajem društvene mreže. Danas bez toga ne ide što se tiče promocije i činjenice da je to potrebno ako želimo da što veći broj ljudi čuje za LCC. Nitko od nas nije previše aktivan na društvenim mrežama, ali za bend se mora.“
Prisutni su na svim živim streaming platformama, a tu imaju i dobar uvid u to tko ih i odakle najviše sluša.
„Preko Spotifya nas najviše slušaju Amerikanci, tako da nam je to sada neka platforma gdje se za nas može saznati. Inače, dostupni smo na svim živim streaming platformama. Najbolji kompliment dobili smo od jednog kolege koji je bio na Surfer Joe festivalu u talijanskom Livornu. Radi se o najvećem festivalu surf glazbe na svijetu. Uglavnom, rekao je da zvučimo bolje od većine bendova na tom festivalu, ali to ne znači da ti bendovi zvuče loše. Naravno da bismo željeli svirati tamo jednog dana, prijave trenutačno nisu u tijeku, ali vjerujem da se možemo probiti do takvih i sličnih pozornica“, spominju neke od ciljeva.
Longboard Cruise Control / Filip Kušter
Iako smo u početku spomenuli da su se ‘bezbolno’ skupili kao bend, ipak je tu bilo razdoblja traženja savršenog fita.
„Svaki bend u kojem sam do sad bio, prvenstveno je bilo sviranje za užitak. Doduše, mogu reći da je LCC prvi koji ide prema toj ozbiljnosti i da se napravi nešto u tom pogledu. S druge strane, na prste jedne ruke možemo valjda nabrojati zagrebačke surf bendove. Kao najtežu stvar istaknuli bismo sakupljanje članova. To je uvjerljivo jedan od težih zadataka za početak, da nađeš prave ljude, da kliknete i na kraju da se slažete u onome što radite. Gitarista danas ima na bacanje (smijeh), dobrog basista je teško naći, a bubnjara najteže. U redu, s te strane kod nas nije bilo problema jer kao da smo se nekako prirodno našli“, ističu, uz smijeh.
Jasno je do sada, ne žive oni od glazbe, već za glazbu, a sve ih pokreće entuzijazam i velika želja za sviranjem.
„Što se tiče proba, imamo ih barem jednom tjedno, ali i to se često mijenja zbog smjenskih radova, fakulteta i ostalih obaveza koje svakodnevno dolaze. Pred koncerte se malo intenzivnije radi i pokušamo se češće vidjeti. Kako nam je želja do kraja 2025. izbaciti novu glazbu, vjerujem da će se i naša druženja poduplati. Ideja imamo jako puno, samo treba sjesti i dovršiti ih“, napominje LCC.
Za kraj, postoje li želje za suradnju, i ako da – s kime?
„Definitivno je to LHD. Svima su nam veliki uzori Bambi Molesters, a tako i LHD. S ovih prostora oni bi bili prvi izbor. A što se tiče izvan Hrvatske i u svijetu, tu je puno Amerikanaca s kojima se suradnja ne čini izgledna. Spomenuo bih tu i bend The Space Cossacks, nama jako dragi te jedan od većih uzora što se tiče produkcije i načina sviranja. To bi bilo jako lijepo, iako nisu više aktivni. Doduše, gitarist je Hrvat, Ivan Pongračić, koji je još aktivan i već dugo živi u SAD-u“, zaključuju dečki iz benda Longboard Cruise Control.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
