Ukoričenih 75 godina Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija

Ante Batinović

Osmijeh zagreba – monografija Gradskog kazališta Komedija /foto: Josip Mikacic/PIXSELL

Kazalište Komedija

„Komedija je prostor umjetničke strasti i vjere da život, barem na trenutak, može biti bajka!“

Ovaj sažeti bitak Zagrebačkog gradskog kazališta Komedija na adresi Kaptol 9 skovala je ravnateljica spomenutog kazališta Uršula Cetinski, u jednoj od niza prigoda obilježavanja 75 godina Komedije, 50 godina od praizvedbe rock opere Gubec-beg i 50 godina intenzivne kreativne suradnje Komedije i Koncertne dvorane Vatroslav Lisinski.

PARTNERSTVO KOMEDIJE I LISINSKOG – 1 500 000 GLEDATELJA!

Prije velikog spektakla, koncerta 50 godina prijateljstva u rasprodanoj velikoj dvorani Lisinskog, a s ponajboljim izvedbama Komedije: Gubec-beg, Ljepotica i zvijer, Jadnici, Dundo Maroje, Isus Krist Superstar i Kosa: „Lisinski je od samog svog početka prije pedeset i dvije godine građen kao prostor velikih partnerstva i vrhunske umjetničke kvalitete. Jedno od prvih i najvažnijih partnerstva bilo je upravo ono s kazalištem Komedija. Praizvedba Gubec-bega, prve hrvatske i pete rock opere u svijetu, na pozornici Lisinskog trajno je obilježila povijest naše kulture. Gubec-beg u Lisinskom izveden je čak 181 put od 1975. do 1984., a na gostovanjima 212 puta. Sveukupno pred više od 500 000 gledatelja! Inače, u Lisinskom je tijekom svih ovih godina izvedeno 565 predstava kazališta Komedija koje je vidjelo 1 500 000 gledatelja!“

Ništa manje nije ponosita ravnateljica Komedije Uršula Cetinski: „Ova suradnja važna je za hrvatsku i svjetsku kulturu. Pedeset godina partnerstva s Lisinskim donijelo je važna djela poput mjuzikla Jadnici izvedenog u Zagrebu samo dvije godine nakon pariške praizvedbe – kao druga izvedba u svijetu!“ Dodala je radosno: „Komedija je prostor umjetničke strasti i vjere da život, barem na trenutak, može biti bajka!“

KOMEDIJA U IDENTITETU GRADA ZAGREBA

U predvorju velike dvorane Lisinski otvorena je i izložba pod nazivom Pola stoljeća suradnje Lisinskog i Komedije, s pregršt memorabilija koje bude ugodnu nostalgiju u starijih i znatiželju kod novih generacija, s ciljem da se bace na istraživanje povijesti Komedije, kazališta koje se jako razlikuje od drugih kazališta, te da otkriju zašto je Komedija tako duboko uronjena u ne samo kazališni nego kulturni i društveni identitet grada Zagreba.

Istina, amblem Komedije – a stoji desetljećima iznad glavnog ulaza zgrade – sastoji se od dviju starogrčkih kazališnih maski, jedne nasmijane i jedne tužn, vječnih simbola kazališne umjetnosti.

KUĆA VEDRINE

Što se one tužne kazališne maske tiče, nema zabune zašto je i ona u amblemu Komedije. Nina Čalopek drži da je Komedija kuća vedrine koja je svoj prepoznatljivi glazbeno-scenski izraz razvijala na širokom rasponu žanrova; operete, mjuzikla i rock-opere, s osobitim senzibilitetom. Osim bogatog glazbenog repertoara, dramski repertoar Komedije je svojim humorom i kritičkim odmakom kontinuirano nudio publici prostor za smijeh, ali i za razmišljanje. Dodajmo česti kompliment Komediji: „Poprilično širokim glazbeno-scenskim formama od opereta, komičnih opera, mjuzikla do rock-opera stekla je sve to vlastitim snagama. Komedija ima stalni ansambl glumaca, pjevača, baletnih plesača, zbor i orkestar koji su izgradili prepoznatljivi ugled Komedije.

U vrijeme obilježavanja jubileja Komedije i Lisinskog, koncerta Praznik mjuzikla te izložbe Pedeset godina partnerstva Lisinskog i Komedije objavljena je poveća, luksuzno opremljena monografija u velikom formatu i tvrdom uvezu naziva Osmijeh Zagreba – 75 godina Zagrebačkoga gradskog kazališta Komedija 1950. – 2025. Znakoviti naslov vjerojatno najbolje oslikava ono što Komedija jest od prvog dana do danas. A sve to na 323 stranice i s 354 fotografije, crno-bijele i u boji. Uvodne riječi knjizi napisali su: ministrica kulture i medija Republike Hrvatske Nina Obuljen Koržinek, gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević i ravnateljica Komedije Uršula Cetinski. Autorski tekstovi Davora Schopfa (Kazalište na Kaptolu, Svi žanrovi Komedijine glazbene pozornice) i Lucije Ljubić (Sedam i pol desetljeća komedije u Komediji) na najučinkovitiji način, svestranim stručnim pristupom daju sliku značaja i važnosti Komedije u kulturnom, umjetničkom, kazališnom te društvenom životu Zagreba. Posebnu vrijednost uz ove tekstove čine grafičke mape: gostovanja ZGK Komedija u inozemstvu (bez Jugoslavije), ravnatelji ZGK Komedija, glazbeni autori i naslovi, dramski autori i naslovi, repertoar od 1950./1951. do 2024./2025. (ukupno 472. predstave), naslovi s više od stotinu izvedbi, umjetničko i stručno umjetničko osoblje…

Uzmimo za primjer samo grafički prikaz gostovanja Komedije u inozemstvu. U Italiji je Komedija gostovala u Trstu, Gorici, Rimu, Ravenni i Cerviji s predstavama Skup, Gubec-beg, Spli‘ski akvarel, Jalta, Jalta, Guslač na krovu, O’kaj. Zanimljivo je da su mnoge predstave izvedene i po nekoliko puta, a u Trstu je Komedija izvela Jaltu čak deset puta – i to na talijanskom jeziku!

Gostovala je Komedija i u Sovjetskom Savezu (Černivci, Sankt Peterburg). U Sankt Peterburgu izveli su tri puta Gubec-bega. Tri puta izveli su Gubec-bega i u Mađarskoj (Budimpešta), a u Pečuhu su prikazivali Jesus Christ Superstar te Cabaret Zagrepčanke i statičar. Gostovala je Komedija u Kanadi, Njemačkoj, Češkoj, Austriji i Poljskoj. Uz sve one komplimente Komediji se može, dakle, pridodati i epitet: hrvatski izvozni kulturni proizvod.

U Ljubljani su na Križankama skoro k’o doma koliko su mnogo nastupali.

ZABAVNO I POUČNO

Nije manje zanimljivo saznati iz ove monografije kako je uopće nastalo Zagrebačko gradsko kazalište Komedija. Istražio je to pjevač, publicist, kritičar i urednik Davor Schopf.

Stvorio ju je, Komediju, Fadil Hadžić spojivši Zagrebačko dramsko kazalište (ne brkati s Gavellom) i Kerempuhovo vedro kazalište. I smjestio Komediju u zgradi na Kaptolu 9. Nasuprot velebnoj zagrebačkoj katedrali. Prva predstava izvedena je 29. studenoga 1950., kolažni program Kerempuhov vedri program. Prva glazbena predstava, opereta Zemlja smiješka Franza Lehara, prikazana je 23. prosinca 1950. Ostalo je, kako se ono kaže, povijest. Iako društvena i politička situacija nije baš bila pogodna za takve predstave, Zagreb tad nije dopustio da se opereta ideološki difamira. Čak je jedan kritičar iz tog vremena napisao da se „publika zaslugom uprave i izvođača doista dobro zabavila, a i poučila“.

I onda je krenulo s Komedijom: iznimno uspješnim, pravim gradskim kazalištem koje je reputaciju stjecalo ne samo izvođenjem svjetskih hitova nego i domaćih djela. Hrabrila je Komedija stvaranje domaćeg mjuzikla i budno pratila što se u svijetu događa. Nije se nikad zatvarala samo u svoje repertoarno dvorište, nego je bila stjegonoša hrvatske rock opere, ali i s lakoćom izvodila npr. Mamma Mia. Tom inovativnom kazalištu vrhunske kvalitete postalo je nedovoljno vlastito gledalište od oko 400 sjedala pa se veoma često Komedija selila u Lisinski (1800 mjesta), ali je davala predstave i na zagrebačkim jezerima, Bundeku i Jarunu. Tu su već uživale tisuće posjetitelja.

Najmožebitniji odgovor, među ostalim, u ovoj monografiji daje teatrologinja Lucija Ljubić, citirajući u svom autorskom tekstu Ivu Hergešića, jednog od ravnatelja Komedije (1953. –1956.): „Komedija je stekla glas kazališta koje je vedro i zabavno, ali neće da ga smatraju neozbiljnim. Ono se neće zadovoljiti pukim lakrdijanjem… Ima komedija koje su itekako ozbiljne, premda mogu nasmijati gledatelje, i drama koje nisu ozbiljne nego su samo dosadne… Naši su smrtni neprijatelji diletantizam, improviziranje, pomanjkanje profesionalne svijesti.“

Lucija Ljubić lucidno i završava svoj tekst u monografiji Osmijeh Zagreba, valjda s osmijehom na licu. Ako i nije, ja zaključak čitam s osmijehom na licu: „U vrijeme kad je (bilo) lakše rasplakati nego nasmijati, Komedija se poduhvatila tog zahtjevnog zadatka. Zagrebačko gradsko kazalište Komedija ušlo je u obljetničku sezonu kojom nisu iznevjerena načela tog kazališta postavljena još pedesetih godina 20. stoljeća, ali – što je možda i najvažnije – nije iznevjerena Komedijina publika koja se naraštajima mijenjala i obnavljala pa i sad dolazi u kazalište na Kaptolu, neovisno o tome je li na repertoaru komedija s glazbom ili bez nje.“

Osmijeh Zagreba i kao monografija zabavlja i poučava.