Lana Janjanin: „Ne tražim ravnotežu; ja ju osjećam, jer je za mene taj spoj prirodan“

Nakon dulje diskografske stanke, Lana Janjanin vraća se na veliku scenu s prvim albumom na hrvatskom jeziku Za nas, u izdanju Croatia Records

Skladateljica, pijanistica i kantautorica poznata po prepoznatljivom spoju klasičarskog obrazovanja s ljubavlju prema jazzu, soulu i popu, ovim projektom otvara novo poglavlje svoje glazbene priče. Album donosi intimne i emotivne pjesme koje progovaraju o ljubavi, društvu, duhovnosti i majčinstvu, a svoju će koncertnu premijeru doživjeti u sklopu ciklusa Lisinski srijedom 15. listopada.

Na pozornici će Lani društvo činiti stalni kvartet – Tomaž Gajšt (truba), Jošt Lampret (bas) i Žiga Smrdel (bubnjevi) – uz goste: gudački kvartet Vortex Strings, pjevačice Ajdu Stinu Turek i Joliette Anžlovar te saksofonista Maria Bočića. Bit će to večer bogate zvučne palete, isprepletene žanrovske sinergije i snažnog autorskog izraza.

Uoči koncerta razgovarali smo s Lanom o povratku na diskografsku scenu, novom albumu i glazbenom putovanju koje želi podijeliti s publikom.

Nakon višegodišnje diskografske stanke objavljujete prvi album na hrvatskom jeziku Za nas. Kako je izgledao taj proces – od prvotne ideje do konačne realizacije albuma?

Prvotna ideja nastala je 2017. godine kad sam objavila pjesmu ”Ako Me Ne Možeš Ti”, svoj prvi singl na hrvatskom jeziku te potpisala ekskluzivni izvođački ugovor s kućom Croatia Records, koji je podrazumijevao snimanje i izdavanje cijelog albuma na hrvatskom jeziku. S obzirom na to da mi je inače nekako prirodnije razmišljati i stvarati na engleskom jeziku, jer je vrsta glazbe kojom se bavim zapravo američka i cijeli život slušam glazbu na engleskom, bilo mi je jako izazovno ovih posljednjih godina ispuniti svoje obećanje i ispostaviti album na hrvatskom. Međutim, ipak su se neke pjesme izrodile u međuvremenu u meni i ove sam godine odlučila da ću ih do kraja dovršiti, snimiti i napokon izdati album.

Album donosi teme ljubavi, društvenih odnosa, duhovnosti i majčinstva. Koja Vam je od tih tema bila najizazovnija za oblikovanje u pjesmu?

Za razliku od mojeg debitantskog albuma A minute of love, motivacija i teme u pjesmama nisu toliko romantične i ne dolaze sve iz osobnog iskustva. Najteže mi je bilo općenito stvarati i naći inspiraciju za pisanje u emotivnom stanju u kojem se nalazim od kad sam objavila prvi singl, a to je sretno i stabilno stanje. Kaže se da je teže napisati sretnu nego tužnu pjesmu, a meni je i teško pisati dok sam sretna. U razdobljima ljubavnih brodoloma i emocionalne rastrojenosti su pjesme samo „izlazile“ iz mene. Sada mi je izazov naći novi pristup skladanju, gledati na to više racionalno: možda kao zadatak, kao strukturu koju moram „posložiti“, a ne nužno sa svakom pričom ispričati svoju neku (nesretnu) priču i izliječiti svoje rane. Neke pjesme su u dijelovima nastale davno, u tom mojem nesretnijem stanju, pa sam ih sada tek završila, neke su skladbe drugih autora s kojim sam se poistovjetila u ovom razdoblju, a neke sam napisala nedavno, inspirirana tuđim pričama, ali i aktualnim društvenim temama.

Vaša je glazba spoj klasičnog obrazovanja i ljubavi prema jazzu, soulu i popu. Kako pronalazite ravnotežu između tih različitih utjecaja?

Ne tražim ravnotežu; ja ju osjećam, jer je za mene taj spoj prirodan. Također ne analiziram svoju glazbu žanrovski – to prepuštam muzikolozima. Ja samo stvaram ono što osjećam i što mi se sviđa. Smatram da je naše društvo, a pogotovo glazbeno tržište, previše opterećeno podjelama i kategorizacijama. Postoji dobra i loša glazba (i glazbenici). Imam veliku sreću da sam odmalena bila okružena vrhunskim, svestranim glazbenicima i slušala glazbu svih žanrova: zbog toga se osjećam „doma“ u mnoštvu stilova i nemam se potrebu opredjeljivati.

U koncertnoj izvedbi pratite Vas stalni suradnici iz kvarteta – Tomaž Gajšt, Jošt Lampret i Žiga Smrdel. Što je za Vas posebno u toj glazbenoj kemiji?

Rijetko se događa da s nekim tako „klikneš na prvu“ kao što smo mi: od prvog momenta kad smo zasvirali zajedno zvučali smo kao bend. To je neizmjerno bitno, jer autorska glazba zahtijeva jednu drugu razinu razumijevanja i interakcije u bendu. Tomaž, Jošt i Žiga su individualno vrhunski, uspješni glazbenici, sviraju u mnogim sastavima, također su žanrovski iznimno svestrani, no uz sve to im se sviđa moja glazba i osjećaju ju – to je ono što se ne može kupiti. Njihova muzikalnost, ideje i posvećeni pristup mom projektu su od neprocjenjivog značaja i to mi je najveća motivacija da nastavim stvarati i nastupati. Uz to su i divni ljudi i prijatelji; dobrodušni, duhoviti i suradljivi. Stvarno bend za poželjeti, na čemu sam iznimno zahvalna.

Kako se na albumu i koncertu uklopio gudački kvartet Vortex Strings i što je klasični zvuk dodao Vašim aranžmanima?

Divne dame ansambla Vortex Strings i mene povezao je jedan event za koji sam trebala napisati skladbu i aranžman za našu zajedničku izvedbu. Tako je nastala pjesma ”Sada Znam”, a i moj aranžman skladbe koju su napisali Alfi Kabiljo i Ivica Krajač – ”Ti Si Ruža”. Od tad se razvilo naše glazbeno i privatno prijateljstvo, a kako sam dalje pisala za album, njihov zvuk i estetika su mi bile u glavi. S obzirom na moje klasično obrazovanje i činjenicu da dosta pišem za gudače, to se također nekako prirodno posložilo i u skladbama ”Sama” i ”Budi Svjetlost”. Ja sam klasičar u duši u svakom smislu, ne samo u glazbenom smislu (jer volim jazz standarde i Old Hollywood aranžmane) – takva sam i u pristupu životu, po vrijednostima, po stilu oblačenja, po frizuri (ha, ha). Moglo bi se reći da sam staromodna (ali bolje zvuči vintage ili retro). 

Osim vlastitog klavira i vokala, u koncertu sudjeluju i gosti poput Ajde Stine Turek, Joliette Anžlovar i Maria Bočića. Kako birate suradnike i što oni donose Vašem autorskom izrazu?

Ajda i Joliette odlične su vokalistice, koje su mi bile gostujuće glazbenice na albumu, prateći vokali na pjesmi ”Za Nas”. Mario Bočić jedan je od najboljih hrvatskih saksofonista, s kojim dugo surađujem u raznim sastavima, a također je bio gostujući glazbenik na pjesmi ”Ako Me Ne Možeš Ti”. I oni, kao i članovi mojeg benda te članice gudačkog kvarteta Vortex Strings su sve redom iznimno muzikalni glazbenici i divni suradnici. Svojim profesionalizmom i estetikom doprinose tome da moja autorska glazba bude izvedena upravo onako kako treba, kako ju ja osjećam i želim prezentirati publici.

Koja Vam je pjesma s albuma najposebnija kada je izvodite pred publikom i zašto?

Većinu ovih pjesama još nikada nisam izvela pred publikom, tako da ćete me to morati pitati iza ovog nastupa.

Naslovna skladba albuma ”Za nas” nosi naslov koji zvuči vrlo intimno i inkluzivno. Kome je zapravo posvećena?

Pjesma ”Za nas” zapravo je sve osim intimna. Ali inkluzivna svakako. Posvećena je ljudima svih uzrasta, rasa, nacionalnosti… Govori o tome kako bi svijet bio bolji da među ljudima postoji više tolerancije, praštanja, ljubavi, zajedništva. Nastala je inspirirana aktualnim događanjima u svijetu, kao poruka koju bih voljela poslati. To je moj način nošenja sa stvarima koje se događaju, a na koje mi, mali ljudi, nemamo utjecaj. Mi umjetnici valjda kroz svoja djela proživljavamo i liječimo svoje rane pa tako i one društvene, tzv. Weltschmerz.

Što publika u Lisinskom može očekivati, hoće li koncert biti više klasičan recital, jazz večer ili emotivno putovanje kroz sve te žanrove?

Koncert će biti jedan kolaž glazbe koju sam stvarala u posljednjih osam godina, snimala s različitim glazbenicima, u različitim studijima. Žanrovski i tematski jako šarolik, tako da vjerujem da će svatko iz publike naći barem neki dio koji mu se viđa. Svakako, ono što je zagarantirano je vrhunska svirka glazbenika s kojima imam privilegiju dijeliti pozornicu.

Nakon izlaska albuma i koncerta u Lisinskom, koji su Vam daljnji planovi: više nastupa, možda novi autorski projekt ili suradnje?

Iza ovog projekta čeka me veliki projekt s jazz orkestrom koji sam osnovala i vodim: to je Prohaska Big Band, posvećen jednom od najvećih hrvatskih skladatelja i aranžera uopće, a definitivno najvećem vođi jazz orkestra – Miljenku Prohaski. Slavimo 100. obljetnicu njegovog rođenja svečanim koncertom 8. studenoga u Cankarjevom domu u Ljubljani. Nakon toga ću se posvetiti pisanju novog autorskog materijala za jazz orkestar, za projekt koji me također čeka u Ljubljani iduće godine, s Big Bandom RTV Slovenije.