Livio Morosin - The best of: moglo je tu biti još toga...

Livio je na svoj „best of“ mogao uvrstiti još mnogo toga

Čak 17 brojeva na kompilaciji zgoditaka Livija Morosina možda se čini mnogo no znajuć za njegov opus – koji najvećim dijelom nije bio okrenut mainstream publici – moglo je još biti toga. Livio je, naravno, najviše poznat kao autor (i „sparing partner“) Alenu Vitasoviću u vrijeme njegovog golemog uzleta i uspjeha. No, kao jedan od utemeljitelja avangardne novovalne grupe Gustaph y njegovi dobri duhovi (kasnije Gustafa), glazbenik koji je svirajući s bandom Anelidi izbrusio osebujnu viziju istarskim etno zvukom obojenog pop rocka, eksperimentirao s elektronikom naslanjajući se i na prog rock sedamdesetih i krautrock a s etnomuzikologom i multiinstrumentalistom Dario Marušićem snimio/objavio neke od najboljih projekata domaće inačice world musica… Livio je na svoj „best of“ mogao uvrstiti još mnogo toga.

Ovo kompilacijsko izdanje ipak vjerno pokazuje sve Livijove glazbene mijene u kojima je – bez obzira na stilske i žanrovske uzuse – zajednička ljubav (zapravo, prava ovisnost) o istarskoj glazbenoj baštini te osjećaj za vrhunsku i zavodljivu melodiju. Na kompilaciji je prisutan samo jedan broj kojeg je otpjevao Alen Vitasović (pop-rock tema „Po ud mene“), ali i tri skladbe s Anelidima koje govore o vještom spajanju „globalnog“ i „lokalnog“ istarskog melosa. Ili, točnije rocka, gotovo reperskog narativa i natruha jazza u sjajnoj „Tri narance“, lepršavog „laid backa“ ozračenog Karibima i gitarskog sola u „Biti s njom“, rokerskih stilizacija u „Noć eli dan“, countryja i ravničarskog „štiha“ u „Kad je Bog z crkve zasa“ … Vraški je pak zanimljiv spoj krautrocka s etno napjevom u „Teci mi Korano““.

Što je od ponuđenog najbolje ovisi – dakako – o glazbenom ukusu i sklonostima. Osobno, najdomljivije su mi suradnje s Dariom Marušićem, podjednako u plesnim razigranim temama ili u nadahnutim spojevima etnoa i kantautorskog iskaza.