Miroslav Miro Dimić: „Bubnjevi govore jezikom srca"

Bubnjar Miroslav Miro Dimić utemeljio je i vodi sisačku Poprock školu, s projektom Ruksak pun kulture obilazi osnovne škole širom Hrvatske i promovira učenje sviranja instrumenata, u Jasenovcu organizira Međunarodni blues kamp, a više godina sudjelovao je na International Blues Challengeu u Memphisu, pa ne čudi da je nagrada Hrvatskih blues snaga došla u prave ruke

Miroslav Miro Dimić svestrani je sisački glazbenik, pedagog, autor i organizator različitih manifestacija. Uvijek u službi bluesa i rocka, dobitnik je ovogodišnje nagrade Hrvatskih blues snaga.

Miro, najprije čestitke na nagradi koju vam su vam dodijelile Hrvatske blues snage. Zaslužena je, i slobodno možemo reći da je mogla doći i prije. Što za vas znači ova nagrada?

Hvala vam na čestitkama! Istina je, nagrade nikada nisu bile moj motiv. Ali volim ih dobiti, drage su mi. Dobio sam puno nagrada, što od struke i lokalnih zajednica za minuli rad, ali godišnja nagrada Hrvatskih blues snaga za mene ima posebnu težinu. To je potvrda da sve ove godine predanosti, truda i energije nisu prošle nezapaženo. No ovo je i obaveza, da nastavim dalje, da radim još više i još bolje. Glazba je dio mene, a sve što radim, radim  iz ljubavi, bilo da se radi o koncertima, pop-rock školi ili organizacijom festivala i kampa.

Vaš glazbeni put započeo je krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, i to s bubnjevima. Što je, zapravo, bio vaš prvi bubanj?

Bubanj je jedinstven i poseban instrument i nakon ovoliko godina još uvijek me oduševljava. Normalno da nisam imao pravi bubanj, nisam znao ni kako izgleda, ali stara gitara bez žica postala je moj prvi instrument. Krenuo sam u glazbenoj školi svirati harmoniku, ali ubrzo sam shvatio da su bubnjevi i ritam nešto što me potpuno osvaja. Krajem šezdesetih počeo sam ozbiljnije svirati bubnjeve, a ubrzo i nastupati. S tek navršenih osamnaest godina položio sam državni ispit u Croatia koncertu, tada vodećem udruženju muzičara. To mi je omogućilo status profesionalnog muzičara-umjetnika. Od tada pa do danas punih 55 godina sam na sceni. U tih pola stoljeća prošao sam razne glazbene stilove, promijenio puno bendova i ostvario suradnje s vrhunskim muzičarima, ali bubnjevi su uvijek bili moj temeljni  instrument  izražavanja.

Miro, mislim da nam vi, kao dugogodišnji bubnjar, možete najbolje objasniti: bubanj se bubnja ili svira? Koja je razlika?

Za mene je bubanj uvijek bio više od instrumenta. Na početku, da, bubnjao sam, lupao, tražio ritam, učio kako tijelo i zvuk dišu zajedno. S godinama shvatiš da bubnjevi govore jezikom srca. Kad zaista osjetiš glazbu, više ne bubnjaš,  sviraš. To je trenutak kad ritam postaje dio tebe, a ti dio glazbe. I tu nestaje granica. Kada bubnjar svira, on diše s bendom, sluša druge i povezuje sve instrumente. To je umjetnost u kojoj tijelo, sluh i emocija moraju biti potpuno usklađeni. Zato ja uvijek govorim  svojim učenicima: „Bubanj se ne lupa, bubanj se svira.“

Što za vas kao bubnjara znači ritam?

Prvi zvuk koji smo ikada čuli bio je udarac vlastita srca u majčinoj utrobi, a ritam nam je davao naš udah i izdah. Bez obzira na nacije, rase, spol, dob, vjeru ili uvjerenja, zajedničko za sva ljudska bića je ritam. Potiče od Grčke riječi rhytmos, što znači: odmjerenost, sklad, proporcija, harmonija, mjera. Istina je i činjenica: svi imamo ritam! Ritam je naša baština. On postoji u našem tijelu, našim srcima. Ritam postoji u vibraciji atoma, ciklusu godišnjih doba, otkucavanju satova, putanji zemlje. Ne postoji niti jedan oblik života i  stvaranja koji je bez ritma! Bubanj je najstariji glazbeni instrument koji je čovjek otkrio i upotrebljavao, a datira od najmanje 6000 godina prije Krista.

Prije 20 godina započela je jedna divna priča – Poprock škola Sisak. Što je bio motiv?

Da, točno 2005. godine krenuo sam s osnovnim ciljem da mlade ljude usmjerim na temeljne glazbene stilove: blues i rock s idejom da djeci i mladima ponudimo nešto drukčije, mjesto gdje mogu učiti temeljne glazbene stilove, svirati, stvarati i družiti se. Zajedno sa svojim kolegama radim na izvrsnosti Poprock škole već punih dvadeset godina. Učitelji i mentori Poprock škole spadaju u sam vrh hrvatske glazbene scene, koji svoje ogromno znanje i iskustvo nesebično prenose na naše učenike kako bi sutra i oni postali kao njihovi učitelji. Najbolji od najboljih. Gradovi u kojima djelujemo od samog osnutka su Sisak, Kutina, Ivanić Grad, Čazma, Petrinja. Osim navedenih gradova, programe i radionice Poprock škole izvodimo na području cijele Republike Hrvatske. Godišnje održavamo desetine vlastitih rock koncerata, produkcija i radionica. Redovito sudjelujemo na domaćim i stranim  međunarodnim blues festivalima kao što su Memphis, Atlanta, Zenica, Beograd, Trilj, Zagreb, Zabok i Split. Vrlo često nastupamo s poznatim svjetskim blues i rock zvijezdama. Osim što održavamo glazbene radionice diljem Lijepe Naše, organizatori smo festivala Recimo ne nasilju u školama, Sisačkog rock festivala, Međunarodnog blues kampa (jedinstvenog u Europi)… Poprock škola Sisak dobitnica je velikog broja priznanja, godišnjih nagrada i zahvala u sredinama gdje radimo. Posebno smo ponosni na nagrade Fender, Mega Muzika Awards te čak u četiri navrata (2012., 2017., 2019. i 2024. godine) pobjednici smo hrvatskog Blues Challengea, čime smo dobili priliku sudjelovati na najvećem svjetskom blues festivalu International Blues Challenge u Memphisu, gdje smo predstavljali Republiku Hrvatsku u kategoriji mladih bendova do 21 godine.

Danas, 20 godina kasnije, ponosan sam na ono što smo postigli. Poprock škola postala je centar glazbene edukacije, kroz nju su prošle stotine učenika, a mnogi od njih danas su uspješni glazbenici. Ova godišnjica nije samo prilika za slavlje, nego i trenutak za zahvalnost svim mentorima, učenicima, roditeljima i suradnicima koji su vjerovali u našu viziju.

Poprock škola djeluje u mnogim manjim mjestima. Ima li i tamo dovoljno interesa za rock i blues?

Ima, i to više nego što bi mnogi pomislili. Rock i blues su univerzalni jezici i jednako snažno govore mladima u manjim sredinama kao i u velikim gradovima. Ponekad, rekao bih da je interes u manjim sredinama još veći, jer djeca i mladi ondje nemaju toliko mogućnosti, pa svaku priliku za sviranje i učenje hvataju s posebnom strašću. Ti gradovi protežu se u tri županije i, vjerujte mi, često susrećem bendove koji već ozbiljno sviraju s članovima koji su bili moji učenici. Nerijetko je cijeli bend pohađao Poprock školu. Srce kao kuća. To je uloga, predanje i zadatak Poprock škole, da omogući i približi glazbu svima, bez obzira na mjesto stanovanja.

Teško je, a pomalo i nezahvalno u današnje vrijeme biti edukator. Naime, putem raznih društvenih platformi puno toga je dostupno, pa i znanje. Čemu dolaziti kod Mire Dimića da te nauči bubanj kad putem YouTubea možeš gledati i učiti od najvećih svjetskih imena?

Istina je da danas djeca i mladi imaju pristup ogromnom prostoru za učenje na internetu, i da, putem platformi poput YouTubea mogu gledati najveće svjetske glazbenike. Ali ono što im tamo nedostaje jest osobni kontakt, ljudska toplina i prenošenje znanja i iskustva naših mentora. Kada dođu kod mene u Poprock školu, oni ne dobivaju samo tehniku i ritam, dobivaju podršku, motivaciju i emociju. Učenje glazbe nije samo šturo nizanje tehničkih vježbi, to je proces u kojem se razvija karakter, osobnost, upornost, međusobno poštovanje i osjećaj pripadnosti. Kod nas djeca odmah imaju priliku svirati u bendu, učiti iz stvarnih situacija, doživjeti emociju zajedničkog stvaranja. Svirati na bini sa svojim mentorima kod mladih ljudi razvija se veliko samopouzdanje i sigurnost. To je ono što nijedna platforma ili YouTube nikada neće moći dati: socijaliziranje, povjerenje i osjećaj da si dio glazbene obitelji.

Kako vi doživljavate svoju ulogu, kao učitelja instrumenta ili kao nekoga tko sadi sjeme budućih velikih glazbenih stabala?

Iskreno, sebe nikada nisam doživljavao samo kao učitelja. U Poprock školi smo mentori, pedagozi, psiholozi, učitelji i prijatelji. Među nama (polaznicima i mentorima) vlada velika i iskrena sinergija, i međusobno poštovanje.  Uvijek kažem da mi u Poprock školi ne učimo samo svirati, nego učimo zajedno živjeti glazbu. Svaki učenik priča je za sebe i svaki nosi svoj ritam. Moj zadatak je pomoći učenicima da pronađu i izgrade svoj vlastiti glazbeni put. Ako im usadim tu ljubav i prema glazbi i vjeru u vlastitu kreativnost, tada znam da sam ostavio trag koji traje puno dulje od jedne pjesme ili jednog koncerta. A kad vidim kako ti mladi jednog dana postaju velika glazbena imena, osjećam ponos koji se ne može opisati.

Jedan od zanimljivijih projekata Poprock škole je Ruksak pun kulture, gdje djeci približavate čarobni svijet glazbe. O čemu je riječ?

Da, taj projekt mi je posebno drag. Obilazimo osnovne škole diljem Lijepe Naše i prenosimo im naše iskustvo i znanje. Navedeni program rezultat je uspješne suradnje Poprock škole, Ministarstva znanosti i obrazovanja te Ministarstva kulture. Kroz edukativno-glazbeni sat na zanimljiv i originalan način nastojimo educirati učenike o  razvoju moderne glazbe, ističući utjecaj bluesa kao temeljnog glazbenog pravca na razvoj različitih glazbenih stilova. Osim brojnih zanimljivosti koje učenici čuju i nauče kroz ovaj sat mogu iskušati i svoje vještine i na različitim instrumentima (gitara, bas gitara, bubnjevi), što je učenicima  posebno zanimljivo. Osim što su obogaćeni jednim novim iskustvom, ovaj susret umjetnika i učenika možda u njima potakne ljubav prema bluesu i općenito glazbi.

Od ove školske godine Poprock škola radi po programu RSL (Rock School London). To je veliko priznanje, ali i otvara vrata prema svijetu, zar ne?

Tako je! Ovo je veliki iskorak za Poprock školu, ali i za hrvatsku modernu glazbenu edukaciju uopće. Riječ je o velikom napretku koji omogućuje mladim glazbenicima iz naše zemlje da dobiju međunarodno priznate diplome i otvore vrata glazbenim školama i pozornicama diljem Europe i svijeta. To je početak jednoga novog, uzbudljivog poglavlja u radu Poprock škole, škole koja već dva desetljeća predano promiče blues i rock, obrazovanje i stvaralaštvo među djecom i mladima. U našoj jubilarnoj godini prestajemo biti klinci i počinjemo stvarati ozbiljne muzičare na visokoj razini. Program RSL-a je internacionalno priznat, sastoji se od osam nivoa glazbenog obrazovanja. Mogu se odabrati sljedeći instrumenti: električna gitara, klavir, bas gitara i bubnjevi. Nakon položenih ispita pred mentorima PRŠ-a u suradnji s RSL-om, diplome verificira Ministarstvo obrazovanja UK, čime se stječu UCAS bodovi za upis nekog od engleskih koledža i fakulteta. To je potvrda kvalitete našega dosadašnjeg rada, ali i prilika da postanemo dio globalne glazbene zajednice.

Već ste spomenuli višegodišnje sudjelovanje na International Blues Challengeu u Memphisu, na kojem su uz vas išli i vaši polaznici. Voditi dvadesetak maloljetnika na tako dalek put zvuči ludo i hrabro. Kakva su iskustva?

Kad su mi, sad već davne 2011. godine javili iz HBS-a da sam dobio licencu da mogu voditi mlade glazbenike Poprock škole u Memphis, osjećao sam ne samo veliki ponos nego i zahvalnost. Memphis je kolijevka bluesa, mjesto gdje je sve počelo, a imati priliku odvesti mlade glazbenike upravo tamo znači pružiti im iskustvo koje mijenja ne samo njihov, nego i moj život. Naravno, organizacijski i logistički to je bilo izuzetno zahtjevno, od uvježbavanja benda, sređivanja putnih dozvola, roditeljskih suglasnosti, financiranja, do velike brige na drugom kontinentu za dvadesetak djece u prosjeku 12 godina starosti, ali kad vidiš sjaj u očima te djece kad prvi put kroče na Beale Street, kad čuju i osjete glazbu tamo gdje je nastala, shvatiš da se svaki trud isplatio. Naši polaznici imali su priliku svirati rame uz rame s vrhunskim svjetskim glazbenicima, upoznati kulturu iz koje je blues izrastao i shvatiti koliko je glazba univerzalan jezik. Uostalom to su prepoznali i Amerikanci te su nam dodijelili 2019. godine najprestižniju nagradu („blues Oscar“) Keeping the Blues Alive, koja se dodjeljuje udrugama ili pojedincima koji rade na razvoju i očuvanju bluesa u svijetu. To je u trideset i pet godina postojanja nagrada prvi puta da ju je dobio jedan izvođač izvan Amerike. Za mene osobno, to je bio i pedagoški i životni izazov, pogotovo prvi put 2012. godine. Trebalo je brinuti o svima njima, motivirati ih, voditi ih kroz probe, nastupe,  susrete i obilaske raznih znamenitosti. Od Sun Studija do Gracelanda. To je bilo nevjerojatno snažno i emotivno iskustvo, ne samo za mene, nego i za sve nas. Kad danas pogledam te mlade ljude i vidim gdje su stigli, koliko su narasli kao glazbenici i kao osobe, znam da je vrijedilo svake neprospavane noći. Za te mlade ljude Memphis je bio škola života, nešto što će nositi u sebi cijeli život, a za mene je to potvrda da muzika uistinu nema granica i da smo, bez obzira na sve prepreke, uspjeli staviti Poprock školu, Sisak i Hrvatsku na svjetsku blues kartu.

Poprock škola je objavila i album Muzika je ključ, s 14 autorskih pjesama, snimanih u Hrvatskoj i u legendarnim studijima Memphisa. Što se nalazi na albumu?

Objavljivanje prvog singla Muzika je ključ, najavilo je izlazak i istoimenog albuma 20. kolovoza 2023. Na ovom luksuzno opremljenom albumu Poprock škole nalazi se četrnaest autorskih pjesama, koje su osim u Hrvatskoj snimane zajedno s našim učenicima u poznatim glazbenim studijima Memphisa, poput Phillips Recording Studija i Ardent Studija, u kojima su snimali najveći pjevači i bendovi u povijesti bluesa i rocka, kao što su Elvis Presley, ZZ Top, BB King, Joe Cocker, Jerry Lee Lewis, Led Zeppelin itd.

Osim CD-a, na albumu se nalazi i DVD s dokumentarnim filmom Od Lonjskog polja do Memphisa, čiji sam ja autor. Film je sniman nekoliko godina za vrijeme održavanja Međunarodnog blues kampa u Lonjskom polju, kao i za vrijeme naših višegodišnjih aktivnosti i koncerata u Americi. Film je premijerno prikazivan na glazbenim festivalima dokumentarnog filama u više gradova u Hrvatskoj, i u gradovima bivše države.

Osim albuma i filma, napisali ste i monografiju Trenutak koji čekam te roman Mi nismo više klinci. O čemu je riječ u tim djelima?Trenutak koji čekam monografija je o povijesti sisačkog rocka kroz 60 godina postojanja. Radi se o mom sjećanju i viđenju. To je način na koji sam ja doživio ljude koji su ispisivali povijest sisačkog rocka, ali i moje glazbeno odrastanje uz njih. Proveo sam dosta vremena razgovarajući s glavnim protagonistima stvaranja rocka u Sisku. U knjizi je obrađeno oko tristo pedeset sisačkih glazbenika. Sisak je iznjedrio puno vrhunskih i svjetskih poznatih glazbenika i sastava poput svjetski poznatih pijanista Milana Mišića Miše i Buce Maixsnera te Bambi Molestersa, po ocjeni najvećih glazbenih kritičara vodeće grupe svjetskoga surf rocka. Osim njih opisujem puno poznatih pojedinaca koji su svojim dugogodišnjim umjetničkim djelovanjem zaslužni za razvoj rocka, promociju grada Siska i Županije. U knjizi osim glazbene scene spominjem i vrlo bogatu sisačku kazališnu scenu, koja je postala prepoznatljiva po kazališnoj skupini Daska. Sve je to popraćeno fotografijama, novinskim člancima i zapisima koji su kronološki poredani po poglavljima.

Kao sve što radim u svom stvaralačkom životu, tako je i roman Mi nismo više klinci nastao iz jakih emocija. To je baš lijepa priča o atmosferi u Poprock školi i kreativnosti naših učenika. Protagonisti romana zapravo su oni sami, njihovi snovi, borbe, prijateljstva i radost koju glazba unosi u njihove živote. Iako sam napisao i monografiju, što je za glazbenika prirodan put, roman je bio nešto sasvim drugačije. Želio sam djeci približiti svijet glazbe kroz priču, ali i pokazati da glazba nije samo učenje nota i vježbanje instrumenata. Ona je putovanje, zajedništvo i pronalaženje vlastita glazbenog, pa i životnog puta. Djeca Poprock škole stvarni su protagonisti romana. Uostalom, oni su i snimili svoj prvi singl. Zato još jedanput veliko hvala ovoj generaciji izuzetno talentirane djece učenika Poprock škole: Luka Čakar, Franka Trtanj, Lili Horžić, Ante i Eta Hrepić, Filip Božičić, Petar Luka Dugač, Marko Đurić, Ante Gavrić, Hrvoje i Paula Vugić, koji će, siguran sam u to, uskoro biti nositelji rocka u Sisku.

 I ove godine, po jedanaesti put, u Jasenovcu je održan međunarodni blues kamp. Kakav je to tip manifestacije?

Da, blues kamp je projekt mog srca. Okupljamo mlade glazbenike iz Hrvatske, regije i svijeta, radimo s vrhunskim mentorima i stvaramo atmosferu koja spaja učenje i zadovoljstvo. Potaknut ljepotom i jedinstvenošću Sisačko-moslavačke županije. U prekrasnom okruženju Parka prirode Lonjsko polje i cijele Posavine odlučio sam da je Jasenovac pravo mjesto za blues kamp. Uostalom, to je moje rodno mjesto. Kamp je  jedinstven, ne samo u Hrvatskoj nego i u Europi s obzirom na činjenicu da se održava u  srcu parka prirode. Okružuju ga rijeke Sava, Una, Lonja i Strug. Osim predivnog ambijenta, posebnost i vrhunsku kvalitetu blues kampu daju eminentni mentori, poznati muzičari, predavači najprestižnijih glazbenih obrazovnih ustanova ove vrste glazbe iz Hrvatske i svijeta. Ovakvim pristupom stvorili smo jednu novu turističku ponudu. Spojili smo ekološki, seoski i gospodarstveni turizam s bluesom. Ove je godine u Jasenovcu bilo posebno svečano. Tome je pridonio i nastup grupe Karizma na blagdan Velike Gospe, koji nas je uveo u duhovni doživljaj koji je spojio glazbu, vjeru i zajedništvo. Osjetila se posebna energija među polaznicima, mentorima i gostima kampa. Mnogi su rekli da je taj nastup bio trenutak koji će pamtiti cijeli život, jer je pokazao da glazba može biti i molitva, a i slavlje, da može povezati ljude na dubljoj razini od same note i ritma. Za nas u kampu to je bio simbol da blues i gospel nose istu poruku: snagu ljubavi, slobode i vjere u bolje sutra.

Koji su vam daljnji planovi?

Ova nagrada Hrvatskih blues snaga za mene je veliko priznanje, ali i snažan poticaj da nastavim dalje. Planova je mnogo. Pred nama je 18. Sisački rock festival, zatim 12. Međunarodni blues kamp u Jasenovcu, nastavak rada po RSL programu u Poprock školi, kao i novi koncerti BluZSkul benda. Paralelno radim na svojem drugom glazbenom dokumentarnom filmu koji će obuhvatiti  priču stvaranja i razvoja Poprock škole do danas, završavam pisanje monografije povodom dvadeset godina Poprock škole, a u pripremi je i objavljivanje live albuma BluZSkula. Posebno me raduje i veliki zajednički susret svih  generacija mentora i učenika u proteklih dvadeset godina.

Na kraju želim zahvaliti svima koji su bili i još uvijek su uz mene na ovom putu, posebno  svojoj obitelji na razumijevanju i podršci, učenicima na entuzijazmu i energiji te veliko hvala kolegama mentorima i prijateljima, bez kojih Poprock škola ne bi bila ono što jest.   Ovo priznanje nije samo moje, ono pripada svima nama.