Thomas Buritch in memoriam (1972. – 2025.)

Glazbenu je scenu strahovito potresla nedavna vijest o smrti velikog talenta našeg vremena, samozatajnog, ali svestranog violončelista i skladatelja Thomas Buritcha.

Upravo u trenutku kad se obitelj i prijatelji opraštaju od njega u Velikoj dvorani zagrebačkog Krematorija, pokušavamo shvatiti gubitak. Doista smo izgubili nevjerojatnog kreativca, glazbenika iznimne muzikalne energije i stvaralačkog kapaciteta, koji je bio na pragu velike svjetske karijere kao skladatelj za film i medije, ali ga je bolest spriječila u daljnjem napredovanju.

Thomas Buritch odrastao je u Zagrebu u hrvatsko-austrijskoj obitelji, preko majke Austrijanke osjećao se vezan za austrijsku kulturu i njemački jezik, zbog čega je uvijek pisao vlastito ime prema njemačkoj ortografiji. Počeo je učiti violončelo sa samo pet godina, a osnovnu i srednju glazbenu školu završio je na Muzičkoj školi Funkcionalne muzičke pedagogije (danas Glazbeno učilište Elly Bašić) gdje je maturirao violončelo u klasi prof. Dobrile Berković-Magdalenić.

Ovjenčan prvom nagradom na Državnom natjecanju bivše Jugoslavije, odlazi na studij u švicarski Basel, gdje je
diplomirao i magistrirao violončelo u klasi prof Antonija Menesesa. Sa samo 19 godina Zagrebačka filharmonija proglašava ga najboljim hrvatskim mladim glazbenikom. No, usporedo s interpretacijom uvijek ga zanima i kreacija, mahom glazba primijenjenog profila, zbog čega uskoro odlazi u Sjedinjene američke države gdje mu je prvi profesor kompozicije dr. Frank Ticheli koji ga priprema za prestižno učilište za filmsku glazbu Sveučilišta Južne Kalifornije.

Dobiva prigodu učiti kod najvećih filmskih skladatelja našega doba, profesori su mu David Raksin, Leonard Rosenman, Elmer Bernstein, Norman „Buddy” i Christopher Young. Ondje ga uskoro proglašavaju najboljim studentom sveučilišta, a dobiva i posebnu novčanu nagradu Američkog društva skladatelja ASCAP, nakon čega kreću i ponude za holivudske filmove, od kojih u sljedeće dvije godine radi glazbu za njih četiri.

Po povratku u Hrvatsku posvećuje se medijskom stvaralaštvu, radi glazbu za televizijske emisije, te surađuje s kolegama iz zabavne glazbe kao aranžer, poput skladatelja Marka Tomasovića i Velimira Kazića, pjevačica Vesne Pisarović i Nine Badrić, te poglavito s kolegicom violončelisticom Anom Rucner kojoj aranžira kompletan repertoar za nastupe i koncertne turneje. Aranžira i program za nastupe svjetski poznatog hrvatskog tenora Tomislava Mužeka.  Na međunarodnom planu orkestrira hip-hop single We Gonna Win izraelsko-američke hip-hop violinistice Miri Ben-Ari. Posljednjih godina zbog bolesti se povukao u osamu.

Mnogi su se kolege i prijatelji oprostili od Thomasa na svojim profilima društvenih mreža, posebno su se oglasili violončelisti poput Monike Leskovar ili Borne Alunića, s kojim je bio generacija. Oglasili su se i njegovi kolege iz svijeta, između ostalih i američki skladatelj Jonathan Kupper.