Davor Lukas (Fit): „Imali smo sreću jer smo dijelili prostoriju za probe s Parafima"

Grupa Fit nastupa 20. studenog u zagrebačkom Boogaloou, kao specijalni gosti na koncertu grupe Paraf. O dugotrajnoj karijeri, novoj postavi i radosti muziciranja priča pjevač grupe Davor Lukas

Davor Lukas i Zorko Opačić, utemeljitelji Fita / Foto: Filip Kovačević

Nakon izvrsnoga kompilacijskog albuma s nanovo snimljenim pjesmama, grupa Fit u novoj postavi radi na novome, četvrtom studijskom albumu. Neke od novih pjesama, kao i provjerene uspješnice predstavit će u Zagrebu, na nastupu u Boogaloou 20. studenog, gdje su gosti grupe Paraf. O karijeri koja traje gotovo 45 godina razgovaramo s pjevačem Davorom Lukasom.

Ubrzo gostujete na koncertnoj promociji novog albuma Parafa u zagrebačkom Boogaloou. Što za vas predstavlja Paraf i njihovo nasljeđe?

Parafi su bili obavezna lektira tog vremena post punka i novog vala. U to doba smo počeli svirati, vrijeme je bilo takvo da su koncerti mahom riječkih bendova bili svakog vikenda, bili smo jedno veliko rock krdo. Imali smo sreću da smo baš u prvom formativnom periodu benda dijelili prostoriju za probe s Parafima. Tako da naše prijateljstvo datira s početka 80-ih.

I vi ste pregurali četrdesetu godinu svoga rada. Kako se osjećate kada vidite da se vaša glazba sluša i danas?

Naravno da je lijepo na koncertima vidjeti novu publiku, koja zna sve tekstove, da se Fit i dalje vrti po radijskim postajama i da su pjesme žive i danas.

 Jednom ste izjavili da su vaše pjesme nadživjele sam bend. Osjećate li još uvijek potrebu za nečim novim? Razmišljate li o novom albumu?

Novi album je u procesu nastajanja, oko pola pjesama je već pri kraju, radimo na još par novih. Koncerti poput ovog u Boogaloou prilika su da se podružimo, i s publikom, i jedni s drugima. Iz takvih trenutaka, između ostalog, crpimo inspiraciju za nove pjesme. S obzirom na to da živimo u četiri različita grada, zajedničko stvaranje dosta je komplicirano.

Davor Lukas i Zorko Opačić u Palachu, klubu gdje su mnogo puta svirali / Foto: Filip Kovačević

 Pojavili ste se u trenutku kada su mnogi bendovi njegovali antisistemski sentiment. Ipak, vi ste počeli stvarati nešto novo na riječkoj sceni: zabavan, lagan, ponekad i romantičan rokenrol. Jeste li se zbog toga ikad osjećali kao autsajderi?

Fit je uvijek imao svoj put, bili smo samopouzdani, vjerovali u svoj rad i ponosno prezentirali gradski vibe gdje god smo svirali.

Jeste li ikada objasnili kako je nastalo ime benda Fit?

Fit je kao ime u prvom redu inspiriran gelom za kosu koji se koristio u to vrijeme, a svidjelo nam se i englesko značenje te riječi.

Poznata je i vaša veza s EKV-om: vaš prvi album Uz Rijeku isprva je producirao Ivan Fece Firči, a produkciju je završio Milan Mladenović. Kako je bilo surađivati s tim dvojcem? Ima li nešto što ste naučili od kolega s beogradske scene?

Bilo je lijepo učiti od iskusnijih kolega s kojima smo kasnije ostvarili i prekrasna prijateljstva. Firči danas svira s nama, to dovoljno govori o naṣ̌oj konekciji kroz sve te godine. Milan je bio ikona tadašnjeg rock’n’rolla i postavio je visoke standarde urbane glazbe, kako glazbeno, tako i kroz svoju prepoznatljivu liriku.

Album Daj mi ruku svojevremeno je postavio Fit kao važan bend na jugoslavenskoj glazbenoj mapi. Jugoslavija je doista imala izuzetno jaku scenu. Kako danas gledate na novu generaciju glazbenika?

U to doba glazba i poruke koje je nosila, bili su izuzetno važan dio odrastanja cijelih generacija mladih ljudi. Zato je i bilo puno dobrih bendova, jakih autora i nezaboravnih koncerata. I danas glazba spaja i pomaže ljudima da možda pronađu put, da zaborave ili da se samo bolje osjećaju. Jedina je razlika u publici, gdje, koliko vidim, dosta mladih ne konzumira glazbu uz koju treba razmišljati.

Često se govori „da se nisu dogodile devedesete“ da biste vjerojatno objavili svoj treći album (album je, s novim snimkama objavljen 2011. – op.ur.), koji bi vašu karijeru lansirao još više. Kako vi gledate na te godine? Kako je za vas kao bend izgledao trenutak spoznaje da stvari više ne mogu biti onakve kakve su bile – ni sa svirkama, ni u društvu generalno?

Ja generalno ne volim previše gledati ni u prošlost, ni u budućnost. Stvari koje su se desile su iza nas, treba živjeti za sadašnji trenutak, za drage ljude koji nas okružuju i koje volimo.

Zorko Opačić i Davor Lukas jedini su članovi originalne postave Fita te autori pjesama / Foto: Filip Kovačević

Jedna od publici omiljenijih vaših pjesama je “Zvoni telefon“, prepjev skladbe, najpoznatije po obradi grupe Blondie.  Koliko su vam onda kao glazbeniku, ali i adolescentu fascinantna bila zbivanja u stranim medijima ili glazbi? Koliko su vas inspirirala?

Rijeka kao najveća luka bila je centar novog zvuka koji je dolazio izvana. Pomorci su nam donosili nove ploče, a i blizina Trsta bila je izrazito važna. Moja generacija je većinom odrasla na punk i novovalnom zvuku bendova iz Britanije i Amerike. Slušali smo prekrasnu glazbu bendova poput Gang of Four, The Stranglers, Talking Heads, Joy Division, Ramones, Blondie, B-52’s itd.

 Kako gledate na nedavne ideološki motivirane zabrane kulturnih događanja u Hrvatskoj – primjerice otkazivanja koncerata poput onog Bajagina?

Zabrane nikad nisu rješenje. Ljudi se boje nepoznatog i drugačijeg pa neprimjereno reagiraju. Moje je mišljenje da bi stoga trebalo raditi više na edukaciji mladih ljudi glede tolerancije i prihvaćanja onog što im izgleda neprihvatljivo, da nauče vidjeti širu sliku. Mržnja je otrov duše, treba se boriti protiv negativnih emocija na svim razinama.

 I za kraj, što pripremate za koncert u Boogaloou?

Ovim putem pozivamo sve da dođu, bit će to jedan vraški dobar r’n’r party. Obećavam vrhunsku energiju i pregršt dobrih pjesama.