Uživanje u glasnoj glazbi - kako zaštititi sluh?

Za sigurno i dugoročno uživanje u glazbi, posebice na koncertima, od izuzetne je važnosti procijeniti kada i zašto je potrebna zaštita od prekomjernog izlaganja buci

Premda na tržištu postoje mnogobrojna rješenja koja omogućuju istovremenu zaštitu i nesmetano uživanje u glazbenom programu, mali broj koncertnih posjetitelja odlučuje se na korištenje neke vrste zaštite sluha, što dugoročno može uzrokovati oštećenje sluha.

Naš slušni sustav složena je mreža koja nam omogućuje da čujemo i obrađujemo zvukove. Sastoji se od uha, slušnog živca i dijelova središnjeg živčanog sustava koji su uključeni u osjet sluha.

Svaki od ovih dijelova igra vitalnu ulogu u pretvaranju zvučnih valova u signale koje mozak može interpretirati. Uho je glavni organ osjetila sluha i ravnoteže. Uho se dijeli na vanjsko, srednje i unutarnje uho.

Vanjsko se uho sastoji od vanjskog dijela (uška ili ušna školjka) i slušnog kanala (vanjskog slušnog hodnika). Uška se sastoji od hrskavice pokrivene kožom i oblikovana je tako da hvata zvučne valove i lijeva ih kroz zvukovod do bubnjića, tanke membrane koja odvaja vanjsko uho od srednjeg uha.

Srednje se uho sastoji od bubnjića i male komore ispunjene zrakom koja sadrži lanac od tri sitne kosti (koščice) koje povezuju bubnjić s unutarnjim uhom. Vibracije bubnjića mehanički se pojačavaju koščicama i prenose do ovalnog prozora.

Srednje uho također sadrži dva mala mišića. Mišić tensor tympani učvršćen je za čekić i pomaže u podešavanju i zaštiti uha. Mišić stapedius je pričvršćen za stapes. Ovaj se mišić kontrahira kao odgovor na glasnu buku, čineći lanac kostiju rigidnijim tako da se prenosi manje zvuka. Ovaj odgovor, zvani akustički refleks, pomaže u zaštiti osjetljivog unutarnjeg uha od oštećenja zvukom.

Unutarnje uho složena je struktura koja se sastoji od dva glavna dijela – pužnice (organ sluha) i vestibularnog sustava (organ ravnoteže).

Unutar pužnice nalazi se Cortijev organ, koji se, dijelom, sastoji od oko 20 tisuća specijaliziranih stanica s dlačicama. Te stanice imaju male dlačice koje se protežu u tekućinu. Zvučne vibracije koje se prenose preko koščica iz srednjeg uha u ovalni prozor unutarnjeg uha uzrokuju vibriranje tekućine i cilija. Stanice s cilijama u različitim dijelovima pužnice vibriraju kao odgovor na različite frekvencije zvuka i pretvaraju vibracije u živčane impulse. Živčani se impulsi prenose duž vlakana kohlearnog živca u mozak. Unatoč zaštitnom učinku akustičkog refleksa, glasna buka može oštetiti i uništiti stanice s dlačicama. Jednom kada je stanica uništena, ona ponovno ne raste. Dugotrajno izlaganje glasnoj buci uzrokuje progresivno oštećenje, što može rezultirati gubitkom sluha, a ponekad i šumom ili zujanjem u ušima¹.

Gubitak sluha uzrokovan bukom nastaje kada su osjetljive strukture unutarnjeg uha oštećene izloženošću glasnim zvukovima. Ovu vrstu gubitka sluha može uzrokovati jednokratni slučaj izuzetno glasne buke, poput eksplozije, ili dugotrajna izloženost visokim razinama buke, poput slušanja glasne glazbe ili rada u bučnom okruženju bez zaštite. Oštećenje se prvenstveno događa u pužnici, spiralnoj strukturi u unutarnjem uhu obloženoj sitnim dlačicama. Ove dlačice odgovorne su za pretvaranje zvučnih vibracija u električne signale koje mozak obrađuje kao zvuk. Kada su izložene glasnoj buci, ove dlačice mogu postati previše stimulirane, što dovodi do oštećenja. Za razliku od mnogih drugih stanica u tijelu, ove dlačice se ne regeneriraju, što znači da je gubitak sluha često trajan.

Razina buke iznad 85 decibela može početi uzrokovati štetu, a što je zvuk glasniji, to brže dolazi do oštećenja. Na primjer, izloženost glasnim strojevima, koncertima ili vatrometu može ubrzati proces. S vremenom, može dovesti do poteškoća u razumijevanju govora, posebno u bučnim okruženjima, i smanjene sposobnosti slušanja visokofrekventnih zvukova. Zaštita ušiju čepićima za uši ili ograničavanje izloženosti glasnim okruženjima može pomoći u sprječavanju ove vrste oštećenja sluha^2,3.

Zvuk, u svom najosnovnijem obliku, vrsta je energije koja putuje u valovima. Kada ti valovi dosegnu naše uši, uzrokuju vibracije bubnjića. Te se vibracije zatim transformiraju u signale koje naš mozak interpretira kao zvuk. Međutim, kada su zvučni valovi presnažni ili preglasni, mogu oštetiti osjetljive strukture u našim ušima što dovodi do gubitka sluha.

Ključno je razumjeti da nisu svi zvukovi štetni. Intenzitet i trajanje izloženosti glasnim zvukovima potencijalno mogu dovesti do oštećenja sluha. Na primjer, redovita izloženost razinama buke iznad 85 decibela – otprilike jednako glasnim kao i gust gradski promet – može s vremenom uzrokovati trajni gubitak sluha.

Decibeli (dB) su jedinice koje se koriste za mjerenje intenziteta zvuka. Što je viša razina decibela, to je buka glasnija i potencijalno štetnija za vaš sluh.

Ljestvica decibela nije linearna, već logaritamska. To znači da malo povećanje decibela može predstavljati značajno povećanje intenziteta zvuka⁴.

Na primjer:

• Normalni razgovor obično pada na oko 60 dB.
• Kosilica za travu može registrirati oko 90 dB.
• Koncerti često prelaze 100 dB.
• Mlazni motor pri polijetanju je oko 120 dB.

foto: Filip Bušić

U Sjedinjenim Američkim Državama utvrđeno je da 6 % mladih odraslih osoba prijavljuje subjektivni gubitak sluha, 14 % ima dugotrajni tinitus, a 40 % barem jedan slušni simptom, pri čemu je bol u uhu najčešći. U Belgiji je 69 % mladih prijavilo privremeni tinitus, a 6 % kronični, pri različitim razinama izloženosti buci. Rješenja za smanjenje izloženosti buci postoje na više razina: pojedine zemlje imaju propise koji ograničavaju razinu buke i trajanje glazbenih događaja; organizatori mogu smanjiti izloženost razmještajem zvučnika i osiguravanjem chill-out zona; a pojedinci se potiču na zaštitna ponašanja poput korištenja čepića za uši ili udaljavanja od izvora buke. Međutim, društvene norme i percepcije – primjerice uvjerenje da glazbeni prostori trebaju biti glasni – mogu otežati takva zaštitna ponašanja⁵.

Studija koja je analizirala individualne razine izloženosti buci na velikim glazbenim događanjima otkriva značajne varijacije u osobnoj izloženosti koje standardna mjerenja na poziciji Front of House (FOH) ne uspijevaju u potpunosti zabilježiti. Na stvarnu izloženost utječu brojni čimbenici poput položaja posjetitelja, tipa prostora i glazbenog žanra. Unatoč tome što su razine zvuka na FOH lokaciji bile unutar preporuka WHO-a, 56 % sudionika bilo je izloženo ekvivalentnim razinama iznad 100 dBA, dok je 36 % ukupnog vremena slušanja također bilo iznad tog praga. Studija je pokazala da bi i male redukcije u prosječnim razinama zvuka značajno smanjile broj prekoračenja WHO smjernica. Iako mjerenja na FOH poziciji često zadovoljavaju propise, mnogi pojedinci ipak doživljavaju visoke razine izloženosti zbog blizine zvučnicima i drugih okolinskih čimbenika⁶.

Otkriveno je i kako uživatelji elektroničke glazbe i događaja imaju veću izloženost buci zbog češćeg i duljeg boravka na ovakvim događajima te češće prijavljuju tinitus i poteškoće sa sluhom. Ipak, oni češće koriste zaštitu sluha – osobito visokokvalitetne čepiće za uši te pokazuju veću zabrinutost za prevenciju gubitka sluha. Ključni izvori poticanja na korištenje zaštite za njih su društvene mreže, prijatelji i oglasi, dok je uloga zdravstvenih djelatnika dokazana kao minimalna. Čepići za uši, prema njihovim tvrdnjama, omogućuju i veće uživanje u glazbi, što može pridonijeti njihovoj dosljednoj upotrebi. Nasuprot tome, posjetitelji drugih žanrova koji koriste manje učinkovitu zaštitu češće prijavljuju teškoće u slušanju razgovora⁷.

U Velikoj Britaniji, provedena je inicijativa Celebrate Safe, čiji rezultati pokazuju da je ovakva intervencija, koja je uključivala unaprijed poslane poruke, provjeru sluha na početku događaja te povećanu vidljivost mogućnosti kupnje čepića za uši, značajno povećala upotrebu čepića među posjetiteljima glazbenih događaja. Vjerojatnost korištenja čepića bila je gotovo dvostruko veća na događajima u eksperimentalnoj skupini u usporedbi s kontrolnom. Za razliku od prethodnih istraživanja – koja su se oslanjala na samoprocjene – ovo istraživanje koristilo je podatke dobivene promatranjem, što daje pouzdaniji uvid u stvarno ponašanje posjetitelja. Iako je ukupna upotreba čepića i dalje skromna u odnosu na brojke iz studija temeljenih na samoprocjeni, zabilježeni porast upućuje na to da niskobudžetne intervencije mogu imati značajan utjecaj na zaštitna ponašanja. Istraživanje je pokazalo da su i sami organizatori uglavnom voljni sudjelovati u ovakvim aktivnostima usmjerenima na promociju korištenja čepića za uši te da takve aktivnosti mogu biti učinkovite.

foto: Filip Bušić

Metode zaštite

Korištenje fizičke zaštite za uši jedna je od najboljih metoda za zaštitu ušiju od glasne glazbe.

Za koncerte, dostupno je nekoliko opcija:

• Čepići za uši od pjene: Pristupačni su, obično jednokratni i mogu se pronaći u većini trgovina. Smanjuju buku, ali mogu utjecati na jasnoću glazbe.
• Čepići za uši od silikona: Ovi čepići čvršći su od prethodnih te se zato preporučuju koristiti za blokiranje glasnih zvukova. Mogu se koristiti nekoliko puta i odgovaraju vanjskom dijelu ušnog kanala.
• Čepići za uši po mjeri: Ovi čepići za uši, izrađeni po mjeri za pojedinačne uši, nude najbolje pristajanje i zaštitu te pružaju izvrsnu kvalitetu zvuka. Najbolje vrste su čepići za uši izrađeni po mjeri s akustičnim filterima – oni pružaju najbolje prigušenje uz izvrsnu kvalitetu zvuka. Filteri su zamjenjivi i možete odabrati jačinu koja vam najbolje odgovara.

Pozicioniranje

Što je posjetitelj dalje od zvučnika, zvuk će biti tiši. Vibracija u prsima od glasne glazbe može biti dobar indikator da su zvučni valovi toliko jaki da vibriraju zrakom u plućima. Rani dolazak na mjesto održavanja omogućuje posjetitelju pronađe najbolje mjesto za sigurno slušanje glazbe. Pozicija preblizu zvučnika može postići višu razinu buke, što može uzrokovati oštećenje sluha.

Redovite pauze

Rizik od gubitka sluha uzrokovanog bukom ovisi o vremenu izloženosti buci, prosječnoj razini buke i vršnoj razini vrlo glasnih zvukova. Neki su ljudi osjetljiviji na gubitak sluha od drugih, tako da će zaštita temeljena na prosječnom vremenu izloženosti i razini buke zaštititi samo „prosječnu“ osobu.

Propisi o buci postoje kako bi se utvrdilo koliko vremena ljudi mogu biti izloženi prije nego što budu u opasnosti od trajnog gubitka sluha. U Ujedinjenom Kraljevstvu zakon nalaže da pojedinac može biti izložen razini zvučnog tlaka od 85 dB(A) maksimalno osam sati. Kako zvuk postaje glasniji, sigurno vrijeme izloženosti brzo se smanjuje.

Koncerti često imaju razinu zvuka koja prelazi sigurne pragove za sluh pojedinca. Glasni zvukovi preko 85 decibela mogu uzrokovati oštećenje sluha ako izloženost traje dulje vrijeme. Većina koncerata doseže oko 100-120 decibela, zbog čega je važno poduzeti korake za smanjenje utjecaja na uši.

Za svaki sat koji provedenih slušajući glasnu glazbu, preporučuje se napraviti barem 15-minutnu pauzu na tišem mjestu. Na koncertima i festivalima obično su to razne chill-out zone. To će ušima dati prijeko potrebnu pauzu i, iako ih ne štiti od oštećenja kao zaštita za sluh, puno je bolja za uši od slušanja glasne glazbe bez pauze.

Ako primijetite zvonjavu ili prigušene zvukove, odmah poduzmite korake za zaštitu sluha.

Njega sluha nakon koncerta

Kontinuirana izloženost glasnim zvukovima bez zaštite može s vremenom dovesti do trajnog gubitka sluha. Ako tinitus traje dulje od nekoliko sati, preporučljivo je potražiti liječnički savjet. Redovito posjećivanje koncerata zahtijeva stalnu pažnju prema zaštiti sluha. Dosljedna upotreba zaštite za uši i pridržavanje sigurnih praksi slušanja pomažu u održavanju zdravog sluha dugoročno. Rano razvijanje ovih navika može pomoći u sprječavanju budućih problema sa sluhom i osigurati kontinuirano uživanje u živoj glazbi.

¹David M. Kaylie, MS, MD, Uši, https://hemed.hr/Default.aspx?sid=18264

²Pienkowski, M. (2021). Loud Music and Leisure Noise Is a Common Cause of Chronic Hearing Loss, Tinnitus and Hyperacusis. International Journal of Environmental Research and Public Health, 18(8), 4236. https://doi.org/10.3390/ijerph18084236

³ Resanović B, Vranjković M, Orsag Z. Tema iz preventive Buka okoliša-javnozdravstveni problem (Noise from the Environment-A Public Health Problem) [Internet]. Sv. 2. 2006 [citirano 27. ožujak 2019.]. Dostupno na: https://www.hcjz.hr/index.php/hcjz/article/viewFile/2001/1977

⁴Ravisara V., Tomohiro G., Miwako H.: The influence of sound waves and musical experiences on movement coordination with beats, Human Movement Science, Vol 93, 2024, 103170, ISSN 0167-9457, https://doi.org/10.1016/j.humov.2023.103170.

⁵Ransbeeck, Wannes & De Poortere, Nele & Kok, Marcel & Verhulst, Sarah. (2024). Characteristics of Personal Sound and Noise Exposure at Large-Scale Music Events. Journal of the Audio Engineering Society. 72. 901-912. 10.17743/jaes.2022.0184.

⁶Ayo-Ajibola O, Jung T, Lin ME, Long R, Parsons J, Choi JS, Doherty J. Safe Sound: Highlighting Electronic Dance Music Attendees’ Unique Hearing Protection Practices. Laryngoscope. 2025 Jun 20. doi: 10.1002/lary.32347. Epub ahead of print. PMID: 40539761.

⁷ Crutzen R, Noijen J, Peters GY. Promoting ear plugs at music events: evaluation of the Celebrate Safe approach. Int J Audiol. 2021 May;60(5):359-364. doi: 10.1080/14992027.2020.1828630. Epub 2020 Oct 7. PMID: 33026876.