Mirjana Matić, direktorica Cantusa: „Naša vrata otvorena su novim skladateljima“

Sigurna sam da će gledateljima HRT-a biti užitak zaviriti u živote ljudi koji su stvorili pjesme koje vole sve generacije. I tu ne namjeravamo stati!

“I dalje smatram da radim najljepši posao na svijetu. Glazba diže duh i donosi pozitivu. Onaj trenutak kad autor primi u ruke primjerak svoje nove partiture ili albuma poseban je. Oni gledaju to izdanje kao svoje dijete, i ta sreća je zarazna”, opisuje u razgovoru Mirjana Matić, nezaobilazno lice domaće diskografije i direktorica izdavačke kuće Cantus na čijem je čelu od 2007. godine. Uz diskografsko, notno i knjižno-publicističko izdavaštvo, Mirjana Matić i Cantus zajedno sa svojim osnivačem, Hrvatskim društvom skladatelja, sudjeluju u organizaciji i planiranju niza projekata i manifestacija usmjerenih na promociju stvaralaštva hrvatskih autora i glazbenika.

Jedan od tih projekata je i televizijski serijal Zauvijek autor koji je široj publici uspješno približio glazbene autore i njihov poziv: “Serijal se pokazao kao pun pogodak. Gledanost je bila izvrsna, a ono što nas posebno veseli jest činjenica da je HRT prepoznao golemu vrijednost ovog projekta. Emisije donosimo na topao i životan način – prikazujemo svakodnevicu naših skladatelja, otkrivamo što ih inspirira, kako nastaju njihove pjesme, pa i kako su se razvijali neki od najvećih hitova. Doseg, vidljivost i slušanost glazbe autora predstavljenih u serijalu zaista su impozantni”, naglašava Matić s kojom smo porazgovarali povodom snimanja nove sezone serijala. Također, dotaknuli smo se i tema diskografije, digitalizacije te uloge Cantusa u kontekstu hrvatske glazbe i kulture…

U tijeku je snimanje četvrte sezone serijala Zauvijek autor. Koji će autori biti predstavljeni i kakve sve novosti očekuju gledatelje nove sezone?

Ove sezone gledateljima donosimo portrete šest iznimnih autora: Nene Ninčevića, Mire Buljana, Tomislava Mrduljaša, Ines Prajo, Damira Urbana i Jasenka Houre. Proces odabira autora je temeljit i demokratičan, na Skupštini predstavnika HDS-a prvo sastavljamo širu listu prijedloga, a potom kroz razgovor dolazimo do finalnog izbora. Također, moram istaknuti i važan poslovni uspjeh: za ovu smo godinu iz javnog poziva HRT-a osigurali sredstva koja pokrivaju kompletan trošak snimanja i produkcije, točnije 177 tisuća eura. To znači da HDS ne mora ulagati vlastita sredstva kao ranijih godina, što dovoljno govori o kvaliteti i prepoznatosti projekta. Uz to, deseci tisuća pregleda na našem YouTube kanalu potvrđuju da serijal nije samo zabavan, već i inspirativan. Priče autora poput Vjekoslave i Tončija Huljića, Zrinka Tutića, Gibonnija, Miroslava Rusa ili Nene Belana – o svim preprekama, traženju potvrde od urednika i festivala – šalju snažnu poruku mladima. To su iskustva koja im govore da taj poziv nije nedostižan i da se za njega isplati boriti.

Tko je sve produkcijski angažiran u novoj sezoni?

Okupili smo sjajan tim. Izvršni producent je Cantus, dok je za televizijsku produkciju zadužena tvrtka Izvan fokusa, pod redateljskom palicom Siniše Hajduka. Mi u Cantusu pokrivamo logistiku, financije i koordinaciju, dok su oni na terenu. Moram priznati da me ekipa iz Izvan fokusa oduševila. Iako imam 37 godina staža i često čujem onu „prije je bilo bolje“, ovi mladi ljudi dokazuju suprotno – s njima sam sigurna da „neće sve otići k vragu“. Suradnja je izvrsna; oni donose svježu energiju, a mi u uredu rješavamo sve izazove koji se pojave. Što se novosti tiče, malo mijenjamo dinamiku. Iako format ostaje isti, 52 minute, u ovoj sezoni puno više izlazimo van, bit će više javnih izvedbi i eksterijera. Budući da obrađujemo manji broj autora, imamo više vremena posvetiti se svakoj produkciji. Ne smijem otkrivati previše detalja, ali sigurna sam da će gledateljima HRT-a biti užitak zaviriti u živote ljudi koji su stvorili pjesme koje vole sve generacije. I tu ne namjeravamo stati – imamo još mnogo članova koji zaslužuju ovakve portrete, tako da nakon ove sezone sigurno idemo dalje.

Kakvi su komentari samih autora, redovnih članova Društva, koliko im znači ovakav način valorizacije njihovih karijera?

Autori su iznimno zadovoljni, reakcije su sjajne. Kroz te se emisije jasno vidi koliko HDS cijeni svoje članove i njihov rad, što im puno znači. Zapravo, nemamo autora koji ne žele biti portretirani – štoviše, imamo listu čekanja, što najbolje govori o interesu.

Znači, nema onih koji odbijaju sudjelovanje?

Takvih zaista nemamo (smijeh). Kao što sam rekla, lista čekanja je poduža. Moram istaknuti da su reakcije skladatelja na dosadašnje epizode, koje je većinom režirao Toni Volarić, bile izvrsne. Njima je taj osjećaj poštovanja i vrednovanja njihova rada kroz serijal sasvim prirodan i potreban. Ono što meni osobno olakšava vođenje ovakvog projekta jesu dobri poslovni odnosi koje sam gradila godinama. Kroz gotovo 30 godina rada u diskografskim kućama i suradnja s različitim medijskim i glazbenim kućama te institucijama stvorila sam mrežu kontakata koja danas daje rezultate. Uz to, dobar imidž koji Cantus gradi već 25 godina otvara mnoga vrata i uvelike olakšava svaku suradnju.

Cantus od početka ima specifičnu ulogu i nišu unutar domaće diskografije – kako ste spojili interese autora koje objavljujete i digitalno tržište? Kako u njihovo ime lovite korak s promjenama?

Ključ je u digitalizaciji i ubrzanju svih poslovnih procesa kako bismo povećali dostupnost našeg sadržaja. Budući da je naša web stranica stara 25 godina i neprilagođena mobilnim uređajima, odlučili smo napraviti iskorak. Prijavili smo se na natječaj Ministarstva kulture i medija za poslovanje na jedinstvenom digitalnom tržištu te razvoj novih inovativnih procesa. Projekt je financiran iz europskih fondova – dobili smo bespovratno 90 tisuća eura, dok je ukupna vrijednost projekta 170 tisuća. Nova stranica bit će dizajnerski i programski usklađena sa zahtjevima 21. stoljeća. Primjerice, kupnja je sada povezana i automatizirana – kad netko kupi note u PDF-u, one stižu odmah, pa i nedjeljom, ne mora se čekati radni dan, što je glazbenicima ponekad presudno. Fizička izdanja i dalje su dostupna, ali digitalizacija nam je omogućila brži i učinkovitiji rad. Mlađi skladatelji koriste Sibelius, smanjili smo troškove prijepisa, a samo objavljivanje je jednostavnije. Iako se CD-i tiskaju u manjim nakladama, zapravo objavljujemo više albuma nego prije.

Koji su izazovi plasmana novosnimljene glazbe i organizacije koncerata ozbiljne glazbe?

Najveći izazov svakako su vidljivost i medijsko praćenje. Nekada su postojali urednici koji su pratili i usmjeravali autore, vraćali uratke izvođačima, praktički ih odgajali… Taj segment danas nedostaje. Procesi jesu postali praktičniji, ali izgubila se ona bliskost i mentorski pristup iz prijašnjih vremena.

Miroslav Lilić, Zrinko Tutić, Mirjana Matić i Tonči Huljić

Kako se kroji izdavački plan Cantusa?

Planiramo vrlo sustavno. U lipnju se sastaje naša izdavačka komisija od 11 članova koja razmatra prijedloge. Pritom pazimo na važne obljetnice, ali i na suradnje s orkestrima i ansamblima koji razvijaju vlastite projekte koje smatramo važnima. Na kraju odabiremo ona najzanimljivija. Naši kapaciteti omogućuju nam objavu do 25 notnih izdanja godišnje, te do 12 CD-a, s time da jednu godinu snimamo, a drugu objavljujemo.

Koliko su mladi skladatelji zainteresirani za objavu izdanja u Cantusu, nedostaje li vam zanimljivih materijala ili je pak gužva?

Ne bih rekla da postoji pad mladih talenata, dapače. Iako naš izdavački program prati baštinu i obljetnice, velik dio posvećujemo mlađoj generaciji. Ove godine, primjerice, imamo izdanja autora poput Helene Skljarov, Tomislava Olivera…tu je i Dubravko Palanović, koji svakako spada u tu aktivnu generaciju. Novi skladatelji su nam uvijek dobrodošli i vrata su im stalno otvorena. Istaknula bih ovdje i nezaobilaznu ediciju Zabavne melodije, urednika Zrinka Tutića, u kojoj su svojim zbirkama autorskih radova zastupljeni već sad zaista mnogi autori s područja popularne glazbe,navest ću samo neke – Tonči Huljić, Nenad Ninčević, Rajko Dujmić, Marijan Ban, Đorđe Novković, Jasenko Houra, Marko Perković Thompson, Gibonni, Husein Hasanefendić-Hus, Jura Stublić, Neno Belan i mnogi drugi. 

Mirjana Matić i Gibonni

Na Interliberu je ove godine bio zapažen štand Cantusa, a predstavili ste i knjigu o Alfiju Kabilju Viva la Musica. Živjela glazba autora Davida Danijela. Koliko je taj projekt važan za Cantus i vašu izdavačku misiju?

Povratak na Interliber nakon više od 20 godina bio je pun pogodak. Ondje smo promovirali izuzetno važnu knjigu o našem dragom Alfiju Kabilju. On je razgovore o toj knjizi započeo s našim glavnim tajnikom Antunom Tomislavom Šabanom još prije nekoliko godina i zaista smo tužni što nije dočekao njezin izlazak. Promocija je bila sjajno posjećena; o njemu su govorili Ilan Kabiljo, Radojka Šverko i urednica knjige Petra Pavić. Kad se samo nabroje zemlje u kojima je nastupao i radio – to je doista impresivna karijera. Iskreno, ne znam tko danas ima takav međunarodni doseg, ali možda to ne smijem reći naglas (smijeh). Cantus je izdavač knjige, a projekt je realiziran uz potporu Grada i Ministarstva. Velik interes publike, kako na promociji tako i na štandu – gdje smo uz knjigu izložili i naša notna i diskografska izdanja – najbolja je potvrda da ovo što radimo ima smisla i da postoji publika koja prepoznaje kvalitetu.

Ova je godina ponudila mnogo prilika za retrospektivu, kako za članove, tako i za sve dijelove Društva?

Da, mislim da smo ove godine doista dostojno obilježili veliku obljetnicu – 80 godina Društva. Ja sam u Cantusu od samih početaka, od osnutka u ožujku 2000. godine, kada je prva direktorica bila Sanda Vojković. Stigla sam kao komercijalistica iz Orfeja, odnosno Croatia Recordsa, a zanimljivo je da je prvi album na kojem sam tamo radila bio Mjesec iznad oblaka Petra Graše. Prodan je u 150 tisuća primjeraka i to je vjerojatno bio jedan od zadnjih albuma s takvom tiražom. Dolaskom u Cantus sve se promijenilo, posebice repertoar. Budući da nisam pohađala glazbenu školu niti završila Muzičku akademiju, morala sam puno i brzo učiti o ozbiljnoj glazbi – od stručnih izraza do snalaženja u partiturama i dionicama. U tom procesu moji su „mentori“ bili velikani: Nikša Gligo, Ruben Radica, Erika Krpan, Marija i Petar Bergamo. Njima dugujem veliko hvala.

Doista impresivna ekipa mentora… 

I ne samo kao stručnjaci, već i kao ljudi! Beskrajno sam im zahvalna. Prepoznali su moju želju za učenjem i tih prvih godina upijala sam svaku njihovu riječ. Veliko hvala i mojim suradnicama Darinki Ilić i Ani Mohač koja je s nama bila do 2018. godine. Danas sam sretna i često kažem: možda ne znam sve, ali to što znam – znam temeljito. Odavno mogu pogledati partituru i, procijeniti trajanje rekavši: „Pa dobro, to je 7 do 8 minuta maksimalno“, i biti vrlo blizu točnosti. Što ne čudi nakon 20 Glazbenih tribina, 10 Muzičkih biennala, 20 godina organizacije Autorskih koncerata, Zagrebačkih festivala, Porina…, kako ide ona izreka: “Ponavljanje je majka znanja”.

Kako s odmakom gledate na postignuto od 2007. godine, kada ste preuzeli funkciju direktorice?

Možda će zvučati neskromno, ali zadovoljna sam. Od 2000. godine naovamo napravili smo goleme pomake. Danas objavljujemo više albuma nego ikad – sva su izdanja dostupna na digitalnim platformama, a note u PDF formatu na web stranici. Iako fizička izdanja tiskamo u manjim nakladama jer za velikima više nema potrebe, produkcija je intenzivna. Ipak, nisam sretna medijskim tretmanom glazbe koju objavljujemo. Osim specijaliziranih emisija na HRT-u, drugi mediji nas slabo prate. Vrijedna glazba često prolazi „ispod radara“ i potrebno je uložiti ogroman trud da bi se za nju čulo šire. No, unatoč tome, napredak u dostupnosti naše glazbe javnosti je neosporan.

Tko ili što vam najviše nedostaje iz vremena vaših profesionalnih početaka?

Nedostaju mi bliskost i neposredna komunikacija. Današnji su procesi digitalizirani i praktičniji, što je s poslovne strane dobro, ali nedostaje mi ta ljudska dimenzija. Sjećam se druženja na festivalima, pa i onih običnih dana u uredu – vladao je jedan poseban stvaralački duh koji danas rjeđe osjetimo. No, i dalje smatram da radim najljepši posao na svijetu. Glazba diže duh i donosi pozitivu. Onaj trenutak kad autor primi u ruke primjerak svoje nove partiture ili albuma poseban je – gledaju to izdanje kao svoje dijete, i ta sreća je zarazna. Kad razmišljam o putu koji smo prošli i budućnosti koja nas čeka, često se sjetim riječi našeg dragog Nikše Glige. Kad je Cantus osnovan 2000. godine, mnogi su bili skeptični, misleći da smo samo još jedan posrednik koji će biti jalov kao i prethodni pokušaji. Nitko tada nije mogao ni pretpostaviti što će Cantus značiti za hrvatsku glazbu. No, počeli smo se širiti, prizivati sve žanrove i surađivati sa svima koji su imali što reći. Danas su naši rezultati nepregledni po količini, a njihova vrijednost možda je i neprocjenjiva. Ipak, složila bih se s pokojnim akademikom Gligom – ovo je tek početak!