Koncert Morainesa nakon sedam godina: "Za Močvaru pripremamo soundtrack za kraj svijeta!"

Moraines je zagrebački instrumentalni progresivni rock bend kojeg čine Mario Mlakar, Petar Pečur, Goran Rusmir i Domagoj Šekelja. Na sceni su se pojavili 2008. godine, izbacivši EP The Perfect Pantheon Of Absence koji se smatra jednim od prvih post metal izdanja na našim prostorima. Svoj su zvuk predstavljali brojnim nastupima po regiji, no 2014. godine uzimaju pauzu kako bi se usredotočili na rad na albumu. Sada se vraćaju i na koncertnu mapu.

U subotu, 19. ožujka, vraćaju se na scenu nakon sedam i pol godina pauze, i to koncertom u zagrebačkoj Močvari, kojim će ujedno proslaviti i svoj petnaesti rođendan. Tom sam prilikom popričala s njima o tome što su radili dok nisu imali svirke uživo, što možemo očekivati od nastupa u Močvari, koji su im planovi za budućnost i tko su zapravo Morainesi.

Moraines / Matej Grgić

U ‘azilu za ljude i životinje’ dočekali su me Mario Mlakar i Petar Pečur. Bila je riječ o velikom stanu na prvom katu jedne zgrade u Preradovićevoj gdje se kreativno stvara, gleda filmove, svira i kuha – to je prostor, kako su Morainesi rekli, gdje je svatko dobrodošao. O njihovu azilu dala bi se napisati cijela posebna reportaža, no on je samo djelić priče o ovoj jedinstvenoj grupi. Azilom je odzvanjala ambijentalna chill elektronika koju je puštao DF Tram, producent i DJ iz Los Angelesa s prebivalištem u Zagrebu, koji će biti i jedan od gostiju na koncertu.

Smjestila sam se na bijelome kožnom kauču dok je pored mene odmarala najveća crna maza od psa koju možete zamisliti, i započela razgovor.

Prošlo je sedam i pol godina od vašega zadnjeg nastupa. Zašto je bila tako duga stanka i što ste radili u tom razdoblju?

Nakon zadnjeg nastupa 2014. godine rekli smo sami sebi da više nećemo svirat dok nemamo gotov album. Pa se malo odužilo. Taj cijeli proces trajao je godinama, no svake godine bismo napravili nešto. Prijelomni trenutak bio je kad smo krenuli u potragu za nekim tko će nam raditi master i tada upoznajemo Ricka Kolanovića, australskog producenta hrvatskih korijena.

On nas je savjetovao da se fokusiramo na dvije pjesme i to su bile ”Human/Titan” i ”The Brute”, obje objavljene prošle godine. Dugo smo čekali na master i dugo smo stvarali taj svoj sound. Mi smo cijelo vrijeme radili na tom izdanju da ga napravimo točno onako kako smo ga zamislili i da uspijemo prenijeti energiju livea na album. Nije nas bilo u medijima i na svirkama, no cijelo vrijeme se stvaralo.

Nina Kolenić i Moraines / Matej Grgić

Što nam možete reći o nadolazećem albumu?

Taj je album refleksija ne ovog sad vremena već onog vremena od 2010. do 2014. godine kad smo taj materijal i napravili. To je zvuk tog vremena. Sljedećih osam godina taj se zvuk čistio do toga što je on danas.

Prvi EP izbacili ste 2008. godine. Koliko je došlo do promjene u zvuku i koliko će se ovo novo izdanje razlikovati od starog Morainesa?

Prvo, došlo je do promjene u članstvu, bubnjar i basist su otišli i došli su novi (Mario Mlakar i Goran Rusmir). Stari Morainesi i novi Morainesi se totalno razlikuju. Stari Morainesi su bili više pod direktnim utjecajem zvuka nekog post metala (Isis, Pelican), tada smo imali i vokale, no onda smo skužili da nam više pašu kraće forme s više izmjena, manje repetitivnosti.

Dolaskom novih članova koji su imali druge muzičke utjecaje došlo je i do promjene u zvuku. Zadnjih deset godina smo u ovome novom muzičkom krugu koji isto ne znamo definirati točno, to je neki naš blend različitih žanrova koji sviramo na svoj način.

Meni bi bilo kul da sa svakim izdanjem idemo u neku promjenu žanra, da eksperimentiramo s nečim novim.

Ne volimo se stavljati u okvire, uostalom, kako ćeš napraviti nešto novo ako već postoji ime za to?

Da se nadovežemo još malo na taj prvi EP, on se smatra jednim od prvih post metal izdanja na našim prostorima. Kakve su tada bile kritike i koliko ga je publika prihvatila?

Pa iskreno, više ne i ne sjećamo. Imali smo sreću što smo prva dva koncerta svirali s The Ocean Collectiveom i to je bilo nešto novo i drugačije, no mislim da ovoj starijoj ekipi koja je došla iz post rocka to nije bilo ništa pretjerano neuobičajeno.

A, s druge strane, proizašli smo iz te neke domaće stoner scene (Cojones, Umor, She Loves Pablo) koji su tada isto bili na početku i s kojima smo se družili i surađivali, tako da je sva ta scena bila integrirana, nije se na nas sad gledalo nešto posebno drugačije negoli na njih. To je bila neka najava tvrđeg zvuka na našoj sceni, a mi smo bili neki njezin off dio.

Kako izgleda kreativni proces nastanka jedne Moraines pjesme?

Šaroliko. Puno sviranja, puno improviziranja, puno stajanja, pa rearanžiranja.

Prije smo više radili bendovsko jammanje, a kako smo s godinama više u poslovima i obavezama, prebacili smo se na to da netko doma napravi ideju pa onda snimamo i šeramo fajlove.

No, to nije prisutno na nadolazećem albumu. Ovaj album je nastao kao proizvod live svirki, jammanja i improvizacije, baš je organski nastao, bjesomučno izvučen iz zraka. Bitan dio procesa je i Michael Patterson koji je svojim idejama definirao i dizajnirao trenutni sound.

Močvara će zapravo biti rezultat jednoga jako dugotrajnog procesa jer ćemo prvi put odsvirati kompletne kompozicije svih deset stvari koje je Patterson zvučno oblikovao i pročistio, a mi ćemo pokušati rekreirati live taj sound koji je on stvorio.

Tako da je to i dalje proces koji traje.

Moraines / Matej Grgić

Što želite postići sa svojom glazbom?

Mario: Otkad smo počeli stvarati, htjeli smo biti pioniri svog žanra, smisliti neki svoj sound. Cilj je bio napravit muziku koja će pretrpjet sve to vrijeme i, kad god da izađe, da bude relevantna i da nije zastarjela.

Petar: Osobno, nakon sto godina bavljenja glazbom, volio bih imati taj neki fizički medij koji će bit testament mog vremena, na koji ću se moći pozvati kao nešto što je vrijedilo raditi. Meni se čini da bi ta muzika koju radimo bila odlična u primjeni na nekom soundtracku za videoigre i za filmove, bilo bi kul da postignemo to da bude negdje zvučna kulisa.

Mario: Da se nadovežem, to je uvijek bila zvučna kulisa, ali zvučna kulisa i u glavama publike. Ljudi bi uz takav instrumentali podražaj često na gigovima otplutali u neki drugi svijet. I to je rezultat slušanja naše glazbe, zvučno putovanje u neku svoju maštu, jer imaš soundtrack u glavi za brijat šta god hoćeš.

Što možemo očekivati od koncerta u Močvari?

Soundtrack za kraj svijeta. Morainesi općenito zvuče kao soundtrack za kraj svijeta, a oko nas trenutno i jest malo kraj svijeta, pa ćemo odraditi soundtrack apokalipse.

Bilo bi nam drago da dođu neki stari fanovi, a i da privučemo i nove ljude. Nadamo se da će nam taj koncert biti neki povratak u život i odskočna daska za nove planove.

U Močvari smo imali prvi koncert u karijeri i zadnji prije velike stanke, sad kad se vraćamo na scenu opet smo ovdje, to je naše mjesto i prije nadolazećih svirki morali smo doma otvoriti partyjem.

U najavi koncerta spomenuli ste i goste, koga nam sve možete otkriti i zašto ste se odlučili za te izvođače?

Set će otvoriti DF Tram, DJ i producent elektronske glazbe iz Los Angelesa, čija se glazba zasniva na ambijentalnom, chill zvuku, u kombinaciji s manipulacijom i oblikovanjem zvuka, naracijom i spoken wordom.

Koncert zatvaraju Vili Miličević i Bojan Opačak, live elektronički dvojac bez kapetana. ‘Gurači’ svjetla u mračnoj ponikvi tišine, aranžeri na granici matematičke neizbježnosti i slobodne volje. Oni su kategorija za sebe, bit će to mnogo improviziranoga organiziranog kaosa.

U suštini, svi izvođači koje smo izabrali su bez kompromisa dobri.

Kroz godine smo izgradili eklektičnu bazu fanova i prijatelja koji dolaze s različitih strana. Mislim da će biti zanimljivo ljudima koji nisu iz te scene da čuju nešto drugačije. Htjeli smo da bude šaroliko i da ne bude neki žanrovski koncert.

Petnaesti nam je rođendan, želimo napraviti veliki rođendanski party i zato smo izabrali ljude koji to mogu napraviti i prenijeti tu energiju na publiku.

U ovom trenutku na kauču nam se pridružio i Dylan, poznatiji kao DF Tram, koji će gostovati na subotnjem koncertu.

Moraines i DF Tram / Matej Grgić

Je li ovo tvoj prvi nastup u Zagrebu?

Dylan: Nije prvi, ali je svakako prvi u zadnjih par godina, jer zbog pandemije nije bilo baš svirki.

Nikad nisam svirao na ovakvom koncertu i jako sam uzbuđen, mislim da će biti zanimljivo zbog različitih žanrova, bit će to prava glazbena večer.

Što pripremaš i kakav će biti set?

Dylan: Mijenja se iz dana u dan. Mislim da ću svirati dosta novog materijala. Mnogo ludih stvari se trenutno dešava u svijetu i volim u svojim nastupima pričati o aktualnim događanjima.

Kroz različite audio snimke pričati priču o tome što se događa u svijetu, miks poezije i spoken worda u kombinaciji s glazbom.

Bit će hibrid live svirke i DJ-inga s puno miksanja i sempliranja uživo, uz dozu improvizacije.

Kako se osjećate četiri dana prije nastupa, nakon toliko mnogo vremena izvan pozornice?

Petar: Ja sam užasno nervozan. Zapravo, imam tremu prije svakog nastupa ali nakon treće stvari to već legne na svoje. Struktura publike i scene danas je različita, mi smo iz tog vremena od prije, pa smo malo izgubili osjećaj kako to izgleda, ali vidjet ćemo uskoro i radujem se tome.

Mario: Ma ja sam nabrijan maksimalno, bit će jebeno, stvarno jedva čekam, bit će show program do ponoći.

Kad smo kod live svirki, postoji li neko mjesto gdje biste baš voljeli održati koncert?

Petar: Naravno, Burning Man.

Mario: Ja bih htio otić svirat negdje na drugi kraj svijeta. U nekom klubu u Tokiju na primjer, mislim da bi tamo ljudi dosta dobro reagirali na našu glazbu.

Koncert u Močvari trebao bi biti prvi u nizu koncerata ove godine. Koje su vaše želje i što biste voljeti kao bend napraviti u 2022.?

Prvenstveno, jako nam je drago da smo ušli u suradnju s agencijom LAA, s obzirom da su oni apsolutna institucija po pitanju organiziranja koncerata. Nadam se da ćemo sad luđačkim tempom nadoknadit sve ove godine strpljenja i nesviranja s hrpom gigova po Zagrebu, Europi, svijetu, svugdje.

Poanta svega je najava albuma koji bi trebao izaći na jesen.

I nema više pauza!