Jelusick - Apolitical Ecstasy

Jelusick još jednom pogađa u sridu!

Jelusick – Apolitical Ecstasy (album cover)

I to onu najžešću, snažno i precizno, pokazavši cijelom svijetu kako zvuči hrvatski metal – konkurentno i samouvjereno, rame uz rame aktualnim velikanima današnjice. Jer strast kojom Dino, Ivan, Luka i Mario stvaraju jedinstvena je na ovim prostorima i gotovo neusporediva s bilo čime. Nezaustavljivi su u svom naumu da pokore svjetsku metal scenu, a na jako su dobrom putu da to ostvare. U njihovom ćete rasporedu naći puno više inozemnih datuma nego domaćih, odnosno regionalnih – daleke destinacije poput Koreje, Argentine ili Brazila odavno su prekrižene na njihovoj “to do” listi.

Apolitical Ecstasy upravo je ono što je trebalo svakom ljubitelju najžešćeg žanra – nasljednik debitantskog Follow the Blind Man iz 2023. godine kojim su se predstavili, daleko je od “prokletstva drugog albuma” kojeg se svi pribojavaju. Previše je utakmica u nogama Dine Jelusića i ekipe da bi im se takvo što dogodilo. Izuzetno samouvjereni u svoj pravac, sve što su do sada odsvirali samo su nadogradili te uobličili u deset pjesama koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim.

I ne, ne trebate voljeti metal da biste slušali Jelusick – dovoljno su kompleksni za one najzahtjevnije u žanru, a opet jednako pitki i melodični da pokrenu mase. Tako bi sigurno bilo i da je ovo izdanje objavljeno prije dvadesetak godina, kada je žanr bio mainstream, no Jelusick, prkoseći svim trendovima, i dalje uspijeva zvučati svježe te svakim danom okupljati sve više poklonika diljem svijeta.

Svjedoči tome i njihova nedavna mini-turneja po Južnoj Koreji na kojoj su stalno bili praćeni od strane obožavatelja koji su ih obasipali darovima posebno napravljenim s njihovim znakovljem.

“Power to the People”, “How Many Times”, “Hangman” već su ranije protresle publiku i nagovijestile o kakvom se djelu radi, uz “Seasons”, veoma melodičnu baladu njihova opusa koja oživljava najbolju kombinaciju glazbe osamdesetih i devedesetih s modernim štihom.

Dinin vokal i dalje je besprijekoran, kao i dikcija, što mu je otvorilo mnogobrojna vrata svjetske glazbene industrije, jer ne postoji rock ili metal velikan kojeg nije upoznao ili s kojim nije dijelio pozornicu. Američki utjecaj posebno je jasan u pjesmi “What the Hell is Going’ On”, u kojoj šire svoj žanrovski dijapazon prema elementima country glazbe, uz dašak glam metala u svojoj srži. Zanimljiva kombinacija koja otkriva da im eksperimentiranje nije strano, ali i da se jako dobro snalaze u svemu čega se prime. “Groove Central” sirova je stvar u kojoj se svaki član benda iskreno dao oduška, a kako u jednoj pjesmi spojiti i do kraja nabrijati jazz, swing, funk i britpop – a da zvuči smisleno – samo oni znaju.

Smiruju zatim situaciju s još jednom baladom, “Fool in Rain”, koja je izvrstan duet Dininog vokala i Kellerove gitare čije se isprepletene boje savršeno nadopunjuju. Laganija je i “Torn”, čije će stihove njihovi fanovi lako zapamtiti i glasno pjevati na koncertima. Završavaju žestoko s “Apolitical Ecstasy”, najduljom pjesmom albuma, i stavljaju točku na i još jednog izvrsnog diskografskog izdanja.

Materijala za velike pozornice već imaju dovoljno, kao i strasti i teatralnosti u nastupima uživo. Imaju sve predispozicije da postanu velike metal zvijezde 21. stoljeća – za nekoliko godina to bi se moglo i ostvariti.

Singlovi: “Hangman”, “Power to the People”, “How Many Times”, “Seasons”

Format: CD, vinil, digital

Izdavač: Aquarius Records