25
ruj
2025
Intervju

Ulična parada

TTI-21: „Od samog početka ideja je bila pomalo kaotičan album u kojemu se slušatelj može izgubiti“

TTI-21 - Béla Reef, Milan Savić, Stig Helmer

TTI-21 – Béla Reef, Milan Savić, Stig Helmer /promo

share

TTI-21 zagrebačka je grupa koju čine Milan Savić, Stig Helmer i Béla Reef. Dream pop trio početkom godine predstavio je svoj novi studijski album Ulična parada objavljen za diskografsku kuću više manje zauvijek.

Album, najavljen singlom i pratećim videospotom ”Prospekt sreće”, čini 17 pjesama introspektivnih stihova i atmosferičnog, sanjivog i ambijentalnog zvuka s elementima mekog synth popa i shoegazea u kojima se slušatelj, kako sami kažu, može izgubiti. Obožavatelje imaju čak i u Južnoj Americi, a svoj su album početkom godine promovirali u zagrebačkom klubu DVAOSAM.

Sljedeći će vikend, u petak i subotu 26. i 27. rujna, TTI-21 provesti na pozornicama kluba Prostor u Čakovcu i AKC Attacka u Zagrebu. Zagrebački će dream pop trio dva dana svirati kao support na promocijama novog albuma Momak za ispomoć crnogorskog benda Sijenke. Upravo su nadolazeći koncerti bili povodom za razgovor s osnivačem benda TTI-21 Milanom Savićem koji je otkrio sve o inspiraciji za album, kreativnom procesu, utjecajima koji su ga izgradili kao glazbenika, suradnjama te najavio nadolazeće koncerte!

Početkom godine objavili ste novi album Ulična parada. Što vas je najviše inspiriralo tijekom stvaranja i kako je izgledao kreativni proces? 

Inspiraciju vučemo od svuda, iz književnosti, tuđe glazbe, arhitekture… Rad na albumu počeo je dok smo u bendu još bili samo Stig Helmer i ja. U razdobljima kad ne bismo imali standardne probe za koncerte, našli bismo se u garaži i jednostavno improvizirali, pa onda snimili neki kratki demo na mobitel kad bismo naletjeli na nešto zanimljivo. Iz takvih jamova nastale su neke pjesme, poput “Prospekta sreće” i “Htio bih ostati”. U drugim slučajevima netko od nas imao bi početnu ideju za pjesmu, koju bismo eventualno dalje zajedno razrađivali.

TTI-21 - Milan Savić, Béla Reef, Stig Helmer

TTI-21 – Milan Savić, Béla Reef, Stig Helmer

Naslov albuma referenca je na pjesmu The Clasha “The Street Parade“. Kako ste se odlučili za to, posebno s obzirom na toliku žanrovsku i zvukovnu razliku između vas i The Clasha? 

Ta me pjesma oduševila kad sam je prvi put čuo kao srednjoškolac i ostavila je znatan utjecaj na mene. Iako je The Clash prvenstveno poznat kao punk bend, zapravo su bili dosta skloni eksperimentiranju s drugim žanrovima, a “The Street Parade” kao jedna atmosferična i pomalo kaotična pjesma odličan je primjer.

Album ste u veljači promovirali u klubu DVAOSAM. Kako je publika reagirala na nove pjesme? 

Reakcije su bile jako pozitivne, pogotovo na “Prospekt sreće”, čiji smo spot tada također promovirali.

Svoju glazbu opisujete kao dream pop, a na albumu se može čuti i podosta elemenata shoegazea te elektronike, dok je zvuk iznimno atmosferičan i sanjiv. Koji su izvođači imali najveći utjecaj na vas? 

Utjecaji su dosta šaroliki, a neki od izvođača koji su utjecali na nas su Harold Budd, New Order, The Cure, The Chameleons, Tame Impala, Tangerine Dream, The Smiths, Joy Division, MGMT, Washed Out, Brian Eno, Destroyer, Vini Reilly/The Durutti Column, Robin Guthrie, U2, Robert Fripp, Klaus Dinger…

Imate i veliku novost u bendu – nakon što ste nekoliko godina djelovali kao duo, postali ste trio! Kako je došlo do pridruženja Béla Reefa i kako je izgledao put od osnutka TTI-21 do danas? Ispričajte nam nešto o svojim glazbenim korijenima.  

Bélu sam upoznao preko Daisy Dives, rekao je da mu se sviđa naša muzika i pozvao sam ga da se pridruži jer smo već neko vrijeme tražili novog člana kako bismo upotpunili bend.

TTI-21 je zapravo krenuo kao moj solo projekt, prvi album, Uništenje, snimio sam sam. Međutim, cijelo vrijeme imao sam u planu da to postane pravi bend. Nakon Uništenja krenuo sam tražiti članove, uskoro se pridružio Stig Helmer, s kojim sam već prije svirao i kojeg sam već imao na umu. Eksperimentirali smo i s drugim članovima, ali nitko se nije zadržao, sve do Béle Reefa, koji nam je sjeo k’o budali šamar.

Istražujući vaše društvene mreže uočila sam i jednu zanimljivost. Vaš singl “Obećanje“, posljednja pjesma na albumu, uvršten je i na playlistu SynthNationa, online radija iz Perua. Kako se to dogodilo? 

Iskreno, nemam pojma kako je do toga došlo. Realno, sva glazba je online i tu nema granica, tako da to i nije toliko čudno. Čak imamo par obožavatelja u Južnoj Americi, baš nam se prije nekoliko dana jedan Peruanac javio s jednim jako lijepim komentarom na Instagramu. Možda on stoji iza toga?

Na albumu se ističe i jedna suradnja – Daisy Dives gostuje na pjesmi ”Chicago Boy”. Kako je došlo do te suradnje?

Daisy Dives sam upoznao kroz glazbu, nakon prvog albuma. Sprijateljili smo se, pomagao sam joj u produkciji njezinog EP-ja “Summer Haze”, pa sam čak i odsvirao dosta koncerata s njom kao klavijaturist. Kad je došlo do pisanja pjesme “Chicago Boy” i ideje za ženski vokal, ona je jednostavno bila prvi izbor.

Vaš LP ima čak 17 pjesama i traje više od sat vremena. Kako to da ste se odlučili za dugosvirajuće izdanje u vremenima hiperprodukcije, sve kraćeg attention spana i brze konzumacije glazbe?

Od samog početka ideja je bila album s puno pjesama, možda i malo previše, pomalo kaotičan album u kojemu se slušatelj može izgubiti. Shvaćam da je nekima to možda previše, da budem iskren, i osobno sve manje slušam cijele albume. A opet, s druge strane, objavili smo nekoliko singlova i spotova za neke pjesme s albuma, neke od njih i prije objave samog albuma, u pripremi je još jedan spot za pjesmu “Gdje jesmo”, pa ti singlovi na neki način pokrivaju ove slušatelje koji žele nešto kraće i nabrzinu, a u isto vrijeme promoviraju album i pozivaju slušatelja koji želi više da ga istraži.

Što je za tebe glazba?

Septakordi, nonakordi i reverb, među ostalim.

Uskoro svirate na promociji albuma Momak za ispomoć crnogorskog benda Sijenke u Čakovcu i Zagrebu, 26. i 27. rujna. Što biste rekli da vas posebno povezuje sa Sijenkama? 

Mislim da je nekako najveća sličnost u nostalgičnoj i melankoličnoj atmosferi koja se proteže kroz pjesme.

Koja ti je omiljena pjesma benda Sijenke i zašto? 

Težak izbor, možda “Gledam nebo”, jednostavno mi je nekako najviše zapela za uho.

Što pripremate za nadolazeće koncerte? Najavite ih! 

Odsvirat ćemo par pjesama s naša tri albuma, s naglaskom na najnovijem, i jedan novi instrumental koji smo smislili kao kratki uvod za početak ovih koncerata. Dođite na svirku, nećete požaliti!

Moglo bi Vas zanimati