B's FUNstallation u KCM-u: Dobitna kombinacija
B’s FUNstallation
Baš kao kod lota. Puno je brojeva koje izvlače, ali samo jedna kombinacija igra. B’s FUNstallation je upravo takva kombinacija. Sekstet Zvonimira Bajevića ove sezone navršava desetu godinu postojanja. Iza njih su dva albuma i mnoštvo paralelnih sastava u kojima rade. Više to nije mlađarija u traženju, već glazbenici s iskustvom i to se u njihovoj svirci danas čuje.
Sekstet B’s FUNstallation trubača i krilničara Zvonimira Bajevića sada čine Luka Žužić na klavijaturama (po potrebi, naravno i trombonu), Mario Bočić na saksofonu, Davor Doležal na gitari, Goran Rukavina na kontrabasu ili električnom basu i Borko Rupena na bubnjevima.
Njihov koncert u dupkom punom Kulturnom centru Mesnička, 9. ožujka, zapravo je odlično odrazio današnju poziciju benda. Prvi dio koncerta činile su skladbe članova sastava poznate s njihovih ranijih albuma, Sixto i Blue Line. Počeli su melankolično, baladom Luke Žužića „Limbo“ i Bočićevim „Polarisom“, da bi tek nakon treće skladbe, Žužićeve „Buy the Ticket, Take the Ride“ koja bi odlično funkcionirala i kao filmska glazba, došla na red i jedna brža i živahnija, funky, gotovo plesna skladba samog Bajevića, „Groove“, u kojoj je konačno došao red i na inspirativni solo Borka Rupene.
B’s FUNstallation / Foto: Nancy Nany Abdel Sakhi-KCM
Zapravo, prštalo je od solo dionica cijelo vrijeme, ali nije to ni u jednom trenu bila demonstracija ni moći ni vještine, nego izvrsno izmjenjivanje i nadopunjavanje, bez obzira je li u pitanju bio gotovo pa vodeći Bočić na saksu, Bajević na trubi ili pak Žužić na klavijaturama i Doležal na gitari. Nakon toga slijedila je Bajevićeva noir balada „Those Old Days“ posvećena prijatelju, trubaču i sigurno uzoru, Ladislavu Fidriju, a onda, za kraj prvog dijela još jedna njegova vrlo ritmična i razigrana skladba „Clouds“.
Drugi dio koncerta, drugi set, činile su nove skladbe, najavljene za sljedeći album ovog sastava, čije se snimanje planira za jesen. „Awakening“ Davora Doležala bila je još jedna balada i onda opet dvije Bajevićeve skladbe, vesela i vrlo ritmična „Hold on“ i sjetna „Lament“. Nakon toga je slijedila „Candide“, već znana skladba koju je Mario Bočić već odradio u svom nastupu s Jazz orkestrom HRT-a, kao i za album koji se upravo snima, te za sam kraj skladba „Dafnis“, koju je Bajević posvetio svom prijatelju, kubanskom bubnjaru Dafnisu Prietu.
B’s FUNstallation/ Foto: Nancy Nany Abdel Sakhi-KCM
Izvrstan koncert vrlo zanimljivo složenog seksteta
Bio je to zaista izvrstan koncert zapravo vrlo zanimljivo složenog seksteta. Ritam sekciju činili su ili zajedno bas, bubanj, klavir i gitara, s Bajevićem i Bočićem kao istaknutim solistima ili pak samo bas, bubanj i klavir, kad bi Doležalova gitara postala solistički ravnopravna, odnosno u klasičnom suzvučju ili kontrapunktu s trubom i saksofonom.
No ništa manje zanimljivi nisu bili momci iz ritam sekcije kao solisti. Žužić rijetko nastupa kao pijanist, iako se on zapravo školovao za klavir, a ne trombon (koji svira u Jazz orkestru HRT-a), njegove solaže, kao i harmonske dosjetke uvijek su sjajne, a Rukavina je na basu pokazao nevjerojatnu lakoću vladanja instrumentom kao žive kralježnice ansambla u izvrsnim inspirativnim solo dionicama – u jednom trenutku nenametljivo, a već u drugom posve preuzimajući pažnju publike.
Sola su djelovala kao prepričani najpoznatiji filmski dijalozi
Činilo se da i sami glazbenici sasvim koncentrirano slušaju što jedni drugima imaju za reći pa su sola, koja su se nakon unisono dionica izmjenjivala, djelovala kao prepričani najpoznatiji filmski dijalozi. Najviše su tome pridonijeli svakako Bočić na saksofonu i Bajević na trubi.
Sve u svemu, B’s FUNstallation sastav je u kojem se divno i komplementarno nadopunjuju zvučne boje instrumenata na promišljen, ali zabavan način, a skladbe koje su predstavljene na ovom koncertu najava su, čini se, odličnog sljedećeg albuma.
