Krešimir Dolenčić predstavio hrvatsku glazbu u emisiji Joolsa Hollanda

Fantastične vijesti stižu nam iz Velike Britanije – redatelj i kazališni pedagog Krešimir Dolenčić gostovao je u emisiji legendarnoga britanskog glazbenika i televizijskog voditelja Joolsa Hollanda

Sve je krenulo, priča nam Dolenčić, nakon Hollandova posjeta Hrvatskoj, koji je u potpunosti ostao oduševljen našim krajem, što mu je izazvalo interes i za hrvatsku glazbu: „Bio je oduševljen Zagrebom, Splitom i Dubrovnikom. Počeo se raspitivati kako bi bilo moguće organizirati gostovanje njegova big banda u Hrvatskoj. To je vrhunski sastav glazbenika. Sviraju zajedno već puno godina, nema s kime nisu nastupali i snimali, a nedavno je njihova ploča Swing Fever s Rodom Stewartom bila prva na britanskoj top-listi.

Preko zajedničkih poznanika i prijatelja koji su mu rekli kako bih ja mogao pomoći oko tog koncerta, Jools se zainteresirao i za mene, razgovarali smo nekoliko puta i pozvao me je u svoju radijsku emisiju za BBC3 Earlier with Jools Holland, koja je dobila ime prema njegovoj mega popularnoj Later with Jools Holland, ujedno i najstarijem kontinuiranom programu BBC-ja. Kroz taj televizijski show prošla je sva moguća popularna rock, pop, soul, blues glazba u zadnjih četrdeset godina. Na radiju je drugačiji koncept. Razgovara se s gostom o njemu, a gost – u ovom slučaju ja – bira glazbu.“

Krešimir Dolenčić i Jools Holland/privatna arhiva

Opus obitelji Dedić, Cinkuši i Ero s onoga svijeta

Predstaviti širok dijapazon hrvatskoga glazbenog stvaralaštva u samo jednu emisiju nije bio nimalo jednostavan pothvat: „Nije to predugačka emisija, pa sam morao svašta izostaviti, no na kraju sam se odlučio za Završno kolo iz Ere s onoga svijeta, snimku Bayerische Rundfunk orkestra, pod ravnanjem maestra Ivana Repušića, zatim na snimku Matije Dedića, koji svira improvizacije na Arsenovu temu iz Glembajevih, te Vuprem oči Cinkuša i tete Lize. Ero je obilježio dobar dio mojega života, u HNK-u Zagreb igra, evo, već trideset i treću sezonu, u Splitu dvadeset šestu, pa gostovanja, svečane predstave, na otvorenim pozornicama, lutkarska verzija za mlade u Zagrebačkom kazalištu lutaka…

Osim toga Ero je imao i osamdesetak inozemnih produkcija po Europi, pa kako je na stranim pozornicama nepravedno pao u zaborav eto prilike da se ovo remek-djelo glazbene literature dvadesetog stoljeća i, po meni, najbolje slavenska komična opera u povijesti ponovo predstavi. Maestro Repušić je napravio sjajnu snimku. Ivan Repušić je višegodišnji šef dirigent tog renomiranog orkestra i učinio je ogromne stvari za hrvatsku glazbu i kulturu. Želio bih da njegova senzacionalna snimka Ere s onoga svijeta s našim solistima ponovno potakne interes za tu čarobnu operu.

O izboru Matije Dedića i ne trebam puno govoriti. Teško mi pada da ga više nema među nama. Radili smo nekoliko predstava zajedno, a imali i puno toga zajedničkog. Nismo se viđali prečesto, ali smo se slušali i gledali, i uvijek nastavljali tamo gdje smo stali. Matija je po meni jedan od najvećih ikada na svijetu i stoji uz bok mojih omiljenih Keitha Jarreta i Chicka Coree. Čak u nekim aspektima i ispred njih. Treći izbor su bili Cinkuši i teta Liza. Jedinstveni zvuk hrvatskog folklora, nezaboravni glas tete Lize, Cinkuši koji zvuče točno, pravo i autentično. Ja sam kajkavac. Silno volim sve te naše hrvatske jezike, a kajkavski mi je u duši i genima. Kad čujem Cinkuše onda sam tu negdje, doma, u duši. Bila su još dva izbora.

„Kad su se čuli prvi Matijini taktovi, sve je stalo, došli su iz druge sobe i u tišini smo svi poslušali tu prekrasnu glazbu”

We the Spirits of the Air, mali prekrasni zbor iz opere Indian Queen Henryja Purcella, koju sam režirao na festivalu u Dartingtonu, jednom jedinstvenom i neponovljivom mjestu. U čast mojih prijatelja Gavina Hendersona, inače i višegodišnjeg predsjednika udruženja Europskih festivala i drage Mary Jane Walsh, s Tisch School of the Arts prisjetili smo se tih prekrasnih dana u Dartingtonu, sjajnih solista, orkestra na originalnim glazbalima, fantastičnog dvorca u kojem smo živjeli. Bio je to festival na kojem su svi koji su tamo radili, bilo master classove ili što drugo, bili jednako plaćeni, gotovo simbolično, ali je druženje i sviranje bilo sjajno.

Svi smo bili jednaki, od Yehudija Menuhina, Elvisa Costella, Michaela Tippeta, ma sjajno. A u izboru sam imao i jednu neobičnu stvar. U počast svim ljudima koji pate, u počast i kao sjećanje na ono što nam svima najviše treba, mir i tišina, „pustili“ smo u eter nekoliko sekundi skladbe 4’33” Johna Cagea“, objašnjava Dolenčić.

Jools je ovim odabirom bio oduševljen: „To je radijska emisija koja se snima, pa se naravno, primjeri ne moraju puštati u cijelosti, nego se to ubacuje u montaži. Studio u Greenwichu je prekrasan. Impresivno je vidjeti tko je sve tamo snimao, od Davida Bowieja do Blind Boys from Alabama, Petera Gabriela, Diane Krall, Toma Jonesa, Ala Jarreaua, Bona, Roberta Planta… preko stotinu najvećih. No kad su se čuli prvi Matijini taktovi, sve je stalo, došli su iz druge sobe i u tišini smo svi poslušali tu prekrasnu glazbu. Isto se dogodilo i s Erom s onoga svijeta. Moram reći da sam bio vrlo sretan u tom trenutku.“

Zajedno su i zasvirali: „Na kraju sam imao čast zasvirati s Joolsom. U studiju ima nekoliko klavira, počeo sam s Blue Moon, on je prihvatio. Ja se nisam previše osramotio, nadam se. Ali evo, svirao sam sa sjajnim pijanistom Joolsom Hollandom!“, oduševljeno će Dolenčić.

Ovu će epizodu široka javnost diljem svijeta moći čuti za nekoliko mjeseci, što bi potencijalno moglo otvoriti mnogobrojna vrata hrvatskoj glazbi, no Dolenčić će skromno za kraj: „Ja za sebe ne očekujem baš ništa. Bilo je prekrasno iskustvo biti gost Joolsa Hollanda, legende svjetske televizije i popularne glazbe. A nadam se i pomoći ću kako god mogu da on sa svojim big bandom dođe na sljedeći Zagreb Classic. Pregovori su već započeli. Što se njega i banda tiče, odmah, a naravno treba vidjeti oko novaca. No mislim da ćemo uspjeti. Bila bi to prekrasna, rasplesana, vesela swing, boogie woogie večer u Zagrebu, sa sjajnim gostima!“