Opuštena atmosfera, dobro raspoloženje i iskreni osmjesi izvođača i publike

U danima kad je vani mračno, hladno, kišno i vjetrovito, a praćenje dnevnih vijesti predstavlja ozbiljan izazov duševnom zdravlju, potreban nam je lijek koji će nam vratiti vjeru u radost postojanja, kreacije i druženja. Taj lijek ponudio nam je ansambl The Percussion Club, koji je u petak u Knapu nastupio u sklopu festivala Music-Mission-Vision.

Foto: Matej Grgić/MMV

The Percussion Club čine udaraljkaši koji dolaze iz raznih europskih zemalja: Ivana Kuljerić, profesorica udaraljki na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; srpsko-francuski glazbenik i multimedijalni umjetnik Nikola Krbanyevitch; Talijan sa zagrebačkom adresom Francesco Mazzoleni, bivši student Ivane Kuljerić i član Simfonijskog orkestra HRT-a te Španjolac Luis Camacho Montealegre, također zagrebački student u klasi Igora Lešnika i asistent na Muzičkoj akademiji. Četvero udaraljkaša organizirano je i u dva manja ansambla: Ivana Kuljerić i Nikola Krbanyevitch spojili su se u I. N. K. Experiment Duo, dok su Mazzoleni i Camacho još tijekom studija svoje snage i vještine udružili u Flam-a Duo.

Foto: Matej Grgić/MMV

Čuli smo raznolik, pristupačan i vrlo atraktivan program, na kojem su se našle i dvije praizvedbe. Večer je započela izvedbom Chaconne za kvartet udaraljki Igora Kuljerića (1938.–2006.). Ova skladba, nastala 1990. godine na poticaj Igora Lešnika i napisana za ansambl Supercussion koji su činile tri njegove tadašnje studentice, danas je obavezan dio literature na studiju udaraljki na Muzičkoj akademiji.

Temeljena na staroj glazbenoj formi kratke teme s varijacijama, Kuljerićeva kompozicija u prvi plan stavlja marimbu i vibrafon, kojima dodaje razne druge udaraljke, da bi iz jednostavnih obrazaca došla do harmonijske ispunjenosti. U svojemu prvom djelu za udaraljke Kuljerić je pokazao sve mogućnosti grupe instrumenata koja – uz ritam – može iznijeti melodiju, harmoniju i obilje tonskih boja, a The Percussion Club te je mogućnosti u potpunosti iskoristio jednostavnom, zaigranom, preciznom i uvjerljivom izvedbom.

Foto: Matej Grgić/MMV

Uslijedila je skladba White Line Fever Ivana Josipa Skendera (1981.), napisana na narudžbu međunarodnog projekta MusMA – Music Masters on Air i praizvedena 2012. u Ljubljani. U pratećem tekstu Skenderova autorskog CD-a (Cantus, 2021.) Marija Saraga objasnila je ideju kompozicije, koju je skladatelj dobio tijekom vožnje u automobilu: „(…) shvatio je da se posljednjih 15 minuta vožnje uopće ne sjeća, odnosno da je vozio automatizmom (…) dok su mu svjesne misli bile okupirane drugim stvarima (…).

Ta se vrsta hipnoze autoputa kolokvijalno naziva još i groznica bijele crte, odnosno white line fever.“ Skladbom jasne trodijelne strukture Skender je pokazao umijeće u kombiniranju čvrstih struktura oblikovanih ritmom i tonalnim centrom s  rasplinutim, intimnim trenucima, ali i veliki dar da svakodnevne pojave uvjerljivo izrazi kroz glazbu. Tako u repetitivnim motivima razaznajemo isprekidanu bijelu crtu autoputa, koja polagano nestaje da bi se izgubila u meditativnom i snenom srednjem dijelu te se ponovno vratila na kraju skladbe. Članovi ansambla na ovu su nas vožnju poveli profinjenom svirkom koja se odvijala u savršenom međusobnom dosluhu.

Foto: Matej Grgić/MMV

Dance of Madness Tihomir Ranogajec (1990.) napisao je 2020. za I. N. K. Experiment Duo, a na narudžbu Muzičkog biennala Zagreb. Prema skladateljevim riječima, djelo je nastalo iz „stanja dvojnosti i zbunjenosti“ uzrokovanog pandemijom COVID-a 19, te iz potresenosti smrću finskog metal gitarista Alexija Laihoa, kojem se je divio u mladosti i čiji je motiv uvrstio u kompoziciju. Ovaj eksplozivni tour de force, koji je virtuozno izveo duo Kuljerić – Krbanyevitch unutar trodijelne forme donosi skrivene ljupke motive i zanimljive trenutke u kojima ritam gotovo da preuzima ulogu melodije.

Foto: Matej Grgić/MMV

Amerikanac David Lipten (1961.) sklada snažnu glazbu protkanu jasnoćom, melodioznošću i liricizmom. Slipstream za vibrafon i marimbu napisao je 2002., a revidirao 2020. godine. Brzi repetitivni motivi osnovni su materijal iz kojeg njihovim promjenama i neprestanim prenošenjem s instrumenta na instrument nastaje čitava skladba, a pažljivijem slušatelju neće promaknuti karakterističan motiv Beethovenove Pete simfonije koji se provlači sredinom djela. Fluidnost kompozicije vrlo je lijepo naglasilo pažljivo tumačenje Flam-a Dua.

Foto: Matej Grgić/MMV

Prva praizvedba u večeri bila je The Pulse Merchant Francesca Mazzolenija (1992.), koncipirane – kako je sâm skladatelj napisao – „kao ritmičko putovanje koje povezuje glazbene tradicije Afrike, Južne Amerike i Indije (…) naglašavajući ritam kao sredstvo komunikacije i transcendencije“. Članovi The Percussion Cluba ovdje su dobili priliku da se iskažu na izvaneuropskim tradicijskim instrumentima, ali i u pojednostavljenoj verziji južnoindijske glazbene discipline solkattu, gdje je vokalno izvođenje perkusivnih slogova praćeno odbrojavanjem metra rukama.

Foto: Matej Grgić/MMV

Ivana Kuljerić (1970.) vrsna je udaraljkašica, ali i skladateljica. Praizvedba njezine kompozicije 2 + 2 = 5 bila je jedan od najdojmljivijih trenutaka večeri: četvero udaraljkaša zbilo se na jednoj marimbi, neprestano mijenjajući mjesta pri stvaranju mekanih valova toplog, drvenog zvuka, u kojima je svaki izvođač dobio – i sjajno iskoristio – svoju solističku priliku.

Rock grupa Gong nastala je u Parizu 1967., a jedan od njezinih osnivača, francuski perkusionist Pierre Morlaen, kasnije je formirao Pierre Moerlen’s Gong usmjeren na jazz i progresivni rock, s naglaskom na udaraljke. Morlaenovu skladbu Ard na Greine (što na irskom znači visoko sunce), čuli smo u efektnoj obradi The Pecussion Cluba.

Foto: Matej Grgić/MMV

Večer je završena skladbom Algorythmes Francuza Jean-Luca Rimey-Meillea (1960.), koju je The Percussion Club praizveo ove godine na 62. Glazbenoj tribini u Osijeku. Kako je rekla Ivana Kuljerić, djelo se „poigrava činjenicom da u kvartetu svi dolazimo iz različitih sredina i govorimo različitim jezicima“. U ovoj se skladbi koristi snimljeni tekst, uz koji udaraljke tvore guste ritmičke strukture. Iako ponešto predugačka, ova je kompozicija efektno okrunila večer koju su obilježili opuštena atmosfera, dobro raspoloženje i iskreni osmjesi izvođača i publike.

Foto: Matej Grgić/MMV