Bombaj štampa - Voljeću te vječno, a možda i duže

Album po mjeri svoje vremešne publike kojoj je Branko Đurić Đuro bio i ostao ključni mamac

Sarajevska grupa Bombaj štampa nakon punih 16 godina diskografske apstinencije opet „jaše“ predvođena, dakako Brankom Đurićem Đurom. Novi studijski album Voljeću te vječno, a možda i duže objavljen je na CD-u , a vinil tek slijedi.

Album je najavljen singlom / temom koja otvara album „Bilo je pravo dobro“; melodioznim pop-rockom tako tipičnim za „staru“ sarajevsku školu izašlu iz nju primitivsa i naslonjenu na postulate power popa. Naravno, sa zvečećim gitarama i zarazno pjevnim refrenom. Za njom slijedi „Samo mi daj“ sa žestokim „rokerskim“ riffom  koji se, podržan klavijaturama, provlači kroz cijeli broj. Đurin tekst korištenjem i engleskih riječi daje broju notu uličnog govora.
„Neka lete godine“ uskočila je ritmom i gitarskim frazama/solom u stilizacije Chrisa Reae. „Viskija mi žao“ je cover znane „Whisky In The Jar“ s duhovitim Đurinim tekstom (onako kako je Berryjeva „Nadine“ nekoć postala „Nedim“) te zgodnim slikama iz „onih vremena“ kad je viski bio luksuz, a rakija piće „za opijanje“. „Hajmo na put“ nova je konfekcijska pop rock tema podebljana pozadinskim vokalima i naglašenom gitarom, kao i brzac „Superheroj“ s prepletima gitare i klavijatura. Mid-tempo skladba „Prati me mjesec“ je atmosferom bliski rođak „Neka lete godine“ dok je „Udari me nečim“ novi brzac razigranog gitarskog zvuka i sola. „Samo lagano“ kreće kao balada da bi postupno rasla prema završnici. „Nisi sama“ je pak  još jedna slagaljka općih mjesta, a zaključna „Ona kaže da me voli“ bluesy broj s akustičnom gitarom i Đurom kojem ovaj tip „narativnog bluesa“ baš dobro paše.

Bombaj štampa je s  Nedimom Babovićem i Đurom kao staro/novim autorima i glavnim facama u bendu složila album – čini mi se – baš po mjeri svoje vremešne publike kojoj je Đuro bio i ostao ključni mamac. No, 2026. ipak nije 1984.