Zagrebačka glazbena budućnost
Charsi: „Na nezavisnoj sceni ima nade, ali i puno frustracije“
Zagrebački bend Charsi publici se predstavlja prvim albumom We Love, no njihova priča traje puno dulje od samog debija.
Četvorica prijatelja i kolega – braća Filip i Slaven Špoljarić, Vedran Čagalj Chagy i Juraj Majstorović JJ – odrasli su s gitarama i Nintendo kontrolerima u rukama, a sad su godine sviranja, druženja, izvrsne glazbene kemije i traženja zvuka pretočili u deset pjesama koje zvuče svježe, iskreno, srčano, ali prije svega – iskusno.
Na prvom slušanju osjetit ćete pažljivo pretočene utjecaje Beatlesa, RHCP-a, Floyda i Fleetwood Maca, ali ono što Charsi rade sasvim je njihovo – kombiniraju retro šarm s modernim zvukom, svirku iz gušta s ozbiljno promišljenim aranžmanima. Možda i zato što su svi u bendu zapravo pravi gitarski heroji, a neki su i gitarski profesori sa završenom Muzičkom akademijom – što se čuje u svakom višeglasju i finoj dinamici kojom se melodije razvijaju.
Album je producirao Damir Trkulja Šiljo, a kroz najavne singlove “Drive You Insane”, “Suddenly”, “Ready Set Go” i najnoviji, “Anything Goes”, već se dalo naslutiti da nas čeka nešto ležerno i sasvim ugodno. Dodajmo tome još i neočekivan posjet violine i čela, dašak nostalgije u vidu naslovnice pune uspomena iz djetinjstva i bend koji itekako može i zna što želi reći – i dobit ćemo Charsi u njezinu punom sjaju.
Zašto njezinu? Jer Charsi je žensko ime i tako ga treba deklinirati. Radi se o kovačici iz serijala videoigara Diablo, koja se ne ističe po svojoj ženstvenosti, ali je zato krasi dobra ćud i optimizam, što je zanimljiv kontrast mračnoj atmosferi svijeta u kojem se nalazi. Momci iz benda nazvali su se po ovoj dami iz geekovske ljubavi i jednostavno zato što im je ostala u dobrom sjećanju iz nekog nevinijega životnog razdoblja, no poveznica s osjećajem koji njihova glazba pruža i strastvenom kovačicom itekako postoji.
We Love auditivni je podsjetnik na sve što nam je drago – to je svjetionik u nemirnom i mračnom moru današnjice, koji odašilje svjetlost osoba, predmeta, sjećanja koje nas čine najčvršćim plovilima, a tu će energiju pokušati prenijeti i u Malom pogonu Tvornice kulture 28. svibnja, gdje će zasvirati za zagrebačku publiku.
Charsi sam posjetio u obiteljskoj kući u predgrađu s garažom u kojoj se svira i stvara, pored koje se nalazi i zgodno mjesto za roštilj. Odmah mi je bilo jasno da je album upravo ono što i tvrde da jest – plod višegodišnjeg prijateljstva i ispijanja viskija pored ognjišta. Sve u vezi We Love isijava toplinom i jednostavnošću.
Charsi / Luka Antunac
Pričali smo o tome kako su pjesme nastajale, što im znači zajedništvo, zašto sviraju na engleskom i što ih živcira kod domaće scene. Iako priznaju da nije lako probiti se kao bend koji ne radi po špranci, njihova ljubav prema glazbi, smisao za humor i nepopustljiva strast daju naslutiti da će tek pokazati za što su sve spremni.
Za početak, kako biste opisali Charsi nekome tko vas još nije čuo i kako je priča krenula?
Mi smo prije svega bend koji radi iskreno. Radi se o jednostavnom, pop-rock zvuku koji u sebi skriva puno kompleksnih ideja. Nismo se okupili s idejom da pogodimo trend, nego da sviramo ono što volimo. Charsi je kombinacija svega što volimo i što nas je formiralo kao ljude i glazbenike jednom kad smo skužili da volimo svirati slične stvari i da imamo slične uzore. Gitare su uvijek bile prisutne na druženjima i, nakon raznih kavera, odlučili smo se okušati u autorskom radu.
S obzirom na to da se u bendu nalaze i dva brata, jedan na basu, drugi kao frontmen, kako to utječe na vašu dinamiku? Je li to prednost ili izazov?
Odgovara Slaven iz bratske perspektive: Pa nama je to zapravo ispalo sjajno. Još smo nekako i povezaniji zbog zajedničkog sviranja.
Odgovara Chagy iz nebratske perspektive: Mi se svi međusobno poznajemo toliko dugo da više ni ne gledamo na njih dvojicu, ili bilo koga od nas, kao na brata ili ne-brata. Proveli smo stotine dana i noći zajedno i prije svega smo društvo. Svi smo braća u neku ruku.
Album We Love je vani. Kako je nastajao i što vam znači?
Album smo snimali u više navrata u suradnji s producentom Damirom Trkuljom Šiljom. On je za nas bio fantastičan, kao što je George Martin bio za Beatlese. Odmah smo kliknuli i pronašli neku zajedničku glazbenu kemiju. Imao je jako dobre i konstruktivne savjete, a opet bio nenametljiv i strpljiv. Nije forsirao da ostavi neki svoj potpis kao što producenti znaju raditi, već nas je usmjeravao u pravom smjeru.
Pjesme su nastajale tijekom zadnjih par godina. Neke su starije, neke novije, ali sve su se posložile kao da su nastale zajedno. Nema tu koncepta u klasičnom smislu – to je više mozaik naših iskustava, emocija i osobnih priča. Naziv We Love nekako je sâm došao. Kad smo s Vilimom (naš bivši bubnjar i autor koncepta za naslovnicu) pričali o vizualnom identitetu, predložio je da na cover stavimo sve što smo kao klinci voljeli. Tako je i bilo – Gameboy, Skeletor, Darth Vader, okarina… To je ispala oda djetinjstvu i svemu što nas je oblikovalo. Ono što volimo.
Charsi / Luka Antunac
Kad smo već kod naslovnice, ona je jako upečatljiva. Tko ju je osmislio?
Ideju je osmislio Vilim Kovačić – osim što je naš prvotni bubnjar, on je i tattoo artist, i kipar. Fotografiju i aranžman predmeta na podlozi je odradila Patricia Jerković. Htjeli smo vizual koji će odmah prenijeti emociju – tu jednostavnu, iskrenu ljubav prema stvarima koje su nas veselile kad smo bili klinci. I mislimo da je super ispalo. Ljudi stalno komentiraju – „Gledaj Skeletora! Gledaj Gameboy!“ – i to ih odmah poveže s nama i pokrene zanimljive razgovore.
Što publika može očekivati od vašeg nastupa u Tvornici kulture?
Puno energije, to prije svega. Stvarno se trudimo da svaka svirka bude maksimalno iskrena i da prenesemo ono što smo radili u studiju. Svirat ćemo i pjesmu koja još nije nigdje objavljena – to će biti premijera na koncertu. Mijenjat ćemo i gitare tijekom nastupa da dobijemo što bolji zvuk. Sve radimo sa stavom „ako smo ovdje, onda ćemo odraditi sto posto“. Volimo svirati i volimo to dijeliti s ljudima.
Kako gledate na domaću nezavisnu scenu? Ima li nade za mlade bendove?
Ima nade, ali i puno frustracije. Ima stvarno sjajnih bendova, talentiranih, kreativnih, ali teško je doći do vidljivosti. Sustav ne podržava bendove – lakše je progurati solo izvođača. Diskografima je jednostavnije upravljati jednom osobom koju će pretvoriti u savršen proizvod za tržište i lako plasirati na društvenim mrežama nego brinuti za kolektiv pojedinaca kao što je bend. Nije to više kao prije kad smo bili zadivljeni bendovima koji su onda imali slobodu da se razvijaju svojim tempom. Industrija više ne trpi to. Stvari se danas kreću puno brže. Publika je zasićena sadržajem, pažnja je kratka, algoritmi rade svoje… A i činjenica je da većina medija ili festivala jednostavno ne želi promovirati bend koji pjeva na engleskom u Hrvatskoj. A nama je engleski prirodan za glazbu koju radimo. No sve češće dobijemo komentar: „Super zvučite, ali zašto ne pjevate na hrvatskom?“ Možda se i to jednom dogodi, tko zna.
Charsi / Luka Antunac
Što vas onda motivira u stvaranju glazbe, ako to nije neki jak proboj na tržištu?
Ljubav prema glazbi. I prijateljstvo. Kad dođemo u prostoriju za probe, to je za nas terapija. Ne radimo to zbog slave ili para, nego jer jednostavno – volimo.
I za kraj – Charsi u tri riječi?
Glazba. Ljubav. Prijateljstvo. Dodali bismo još – iskrenost.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
