It Takes Two To Tango

Festival komorne glazbe Stradun Classic održava se od 2018. godine, pod okriljem Dubrovačkog simfonijskog orkestra, a vodi ga utemeljiteljica i umjetnička ravnateljica, stonska klarinetistica međunarodne karijere Marija Pavlović. Na četvrtoj od pet večeri ovogodišnjeg izdanja festivala Stradun Classic, 31. kolovoza 2025., održana je i praizvedba djela domaćeg autora, Dubravka Detonija.

Foto: Vedran Levi

Na tom koncertu, naslova It Takes Two To Tango, doznali smo da tango svakako mogu zasvirati dvojica, ali da na podiju nije gužva niti ako „zapleše” veći sastav. Od dua do seksteta, na programu su bile skladbe Astora Piazzolle Kicho, Zita i, za kraj, Četiri godišnja doba Buenos Airesa; ulomci iz Ljubavi-čarobnice Manuela de Falle, Ciranda da Sete Notas Heitora Villa-Lobosa i nova Muza Radidan Dubravka Detonija.

Foto: Vedran Levi

Umjetnička ravnateljica, koja je i sama nastupila, na festival je pozvala niz gostujućih glazbenika, a u nedjelju su nastupili pijanist Danijel Detoni, violončelistica Monika Leskovar, kontrabasist Zoran Marković, violinist Asi Matathias, pijanistica Maria Meerovitch, fagotist Pieter Nuytten, violist Roman Spitzer i kornist Radovan Vlatković. Pridružili su im se i predstavnici domaćina, odnosno članovi Dubrovačkog simfonijskog orkestra (koji slavi 100. rođendan!) Mirabai Weismehl Rosenfeld, Šimun Končić, Mihaela Martinović i Toni Kursar.

Foto: Vedran Levi

Prema naslovu koncerta i zastupljenosti Piazzollinih djela, tango je doista obilježio večer. Svaki Piazzollin ples, ili „ples”, kao da je fatalistično – posljednji. No za tog je skladatelja tango „uvijek bio više za uši nego za stopala”. Njegova inačica, prozvana tango nuevo, spaja plesnu osnovu, onu kakva možda potakne publiku da se malo uspravi, sa širim spektrom dramatičnog i melankoličnog zvukovlja. A ono je na koncertu spojeno s još jasnije prezentnim folklorom u djelima Španjolca, Andalužanina, Manuela de Falle.

U Latinsku Ameriku publiku je vratio Villa-Lobos, brazilskim plesom Ciranda koji je postao uglađeni concertino za fagot.

Foto: Vedran Levi

Kako je napisala umjetnička ravnateljica, Marija Pavlović, ovaj je koncert slavio „strast, ritam i dijalog kroz djela koja utjelovljuju duh suradnje i raznolike glazbene izraze 20. stoljeća, između Južne Amerike i Europe, tradicije i inovacije, intime i vatrenosti.”

Klasična glazba zasnovana na tangu i drugom plesnom folkloru, na „južnjačkoj strasti”, predstavlja specifičan zadatak za glazbenike jer od njih traži žar, ali ih, svojim rječnikom i klasičnim uzusima, zaustavlja koji korak prije raspojasanosti. Ili se glazbenici možda moraju raspojasati, ali pritom ne zaboraviti na sve naučeno i, presudno, slušati jedni druge. Sve to ovi su glazbenici uspješno i razigrano spojili.

Foto: Vedran Levi

Dubravko Detoni nije niti iz Španjolske niti iz Latinske Amerike, ali – temperament je temperament, osobina koje njegovu stvaralaštvu ne nedostaje (pritom je izabrao živjeti na hrvatskom jugu, a i autor je, među ostalim, sjajnog Tanga, stavka iz djela Devet prizora iz Danijelovog sna). Na koncertu je praizvedena njegova skladba iz 2015., posvećena pra/izvođačima, pijanistu Danijelu Detoniju i kornistu Radovanu Vlatkoviću.

Foto: Vedran Levi

Skladatelj kaže da ovo djelo spaja „širinu proširene sonate s raznolikošću petostavačne suite izvedene bez prekida”, a sjajni dvojac proveo nas je kroz „dramatične Fanfare (..), razigrani Trio, uzletni Scherzo, lirski izražajnu Ballatu notturnu (…) i Rondofinale upečatljive teme.” Čuli smo i proširene izvođačke tehnike – zviždanje i šištanje, ali, u jednom segmentu, i sviranje po žicama i tipkama kojim se ne smije stvoriti normalan ton, što je, kaže skladatelj, vrlo teško.

Skladba se zove Muza Radidan, prema imenima izvođača, „koji su vrlo marljivi”, kaže autor, i, očito, prema muzi, bez koje nema glazbe. Od rike roga do ponavljanja koje zaziva Morseov kod, od hučanja do burnog uzlaznog završetka, i Detonijeva je Muza bila marljiva i zaigrana.

Foto: Vedran Levi

Uz fantastičnu kabrioletsku pozornicu Kneževa dvora u Dubrovniku, gdje je održan It Takes To Two Tango, tijekom godina mnogo se govorilo i o popratnim specifičnostima: čiopama, buci iz kafića, mirisima iz restorana, nadlijetanju aviona. U novije vrijeme, uz noviji tango, imamo i novi dodatak: dronove.

Dron je nad Kneževim dvorom zazujao baš za tišeg dijela Detonijeve skladbe – ako su dronovi već posvuda, bilo bi lijepo da i njihove operatere naučimo, kao neke fotografe, da obavljaju svoje dok traje forte – a kada se vratio, gotovo smo mogli pomisliti da ga je u skladbu uključio sam skladatelj, uvijek otvoren svim dimenzijama zvuka. Ovog puta nije, no sljedećega – tko zna?