Mahkey: „Ne mogu ni opisati koliko se trudim napisati veselu pjesmu koja nije 'glupa'“

Četvorka predvođena Mahirom Kapetanovićem Mahkeyem stat će na pozornicu u Šubićevoj u četvrtak, 26. lipnja 2025. godine, kako bi s publikom podijelila jedinstveno sevdah grunge iskustvo. Bit će to promocija njihovog novog albuma Palo Santo, o kojem smo popričali s frontmenom ovog zanimljivog benda koji je svoje prve korake karijere započeo u showovima The Voice Hrvatska i A strana.

Album Palo Santo najavljen je kao spoj grungea i sevdaha. Kako je izgledao proces spajanja tih dvaju žanrova u nešto autentično?

Palo Santo drugi je album gdje smo nastavili tu kombinaciju grungea i sevdaha, to su dva smjera koja su se ispreplitala kroz moj život. Grunge ima elemenata bijesa i tuge, sevdah je žalost i nostalgija, a shvatio sam da tako moje emocije funkcioniraju, kao kombinacija bijesa i tuge. Kad se to spoji, valjda tako zvuči. Ja sretan. Znači, formula je tuga + bijes = sreća. Treba to izbaciti iz sebe i kreirati nešto što te potiče. To je cijela ideja; svi možemo stajati i kopati nos ili poduzeti nešto.

Pjesme na albumu često su osobne i introspektivne. Koliko ti je izazovno podijeliti toliko osobne teme s publikom?

Nakon Osobnog kartona izbjeglice sam se generalno oslobodio. Veći je izazov formirati to u izraze koje će ljudi razumijeti. toliko su osobne stvari koje su bitnije kao lekcije ili iskustva više nego da sad ljudi slušaju što točno mene muči, više kao neki šalabahter da vide što njih muči. Ne mogu ni opisati koliko se trudim napisati veselu pjesmu koja nije „glupa“. To je najteže, stvarno moraš bit. Na kraju sve te pjesme pokušavam napisati tako da završe s nekakvom pozitivnom porukom, nadom.

U pjesmi ”U inat” pridružio vam se poznati bubnjar El Estepario Siberiano. Kako je došlo do ove suradnje i što vam je posebno donio njegov stil?

Tamo negdje pred kraj snimanja albuma u Valenciji sam pozvao sve ljude koji su surađivali s nama na roštilj i pripremio sam, između ostaloga, ćevape Španjolcima, da probaju malo nešto s Balkana. Nakon toga se dogodila suradnja, ljubav ide kroz želudac. Estepario nam se pridružio na kahonu i perkusijama. Vi trebate čovjeka čuti kako svira uživo! Ta razina virtuoznosti ni nakon deset dana ne prestaje čuditi, Estepario nam je dao final touch u pjesmi. Spojio je cijelu pjesmu i to iskustvo je nezaboravno. Čovjek je van ovog svijeta, kreativac koji ne staje 24 sata dnevno. Ako smo išta naučili, to je radna etika a la Esteparia.

Što je za bend značilo snimanje u španjolskom studiju Novo Estudios u Valenciji te kako je to iskustvo utjecalo na konačni zvuk albuma?

Prije svega maknuli smo se od znanog i sigurnog, mislim da je sweet spot između klimaksa i napadaja panike. Kod Facunda smo u Novo studiju dobili opuštenost, drugačiji i novi pogled. Zrak, klima, ljudi, druga frekvencija – sve je to utjecalo na vizuru albuma.

Nakon hvaljenog debitantskog albuma Osobni karton izbjeglice, osjećate li veći pritisak oko reakcije publike i kritike za Palo Santo?

Ne, nema pritiska, nas četvorica stojimo iza albuma i ne bismo ga izbacili da ne mislimo da je jeben. Mislim da se cijeli bend sad tek upoznao kako treba, tako da smo svi jako nabrijani na koncerte.

Singl ”Šutim jer te lažem” osvojio je radijske stanice. Možete li opisati inspiraciju iza ove pjesme?

”Šutim” sam pisao u periodu teških napadaja panike, koji su se u jednom periodu vraćali nakon što sam prestao piti. Kad sam mislio da je agoniji došao kraj, napadaji su bili puno jači –pogotovo jer sam mislio da je gotovo s tim, prestao sam piti. Ali tijelo pamti sve te godine, navukao sam druge vrste ovisnosti na sebe i sakrio se u svoja četiri zida, zašutio sam jer bih morao ljudima lagati da sam dobro i da sam živ i zdrav. Tu sam stvar napisao zato da izbacim paniku iz organizma, pomoglo je.

Ovaj album opisujete kao novi glazbeni i životni ciklus za bend. Što ste naučili o sebi kroz njegovo stvaranje?

Od ovog albuma se bend pronašao na više razina. Rijad, Zoran, Rejhan i ja smo počeli disati zajednički zrak. Naučio sam najbitniju stvar, a to je da nema stajanja. Neću riješiti još samo nešto i to je to, uvijek se ide dalje. Kad to čovjek prihvati, onda jedva čeka probuditi se da vidi što će se dogoditi. Vraćam se u neki period puberteta, ta snaga i pogled na život me guraju u kvalitetniji život.

Kako birate izvođače koji vas prate na koncertima poput Electric Purge, koji će vam otvoriti nastup u Tvornici Kulture?

Electric Purge je bend mog kolege Domjana, mi smo u kontaktu tu i tamo, kao što to kolege inače rade. Međutim, meni je izletjela njihova stvar i nisam mogao vjerovati koliko je to dobro, a naše pa sam mu se javio i krenuli smo razgovarati o svemu. Prirodno je došlo do ovog, glazba na kraju nije ograničena stilom. Možda obilježena, ali ne ograničena. Osjećamo da je to energetski ispravno i rokavela.

Što publika može očekivati od promocije albuma Palo Santo 26. lipnja u Tvornici Kulture – kakvu energiju želite prenijeti s pozornice?

26. lipnja u Tvornici ćemo dati sve što imamo – dobit će i grunge i sevdah i smijeh i tugu i bijes. Dobit će terapiju.