Splitski virtuozi i Justus Grimm u Hrvatskom domu Split

Koncert Splitskih virtuoza u Hrvatskom domu Split 10. studenoga obilježio je ambiciozan program s djelima hrvatskih skladatelja, među kojima su bile i dvije praizvedbe.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Splitski virtuozi i snažni Papandopulo

Komornom sastavu pod vodstvom Wladimira Kossjanenka pridružio se i njemački violončelist Justus Grimm kao solist u Koncertu za violončelo, timpane i gudače Brune Bjelinskog, koji je trajanjem, ali i strastvenošću izvedbe te interpretativnom kvalitetom dominirao koncertnom večeri.

Program kao da je tkan s namjerom da splitskoj publici odškrine vrata u „nepoznato“, jer prema najavi Kossjanenka, nema podataka o tome da se u Splitu izvodio Violončelistički koncert Bjelinskog ni Papandopulove Četiri invencije za Cameratu, dok su praizvedbama Little Clockwork Train Ivana Božičevića i Thus the Moon Unfolds Šimuna-Čarlija Botice prvi glazbeni impulsi tih djela odaslani upravo splitskoj publici. Ovo je već druga kompozicija Šimuna-Čarlija Botice koju su praizveli Splitski virtuozi, a njome je i otvorena koncertna večer.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Botica i studija gudačkog zvuka

Thus the Moon Unfolds Botica je skladao imajući na umu upravo Splitske virtuoze. Impresija za gudače krije programsku podlogu, čiji početak skladatelj opisuje kao „težinu noći u prostoru u kojem zvuk kao da je ugušen tamom, kao i sam zrak. Iz te tišine, mjesec se diže, bez topline, nego šireći srebrenu hladnoću sporo i nepopustljivo. Njegovo svjetlo ne donosi utjehu, nego oštro ocrtava tišinu, osvjetljujući prazninu svojim krhkim svjetlom.

Glazba odražava njegovu prisutnost: zrake koje ostaju daleko. Dok se srebrna mjesečina pojačava, javlja se kontrast – ne između tame i svjetla, nego mira i drhtavog pokreta. Ono što se rađa opipljiva je samoća: dovoljno široka da izazove tjeskobu, ali lijepa u svojoj mirnoći i hladnoći.“ Dok dionice violončela i kontrabasa donose kretnje pizzicato tehnikom, violine i viole odgovaraju dugo izdržanim tonovima koji se rasplinjuju uznemirujućim glissandima.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Već na početku Botica vješto ocrtava prozračnost i tamu te nelagodnu tjeskobne samoće, koju u suvremenom društvu sve više i češće prelazi u psihološke probleme. Ali „u toj opipljivoj samoći, mjesec nije prijatelj nego svjedok – udaljen, tih i nepopustljivo prisutan, blijedim svjetlom obasjava noć“, kao da skladatelj nudi prostor ili nadu za nadilaženje unutarnjeg straha i napetosti te pronalaženje unutarnjeg mira svojevrsnom borbom protiv samog sebe i svojih misli.

Botica vješto ocrtava prozračnost i tamu te nelagodnu tjeskobne samoće, koju u suvremenom društvu sve više i češće prelazi u psihološke probleme

U dominaciji dramatičnog, izvođački zahtjevnog i pomalo kaotičnog drivea, koji mjestimično podcrtava i naglašavanje nenaglašenih doba u dionici kontrabasa i violončela, pojedini dijelovi donose smiraj, poput Teneramente, con effetto romantično-impresionističkog ugođaja. Botica je još jednom pokazao zanatsko poznavanje gudačkih instrumenata koristeći dijapazon njihovih tehničkih izvođačkih mogućnosti, uz vrlo detaljne upute u partituri.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Grimm i Papandopulo, autor koji je volio Split

Koncert za violončelo i orkestar br. 1 Bjelinski je skladao 1945. godine, a praizvedbu je već sljedeće godine ostvario violončelist Mirko Donera uz Simfonijski orkestar Radio stanice Zagreb, pod ravnanjem Friedricha Zauna u Hrvatskom glazbenom zavodu u Zagrebu. Međutim, skladatelj ga je preradio i objavio 1968. u Beogradu pod nazivom Koncert za violončelo, gudače i udaraljke. U virtuoznom i izražajnom koncertu majstorske orkestracije i dijapazona tehničkih i izražajnih zahtjeva za violončelista, upravo su udaraljke u izvedbi Borisa Žuvele doprinijele pojačavanju ritamskih impulsa te dramatičnih dijelova.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Pohvalna je i zanimljiva suradnja splitskog komornog ansambla s njemačkim violončelistom Justusom Grimmom, koji u karijeri kombinira solističko i komorno glazbeno djelovanje s pedagoškim radom na konzervatoriju u Antwerpenu.

Upravo su Splitski virtuozi i nastali, između ostalog, i u edukativne svrhe, uključujući stalno nove, mlade članove – uglavnom studente UMAS-a na kojem Kossjanenko predaje violu i komornu glazbu te je predstojnik Odsjeka za gudače i gitaru – u pripremu koncertnih programa, kao i na seminarima i radionicama. Od osnutka 2012. sve više djeluju u promociji hrvatskog glazbenog stvaralaštva u domovini i inozemstvu pa se suradnja s Grimmom može promatrati i kao dobar primjer diseminacije remek-djela hrvatskog koncertantnog repertoara 20. stoljeća.

Pohvalna je i zanimljiva suradnja splitskog komornog ansambla s njemačkim violončelistom Justusom Grimmom

Kroz tri stavka Grimm je prošao intrigantan i zahtjevan put u solističkoj ulozi, izmjenjujući široke kantilene i bravurozne pasaže od tamnih dubina do blistavih visina violončela, koji je od pjevanog i nježnog prelazio u rašpav i gromovit zvuk.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Pessoa na obali

Nakon kratke stanke uslijedilo je djelo Ivana Božičevića, majstora minimalizma i gradacijske repetitivnosti u glazbenom izrazu koji vodi u transcendentalne sfere. U Little Clockwork Train potvrdio je umjetnost skladateljskog zanata, koji kod njega uvijek nosi i filozofsku težinu. Iako je skladba za gudače nastala 2022., „slučajnost je htjela da i ova skladba, kao i Beyond the Bend, prije mjesec dana izvedena u Hrvatskom domu Split, bude inspirirana poezijom Fernanda Pessoe“, kako objašnjava skladatelj.

Inspirira ga posljednja strofa pjesme Autopsihografija u kojoj mali vlakić na navijanje, koji zabavlja naše misli, budi impuls za vještu gradaciju skladateljskih zamisli.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Iako portugalski pjesnik u stihovima Autopsihografije opisuje pjesništvo kao pretvaranje i lažiranje, a „mehanički vlakić koji se po svojim tračnicama neumorno vrti zabavljajući naše misli, može predstavljati upravo tu artificijelnost umjetničkog čina i skrivenost prave emocije unutar njega“, Božičević vješto nadilazi neprirodnost kod skladateljskog izraza i iz gotovo djetinje igre i radoznalosti prelazi u kaotičnost ponavljajuće svakodnevice, odlučujući iz nje pobjeći odlučnim prekidom.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Nažalost, kod izvedbe Božićevićeve skladbe nedostajalo je rafiniranosti, strpljenja, ali i preciznosti te čistoće tona, naročito u dionici violina. Varljiva je lakoća ponavljanja i gradacija mikrokretnjama, koje zahtijevaju staloženog dirigenta i gudače s mentalnom snagom Jedaja.

Božičević vješto nadilazi neprirodnost kod skladateljskog izraza i iz gotovo djetinje igre i radoznalosti prelazi u kaotičnost ponavljajuće svakodnevice

Potvrdila je to i energičnost izvedbe pomalo surove prve od četiri invencije Borisa Papandopula, u čijem su se idiomu Splitski virtuozi spretno sastali. Vier Inventionen für die Cameratas nastale su za vrijeme ljetnih vrućina u Tribunju 1985. na nagovor Papandopulova kuma i prijatelja Željka Strake, inače glazbenika i utemeljitelja komornog orkestra Camerata musica Berlin, sastavljenog od vrhunskih solista tadašnje Njemačke Demokratske Republike, kojem je djelo posvećeno.

Četiri dijela, temeljena na formalnom obrascu barokne invencije, unatoč kontrastima izraženim vrlo različitim karakterima, tempima i dinamikama, iznjedrila su glazbenu usklađenost članova te potvrdila njihovu izvođačku kvalitetu u određenom glazbenom idiomu.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split

Tvrdo uho

Kako je Gradsko vijeće Grada Splita proglasilo 2025. godinom Ive Tijardovića i Jakova Gotovca, Splićani se prisjećaju ili/i otkrivaju svestranost ova dva skladatelja. Međutim, većina vjerojatno nikad nije ni čula za sugrađane koji stasaju i grade novu, suvremenu zvučnu kulisu grada. Dok je Ivan Božićević u zenitu, netom diplomirani skladatelji iz njegove klase Šimun-Čarli Botica i Lukša Vučić Montana rasprostranili su se glazbenom scenom diljem Hrvatske, pa i šire, iako je šačica zainteresiranih sugrađana upoznata s njihovim uspjehom, a još manje djelom.

Tvrd je splitski mentalitet koji svoje kudi, a rijetko hvali tuđe, ali ipak najviše od svega bole nezainteresiranost i zaborav

Dok Hrvatski dom Split koncertnu dvoranu Ive Tijardovića dupkom puni publikom na koncertima inozemnih izvođača i popularnim imenima klasične glazbene scene, domaći glazbenici i skladatelji okupljeni u ciklusu Splitski krug kao da su zapostavljeni od svoje publike. Poluprazna dvorana bila bi uspjeh za ovakav koncert, koja je kao i u slučaju posljednjeg koncerta iz tog ciklusa, bila popunjena sa samo nekoliko redova. Tvrd je splitski mentalitet koji svoje kudi, a rijetko hvali tuđe, ali ipak najviše od svega bole nezainteresiranost i zaborav.

Foto: Maja Prgomet/Hrvatski dom Split