Obogaćeni koncertni vizuali

Iva Zagoda pripada mlađoj generaciji hrvatskih likovnih umjetnica koja je već ostvarila zapažene uspjehe na domaćoj i međunarodnoj sceni. Diplomirala je slikarstvo na nastavničkom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi prof. Sokića. Dobitnica je Grad Prix nagrade na 16. Erste fragmentima te Nagrade 7. Bijenala slikarstva. Svoja djela u mediju slikarstva i kiparstva izlagala je na samostalnim i grupnim izložbama. Zagodin rad prepoznat je i izvan okvira likovne umjetnosti: radovi Ive Zagode oblikovali su vizualni identitet nedavno završene koncertne sezone Cantus Ansambla, što je potvrdilo njezinu jedinstvenu sposobnost povezivanja likovnog izraza s glazbenim svijetom.

U ovom razgovoru otkrivamo što ju inspirira, kako glazba utječe na njezin rad te kakvi su joj planovi za budućnost.

Iva Zagoda/kolekcionart

Što Vas je prvotno privuklo u svijet likovne umjetnosti, kako je izgledao Vaš umjetnički put i koji su bili ključni trenutci?

U djetinjstvu sam bila okružena likovnošću, baka je bila samouka slikarica, djed fotograf, i kod njih je umjetnost bila svakodnevica. Sjećam se velikih bijelih blokova, boja, crta, ali i pažljivog promatranja detalja iz okoline, posebno u vrijeme praznika. Glazba je istovremeno bila stalno prisutna kod kuće, majka je pjevala, otac svirao gitaru, a radio je svirao od jutra. Taj spoj slike i zvuka duboko me oblikovao. Iako me kasnije više zaokupila glazba kada sam i pohađala glazbenu školu, prijelomni trenutak dogodio se u srednjoj školi, na terenskoj nastavi u Rimu, gdje me antička umjetnost ponovno snažno usmjerila prema vizualnom jeziku. Pohađanje klasične gimnazije dodatno je produbilo taj interes, a nastavnički odsjek na Likovnoj akademiji omogućio mi je da spojim umjetnost, teoriju i pedagogiju. Razmjena u Pragu tijekom diplomskog studija bila je nova faza otvaranja prema interdisciplinarnosti.

Kako promatrate sinergiju različitih grana umjetničkog djelovanja, poput glazbe, slikarstva i humanizma, i koliko Vam je važna ta interdisciplinarnost ili pak sinestezija u radu?

Granice među medijima za mene nisu čvrste. Umjetnost je, u svojem temelju, odgovor na unutarnji impuls, i taj se impuls može izraziti kroz različite oblike glasom, ritmom, pokretom, linijom, bojom. Sinesteziju promatram kao prostor u kojem se boja može „čuti“, a tišina „vidjeti“. U tom prožimanju leži i neka vrsta nježnosti, pažnje, koja bi mogla biti povezana s humanističkim pogledom kao što je to želja da se stvori prostor osjeta, prisutnosti i međusobnog razumijevanja.

Sinesteziju promatram kao prostor u kojem se boja može „čuti“, a tišina „vidjeti“

Iva Zagoda/kolekcionart

Vaš slikarski rad uvelike je protkan i inspiriran glazbenim izričajem. Kakvu ulogu igra glazba u Vašem radu, kakav je proces i uvezanost tih dvaju izričaja? Pristupate li komponiranju kompozicije rada intuitivno ili imate strukturirani plan, poput notnog zapisa?

Proces je u velikoj mjeri intuitivan. Kompoziciju gradim osjećajem, osluškujući ravnotežu, tenzije i praznine, kao što bi se slušao glazbeni komad bez notnog zapisa, ali s potpunim uranjanjem. 

Kakvu glazbu općenito slušate i slušate li ju dok radite ili je njezin preslik na djelo tek naknadni rezultat promišljanja i dekonstruiranja? Koji su suvremeni glazbenici i klasični skladatelji najviše utjecali na Vaš odnos prema glazbi, a i na Vaš umjetnički izričaj?

Glazba mi je svakodnevica, no nikad ju ne biram planski već se prepuštam  unutarnjem impulsu i onome što mi tog dana odgovara. Ne vodim se žanrovima, već tražim glazbu koja nosi „dušu“. To mogu pronaći u raznim stilovima, no ne i u svakoj skladbi. Dok radim, ponekad slušam glazbu, ali to nije pravilo. Nekad mi je potreban zvuk, a nekad potpuna tišina. Odnos prema glazbi često se razvija naknadno, kroz razmišljanje, kroz osjećaj koji ostane, a kojem se onda vraćam i pretačem u rad. Utjecaji su brojni i raznoliki, ali evo nekoliko izvođača i skladatelja kojih sam se u manje od minute sjetila: Idoli, Dino Dvornik, EKV, Led Zeppelin, Arsen Dedić, Jinx, Sade, Dvořák, Tigran Hamasyan, Yann Tiersen, John Cage, Benjamin Clementine… Svaki od njih nosi nešto što rezonira sa mnom – bilo to kroz strukturu, emociju, eksperiment ili tišinu.

Kada govorimo o dekonstrukciji, vaše su slike lišene figuralnosti, općenito su razložene na minimalni iskaz gdje akcenti boje, ritma i harmonije elemenata nose atmosferu i poetiku rada, a pritom praznina, baš kao i tišina u glazbi, ima ključnu ulogu. Što za vas znači ta praznina i kako se odnosi prema ritmu i dinamici glazbe koja vas inspirira?

Praznina za mene predstavlja tišinu, stanku, prostor za disanje kako u slici, tako i u promatraču. Ona omogućuje da likovni elementi dođu do izražaja, da se među njima stvori odnos. Baš kao u glazbi, gdje tišina može biti snažna kao i ton, u mojem radu praznina oblikuje ritam i stvara prozračnost. Ona je aktivan prostor pun potencijala.

Birala sam intuitivno, osluškujući tonove i ritmove pojedinih skladbi

Prošle ste godine na poziv Cantus Ansambla sa svojim slikama sudjelovali u vizualnom oblikovanju identiteta koncertne sezone, što biste izdvojili iz te suradnje, koliko je i kako glazbeni program utjecao na odabir radova?

Zanimljivo mi je bilo promatrati kako već gotovi radovi mogu pronaći novu narativnu liniju kroz glazbu. Birala sam intuitivno, osluškujući tonove i ritmove pojedinih skladbi, i pokušavala pronaći radove koji im odgovaraju atmosferom ili unutarnjom strukturom. Ta suradnja otvorila je jedan drukčiji kontekst za moje slike, što mi je bilo iznimno inspirativno.

Kakav je Vaš odnos prema glazbi danas, kada se uvelike izražavate u mediju skulpture?

Danas sam se više okrenula pokretu, ritmu i prostoru, elementima koji prirodno više pripadaju skulpturi. I dalje postoji glazbeni impuls u mom radu, ali više nije dominantan. Taj odnos sada dolazi kroz osjećaj za ritam, dinamiku i tijelo u prostoru, a manje kroz samu glazbenu strukturu.

Nedavno ste otvorili samostalnu izložbu u Galeriji Račić u Zagrebu, kakvi su planovi? Koje teme i procese planirate istraživati u budućnosti, i možemo li očekivati nove suradnje koje povezuju Vašu umjetnost s glazbom ili drugim umjetničkim formama?

Istražujem i radim, prijavljujem se na natječaje, razmišljam o umjetničkim rezidencijama i otvaranju prema novim medijima. Zanima me kako pokret može dalje oblikovati moj rad, pa postoji i želja da ponovno upišem suvremeni ples i istražim što mi to iskustvo može donijeti. Suradnje s drugim umjetničkim formama uvijek su mi bile bliske, pa ostavljam otvoren prostor i za glazbu, performans i sve ono što me intuitivno pozove.

___

Naručio i uredio: odjel za komunikacije HDS-a