Uspješan ulazak Triju dvodijelnih jedinica u repertoar

U subotu, 17. svibnja u dvorani Novinarskog doma Zagrebački kvartet održao je posljednji koncert u ovoj sezoni. Raspored je, kao i obično, sadržavao nešto domaće, nešto klasicističko i nešto romantičarsko, a ovaj su put to bila djela Ivana Končića, Ludwiga van Beethovena i Antoñina Dvořáka.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Rođen 1988. u Dubrovniku, nagrađivani skladatelj Ivan Končić kompoziciju je diplomirao 2013. godine u klasi Željka Brkanovića na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, gdje trenutačno djeluje kao docent.

Tri dvodijelne jedinice njegov su prvi gudački kvartet, a 2023. ih je praizveo Gudački kvartet Dubrovačkoga simfonijskog orkestra. Končić u komentaru skladbe navodi kako je upotrebom dvodijelnosti i poliakordike pokušao izbjeći „robovanje trodijelnosti i osjećaju reprize“, pa se sva tri stavka temelje na neprestanom pokretu „bez osvrtanja“, odnosno bez konvencionalnog ponavljanja  u okvirima A-B-A forme ili pak sonatnog oblika. Nadahnuo ga je i tekst pjesme So Much Petera Gabriela iz 2023., koji govori o prolaznosti vremena, smrtnosti i nemogućnosti da iskusimo sve što smo zamislili.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Končić je u Trima dvodijelnim jedinicama zamislio neprekinuti pokret naprijed u naviranju novih ideja i međuodnosa četiriju instrumenata. Pri tome je, kako je zapisao, kvartet podijelio „na dvije plohe njegove vertikale od kojih svaka ima svoju ‘brzinu’ prelaženja na novi akord/tonalitet. Rezultat je svojevrsni kontrolirani kaos jer se svako toliko vertikale nađu na točki koja zvuči ‘skladno’, dok većinu vremena provode u traženju te točke“.

Slušatelju bez partiture ovo je objašnjenje bilo nemoguće dokučiti, no glazba nije zvučala nimalo kaotično; iako vrlo gusta, harmonijska i melodijska događanja nisu težila za točkom sklada, nego su se većinu vremena kretala u logičnim (ali ne i predvidivim) pravcima. Usprkos prerazvučenome drugom stavku, riječ je o efektnom djelu pomalo starinskog zvuka s nekim vrlo zanimljivim rješenjima i muzikalnim trenutcima. Tome je svakako pridonijela i odlična, uživljena i promišljena izvedba Zagrebačkog kvarteta, koji je partituri pristupio izuzetno studiozno i iz nje izvukao maksimum.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Uslijedila je izvedba Beethovenova Prvog gudačkog kvarteta u F-duru, op. 18, br. 1, djela koje pokazuje da je mladi skladatelj svladao Haydnove i Mozartove forme, ali istovremeno gradi vlastiti stil. Tako se prvi i posljednji stavak u mnogočemu oslanjaju na Beethovenove uzore, ali razuzdani Scherzo i – naročito – tragični i beznadni drugi stavak od njih su udaljeni svjetovima.

Za izvedbu ovog djela ključna je dinamika, te ono pristaje ansamblima sklonima dramatici. Sjajnom svirkom Zagrebački se kvartet pokazao upravo kao takav ansambl, pa je izvedba Beethovenova kvarteta bila najuspjeliji trenutak večeri. Martin Krpan, Davor i Hrvoje Philips te Martin Jordan svaki za sebe pokazali su se kao vrsni muzičari neupitne tehnike i velike muzikalnosti, ali u prvom su planu bili njihovo zajedništvo, međusobno razumijevanje i vidljivo uživanje u sviranju, koji su rezultirali skladnom i uistinu odličnom interpretacijom Beethovenova Prvog kvarteta.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr

Drugi dio koncerta ispunio je Dvořákov Deseti gudački kvartet u Es-duru, op. 51, B. 52, poznat i kao Slavenski, vedro i optimistično djelo protkano stiliziranom tradicijskom glazbom. Bila je to još jedna zrela, muzikalna, razigrana, ali i vrlo pametna izvedba u kojoj su gudači veliku pažnju posvetili cjelini svakog stavka, ali i čitavog djela.

Zagrebački se kvartet na najljepši način oprostio ne samo od sezone, nego i od dvorane Novinarskog doma: sljedeće će koncertne sezone nastupati u Grkokatoličkoj konkatedrali u zagrebačkoj Ćirilometodskoj ulici.

Foto: Matej Grgić/Glazba.hr