Lutkarske metafore svjetova

Iva Lovrec Štefanović

Foto: Dubravka Petrić

Kazališta lutaka čine se kao neke relikvije davnih multimedijskih iskoraka, no čini se da u kontekstu festivala ili tribine suvremene glazbe imaju dobro aspektiranu budućnost. Sjetimo li se Kraljice žabice, koju je sa 26 godina skladateljski potpisala (sada izuzetno uspješna) Sara Glojnarić kao svoju prvu operu (za Muzički biennale Zagreb), programski iskorak ovogodišnje 62. Glazbene tribine u Osijeku nije imao biti posve neočekivan. Članica programskog odbora Sanda Majurec, skladateljica i pedagoginja na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, potaknula je projekt koji je povezao studente lutkarstva na toj visokoškolskoj ustanovi s glazbenim djelima studenata kompozicije koja su bila odabrana na posebnom pozivnom natječaju.

Sanda Majurec, članica programskog odbora Glazbene tribine i inicijatorica lutarskog projekta / Foto: Dubravka Petrić

Pravo premijerno uzbuđenje i prava gužva ispunili su prostor, a autorsko-izvođačka mlada ekipa s veseljem je dočekala taj trenutak

Naizgled obrnuta situacija u kojoj su glazbe već otprije postojale, a studenti lutkarstva (jedinog u Hrvatskoj) sa AUKOS su osmislili i ostvarili četiri minijature u svojem mediju. Tako je susret unutar generacije donio najprije ostvaraj unutar ispitnog programa njihova studija, a potom i predstavu unutar rasporeda Glazbene tribine koja se smjestila u (donekle priručni) prostor Male dvorane Kulturnog centra Osijek u subotnjih 17 sati privukavši, razumljivo, i publiku koja nije bila usko tribinska. Pravo premijerno uzbuđenje i prava gužva ispunili su prostor, a autorsko-izvođačka mlada ekipa s veseljem je dočekala taj trenutak.

Foto: Dubravka Petrić

Novi svijet mašte

Šestero je studenata lutkarstva pod vodstvom svojeg profesora Nenada Pavlovića osmisilo teme, dramaturgiju i realiziralo četiri etide, kako su ih nazvali, u sklopu zadatka na kolegiju Animacija: marionete, na drugoj godini prijediplomskog studija (glume i lutkarstva), a glazbe su odabrane u dvije selekcije – najprije selekciji programskog odbora, a potom finalno u selekciji i rasporedu autora pod mentorstvom profesora. Lutkarski projekt pod naslovom Potezi pera i strune tako su ostvarili Hana Boban, Antonija Markanjević, Filip Marčić, Donatella Klarin, Julija Prevedan i Florijan Hajba, a glazbe koje su preuzeli potpisuju studenti sa triju akademija – iz Splita Lukša V. Montana (koji je u međuvremenu i diplomirao), potom iz Osijeka Leonardo Kristek i Mihaela Vakanjac, a iz Zagreba Ivan Hlebić.

Na improviziranoj pozornici otvoren je novi svijet mašte, mladenačkih obzora i četiri različita glazbena svijeta koja su u predstavi objedinjena stilskom ujednačenošću kazališne dionice

Jednako studentski, odnosno jednako generacijski bili su i izvođači glazbenici, pa je ovaj generacijski projekt umrežavanja triju akademija, studenata i njihovih profesora – mentora, pokazao i mogući model za neke nove projekte koji će možda zauzdati i veći prostor glazbina vremena, premda su ove minijature u pola sata bile izuzetno dražesne i osvježavajuće u satnici Glazbene tribine.

Foto: Dubravka Petrić

U zamračenome prostoru Male dvorane, na improviziranoj pozornici otvoren je novi svijet mašte, mladenačkih obzora i četiri različita glazbena svijeta koja su u predstavi objedinjena stilskom ujednačenošću kazališne dionice – od minimalističkog korištenja scenografskih mogućnosti, do uporabe istih ili sličnih lutaka, te dobre dinamike ukupne dramaturgije četiri zasebne priče.

Četiri priče

Prva je priča naslovljena Herbalia preuzela glazbu splitskog mladog skladatelja Lukše V. Montane (2000.) koji je diplomirao ljetos u klasi profesora Ivana Božičevića, a iste je večeri imao uspješnu praizvebu prvog stavka orkestralnog djela na koncertu Simfonijskog orkestra HRT-a pod ravnanjem Stjepana Vugera (također pristiglog na natječajni poziv Tribine). Lukša Vučić Montana upravo i jest usmjeren na primjenjenu glazbu onu filmsku, pa i u nekim prilikama popularnu, a na Umjetničkoj akademiji u Splitu pokrenuo je kolegije posvećene tom segmentu glazbenog stvaralaštva. U Zagrebu je, pak, početkom listopada imao vrlo uspješnu praizvedbu djela za kvartet saksofona i elektroniku (video) Ad imum koje je, kako smo doznali, nastalo na narudžbu Papadnopulo kvarteta upravo nakon što je Gordan Tudor pratio praizvedbu djela Herbalia za flautu i traku, koja je već u svojoj praizvedbi također imala i vizualni segment, odnosno eksperimentalni film. Za ovu priliku uz opalo jesensko lišće na provizornoj pozornici za projekt flautistica Lucija Barišić (koja je također u međuvremenu diplomirala na Umjetničkoj akademiji u Splitu) je imala još gotovo minutu potrebne improvizacije nakon isteka Vučićeve skladbe da bi ta priča imala svoj teatarsko logični kraj.

Foto: Dubravka Petrić

Strah je potenciran i zvučnim efektima koji su u zoni kazališne scenografije naginjući u priču o nesreći i borbi za život

Poezija Khalila Gibrana najprije je dobila svoju uglazbu u skladbi Fear (Strah) za sopran i klavir mladog Leonarda Kristeka (rođenog 2004. koji studira kompoziciju u klasi Sande Majurec) koja je ovom prilikom imala praizvedbu, a u priči predstave od izvorne teme ušća rijeke u more i straha od nestajanja, strah je potenciran i zvučnim efektima koji su u zoni kazališne scenografije naginjući u priču o nesreći i borbi za život. Minijatura koja otvara ključna pitanja života i ne-života, bila je možda najdramatičniji moment ovog niza u fino oblikovanoj minimalističkoj scenskoj provedbi koja pokazuje ljudski lik u tom procijepu, a izvedbu glazbene dionice dojmljivo su ostvarili sopranistica Mariia Zholkevska i pijanist Marko Crnko (studenti Muzičke akademije u Zagrebu).

Foto: Dubravka Petrić

Zagrebački student primjenjene kompozicije u klasi Frane Đurovića, Ivan Hlebić (koji je najprije diplomirao kineziologiju pa se potom posvetio glazbi i svakako je stariji od ostale studentske populacije u projektu) već se javnosti predstavljao u različitim projektima, a njegova je skladba zagonetna naslova Gibusna svrdla bila izvedena u sklopu ovogodišnjeg Muzičkog biennala u Oktogonu – zvuk doboša odnosno malog bubnja, uz pedalu kojom izvođač aktivira elektroniku i otvara nove svjetove zvukova uz pouzdanog interpreta udaraljkaša Daneta Franolića (i uz posebnu zahvalu skladatelja Tomislavu Oliveru koji je programirao patch u Max-u koji pokreće elektroniku). Umjesto pretraživanja značenja gibus, i gibusna u kombinaciji sa svrdlom, ova je lutkarska priča donijela obred kojim ljudi (pleme, skupina) u nekoj prapovijesti ili nekoj apokaliptičnoj budućnosti zazivaju kišu da bi se spasili.

Foto: Dubravka Petrić

Djelo koje nije inicijalno mišljeno kao scenska ili primijenjena glazba itekako može otvoriti svjetove i scenarije

Suša kao zlo, ili metafora zla, uz vrlo minuciozno izrađene obredne pokrete skupine marioneta ljudskih likova koji jedan po jedan ipak umiru, nestaju, i posljednji gasi mali plamen svjećice – kao slutnja lošeg ishoda. No, potom se, iz scenografskih efekata čuje zvuk kiše, koja stiže prekasno. Poruka i pouka su jasne, a maštovita Hlebićeva svrdla mogla je uistinu poslužiti za barem desetak drugih scenarija, čime je pokazano kako djelo koje nije inicijalno mišljeno kao scenska ili primijenjena glazba itekako može otvoriti svjetove i scenarije.

Foto: Dubravka Petrić

Naposlijetku, četvrta nas je priča odvela u zabavni park, prema naslovu Amusement Park, trostavačne suite za klavir solo osiječke skladateljice Mihaele Vakanjac (2007.), djela koje je nastalo na njezinoj prvoj godini studija dok je bila u klasi Sanje Drakulić (sada je u klasi Davora Bobića). Od tri stavka lutkari su preuzeli samo dva i upravo prema njima ostvarili duhovitu igru s užasima iz tako zamišljenih Haunted House i Rollercoaster. Čega se sve užasava jedna marioneta u Kući strave – od fena, do škara ili pegle – vrlo je dinamično predstavljeno ovom minijaturom u kojoj se glazba doimala poput davnašnjih klavirskih pratnji uživo uz projekcije nijemih filmova. Skladbu je bila praizvela sama skladateljica, a ova korištena dva stavka u predstavi interpretirala je studentica klavira (također sa AUKOS) Lea Aladić.

Mladenački radovi i u budućnosti?

Svježina, nepretencioznost i fina usklađenost svih parametara u ovoj su četverodijelnoj predstavi višestruko raznolikih sastavnica istaknule mladenački pristup vođen iskusnom pedagoškom rukom, čime je otvoren put ne samo ovim sudionicima projekta u sklopu ove 62. Glazbene tribine u Osijeku, nego i nekim novim mogućnostima umrežavanja, povezivanja, kolaboracija i možebitnom iskoraku i do pravoga kazališta – kakvo Osijek i ima, primjerice.

Foto: Dubravka Petrić

Hoće li ovako otvoren put za studente i mlade autore ostati takav i u idućim izdanjima Tribina, hoće li se modificirati sadržaji ili praktični produkcijski detalji, preostaje da promisli programski odbor – ali nemojmo zanemariti činjenicu da je i nestudentski dio ovogodišnje Tribine donio neke upravo studentske i/ili mladenačke radove skladatelja koji su u vrijeme pisanja djela bili mlađi od 30 godina. I to je jasna po(r)uka.