velj

2026

Priče

Fala

In memoriam Dani Bošnjak

Dani Bošnjak / Foto: MBZ 2015.

Dani Bošnjak pripadao je onoj rijetkoj vrsti glazbenika čiji se umjetnički put ne može ispričati linearno, tek kroz kakav popis angažmana ili datuma važnih praizvedbi, ostvarenja i izdanja. Njegov se život u glazbi događao kroz susrete: ansamble, prijateljstva, skladateljske poticaje i međuodnose, improvizacijske trenutke i dugogodišnje suborce na sceni. Svaka je od tih sredina u njegovu sviranju prepoznala nešto drukčije: baroknu strast, istraživački duh suvremene glazbe, orkestralnu disciplinu i virtuoznost ili hrabrost u slobodi improvizacije.

Upravo kroz glasove onih koji su s njim dijelili pozornicu otvara se hodogram umjetnika koji nije pripadao jednom svijetu, nego je neprestano povezivao mnoge.

MBZ, Foto: Vedran Metelko

“Dani je bio prva flauta Hrvatskog baroknog ansambla od osnutka ansambla, 1999.godine.
Nismo imali drugu flautu.
Samo Danija.
Svirali smo najviše Bacha…sve trio sonate, Muzičku žrtvu, kantate…svirali smo ono za što smo u tom času imali sastav.
Dani je bio entuzijast i zaljubljenik u barok.
Njegova strast i energija, ludost i kreacija bile su odrednice naših glazbeničkih priča i putovanja.
Putuj dalje, dragi Dani”

Laura Vadjon, umjetnička voditeljica Hrvatskog baroknog ansambla

Bošnjak u izvedbi glazbe Iannisa Xenakisa u ciklusu Cantus Ansambla / Foto: CA

Osim Hrvatskog baroknog orkestra, ranu je glazbu nastavio izvoditi u ansamblu Camerata Garestin, koji je osnovao zajedno s Krešimirom i Ivanom Lazar te Krešimirom Hasom. Dok je barok za njega bio prostor trajanja i procesa, susret s glazbom 20. i 21. stoljeća otvorio je novu dimenziju, onu u kojoj se zvuk tek treba otkriti. Početkom novog tisućljeća postao je jedan od ključnih sudionika nastanka ansambla koji će trajno obilježiti suvremenu glazbenu scenu u Hrvatskoj te biti njezin dojmljiv ambasador na međunarodnom planu.

Cantus Ansambl bio je više od novog projekta; bio je zajednica glazbenika koji su vjerovali da se identitet ansambla gradi iznutra, kroz osobnosti koje ga oblikuju.

„Dani je Povijest Cantus Ansambla… Dani je bio Veliki Graditelj Cantusa… gradio je, od samog našeg početka, ZVUK ansambla… Dani je bio moja sigurnost, naša sigurnost, u trenucima sumnji i nedoumica… Dani je bio Boja ansambla, zapravo, on je bio naše SVE BOJE!!!
…a bio je i prvi glasnik naših Osjećaja, bio je naša Osobnost, Duh ansambla…bio je i veliki Prijatelj, i veliki Umjetnik, …kaže pjesnik, „a Ti si Svirač pravi“…
Dani, sviramo… dalje i zauvijek…”sviramo”…“

– Berislav Šipuš, skladatelj i dirigent, osnivač i umjetnički voditelj Cantus Ansambla

Cantus Ansambl /vFoto Vedran Metelko

Uvijek dolazeći prvi po dionicu flaute, ali i cijelu partituru kakve nove skladbe na Cantusovu repertoaru, Dani je u tom ansamblu istodobno bio oslonac i pokretač, netko tko je otvarao prostor slobode, ali i odgovornosti prema partiturama koje su često nastajale upravo za njega i kolege iz različitih komornih kombinacija. Njegov se utjecaj nije mjerio samo izvedbama nego i kontinuitetom te visokom razinom pristupa glazbi, njezina predstavljanja, interpretiranja i proživljavanja (pa i onoga na sceni, gotovo koreografskih gesta i zadovoljnog osmjeha na kraju). Taj se kontinuitet osobito očituje u radu onih koji su ga naslijedili.

Ana Batinica i Dani Bošnjak / Foto: CA

Flautistica Ana Batinica, osim uloge glavne flautistice u Zagrebačkoj filharmoniji i u Cantus Ansamblu, preuzela je i nastavila razvijati suvremeni repertoar kojemu je Dani Bošnjak dao početni impuls, zaokruživši ga upravo večer pred Danijev odlazak, izvedbom Koncerta za flautu i ansambl Srećka Bradića.

„Dragi Dani, voljela bih da možeš pročitati ovo i nadam se da si znao sve što je ostalo neizrečeno. Koliko god da bolest upućivala na odlazak, ostavio si nas zapanjene, kao što si na koncertima redovito ostavljao i kolege i publiku, impresionirane svaki puta bez iznimke, samo ovoga puta ovdje je neizmjerna tuga… Valjda zato jer je još teže prihvatiti da je otišao netko sa takvom karizmom, razum ne može pojmiti kuda je otišla ta posebna energija, kreacija, duša.

Malo je umjetnika poput Tebe, za mene si od prvog dana otkad sam te upoznala utjelovio ideju kako treba izgledati muzičar, u svakom smislu te riječi. Kakva sreća da si odabrao flautu za svoj instrument, inače tko zna koliko bi mi trebalo da razvijem osjećaj što to znači uistinu svirati, izraziti… Možda ljudi manje znaju koliko si ustvari dobar pedagog i kako si sa lakoćom znao svojim duhom postići ono što se ne da navježbati – inspirirati i ohrabriti.

Zauvijek ću biti zahvalna što si mi nekoć davno odlučio pokloniti svoje vrijeme i što si prepoznao što ću odabrati za svoj put dok to još kao klinka nisam ni sama znala. Hvala ti što si mi pokazao ono najbitnije, a to je kako biti autentičan, i hvala ti za istinsku ljubav prema glazbi.

Sve što dolazi će uvijek biti i u čast Tebi.

Počivaj u miru dragi Dani…mašem ti onako, kako smo se znali nasmijati do suza.“

Foto: CA

Orkestralni i komorni život za njega nikada nisu bili odvojene stvarnosti. Susreti u puhačkim sastavima, dugogodišnje zajedničko disanje u orkestru i prijateljstva nastala na pozornici stvarali su glazbenu svakodnevicu u kojoj su se profesionalizam i bliskost prirodno ispreplitali. Upravo kroz takve dugotrajne suradnje vidi se koliko je njegova prisutnost bila formativna – ne samo kao flautista, nego kao osobnosti koja je mijenjala energiju ansambla.

„Sinoć, svirajući Bradića, kao da sam ga čuo, kao da je bio uz nas i slao pozdrave sa nekog drugog mjesta…“, piše Danijev dugogodišnji komorni, orkestralni i kolega iz ansambla, fagotist Žarko Perišić: „Taj divni razigrani duh, nesputano je progovarao zvucima Danijeve flaute! Od nježnih titraja duše do siline energije koja se izlijevala nesputano, Dani Umjetnik nam je sve to tako vjerno dočarao!“

Dani Bošnjak, Branko Mihanović, Bank Harkay, Žarko Perišić, Danijel Martinović, Foto: Vedran Metelko/Cantus Ansambl, 2014.

Susjedi u partituri, ansamblu, orkestru i puhačkom kvintetu, oboa i flauta dišu jedna uz drugu, a oboist Branko Mihanović s Danijem i njegovom flautom desetljećima je dijelio pozornicu i glazbena iskustva:

„Nakon više od 30 godina zajedničkog muziciranja i druženja u raznim formacijama ostaje ogromna praznina. Napustio nas je umjetnik i prijatelj koji je znao živjeti punim plućima, umjetnik koji je svojim jedinstvenim i autoritativnim nastupom poticao druge da pronađu vlastitu inspiraciju u kreativnosti. Bio je hedonist u duši, prijatelj u srcu, izvor neiscrpnog nadahnuća. Zauvijek ostaju uspomene, brojne anegdote i tragovi nesvakidašnje osobnosti kojima nas je obilježio.“

Skladatelji su u njegovu sviranju prepoznavali nešto što je nadilazilo interpretaciju – spremnost da glazbu živi iznutra i riskira zajedno s autorom. Zato su mu posvećivana djela, a mnoge su partiture nastajale kroz razgovore, probe i zajedničko istraživanje zvuka. Desetljeća Danijeva sudjelovanja u programima Glazbene tribine te Muzičkog biennala Zagreb ne samo da su ostavila trag na povijest tih formativnih manifestacija suvremene glazbe u Hrvatskoj, nego su ih dobrim dijelom i oblikovala.

Njegov odnos sa skladateljima bio je dijalog, često dugogodišnji, u kojem se briše granica između izvođača i sustvaratelja.
Vijest o odlasku Danija Bošnjaka stigla je i do nekih od skladatelja s međunarodne scene, čija je djela (pra)izvodio solistički, u ansamblu ili, kao u slučaju talijanskog skladatelja i flautista Rocca Abbatea, sa Zagrebačkim puhačkim ansamblom koji je na 27. MBZ-u naručio i praizveo njegov kvintet Ombra. Abbate piše:

„Beskrajno me rastužila ova vijest. Osim što je bio odličan flautist, zračio je ljubavlju i ljepotom zbog svog entuzijazma, ljubavi prema životu i tu je emociju prenosio na sve koji su ga poznavali. Nedostajat će glazbi i svima nama koji smo imali privilegiju poznavati ga. Prenesite moje zagrljaje od srca cijeloj obitelji i članovima Cantus Ansambla. Zauvijek ćemo ga se sjećati.“

Hrvatska praizvedba Koncerta za flautu, obou i orkestar Györgyja Ligetija; Dani Bošnjak i Zoltan Hornyanszky uz Zagrebačku filharmoniju/Foto: Marko Prpić

Nesvakidašnja osobnost koju spominje Mihanović, bila inspiracija brojnih ovdašnjih skladatelja koji su mu posvetili djela, kao i onima koji su pisali za ansamble u kojima su znali da flaute svira upravo taj neumorni, često i nepredvidljivi majstor. Jedan od onih koje je cijenio i čiju je glazbu rado izvodio je Srđan Dedić. O Danijevu odlasku dijeli ova sjećanja:

„Jedinstven i svestran umjetnik kojega su u okružju umjetničke glazbe poznavali svi i koji je surađivao s mnogima – naš dragi Dani, bio je puno više od interpreta. Dani je bio je specijalist za barok, za orkestralnu flautističku literaturu, koliko i specijalist za djela najprogresivnije avangarde. Ostavio nam je svoje blago na brojnim albumima koji svjedoče o vještini, izražajnoj snazi i inventivnosti interpretacije.
Duboko potresen, nalazim utjehu u sjećanjima na naša zajednička ostvarenja i na naše prijateljstvo od srednje škole.“

Diskografija Danija Bošnjaka ne predstavlja tek pregled repertoara, nego svojevrsni dnevnik unutarnjih mijena – od strukturiranih projekata najrazličitijih programskih i instrumentalnih profilacija, do sve otvorenijih formi koje su ga posljednjih godina vodile prema improvizaciji i eksperimentalnim praksama. Taj pomak nije bio odricanje od tradicije, nego logičan nastavak njegove stalne potrage za zvukom i prostorom slobode.

„Dani Bošnjak je surađivao s izdavačkom kućom Cantus na deset diskografskih izdanja, među kojima su i tri njegova samostalna albuma: Canto Peregrino (2014.), Fabliau (2021.) te posljednji Tales From Inner World (2025.). O ideji svog posljednjeg albuma, Dani je napisao:

„Flauta je medij kojim se izražavam kroz slikanje prirode. U japanskom kontekstu to je dah, u afričkom ritam odnosno perkusivni elementi sviranja flaute. Svaki skladatelj ima svoju priču, ali poveznica svega je mir – duševni mir i ravnoteža prirode.“

Tijekom posljednjih 20 godina imali smo iznimnu suradnju, a njegovo profesionalno i strastveno pristupanje glazbi ostavilo je dubok trag u našim zajedničkim projektima i druženjima. Dani je bio umjetnik u pravom smislu riječi, a lakoća dogovora oko snimanja i izvedbi bila je na najvišoj razini. Njegova strast za glazbom i ljubav prema svakom nastupu inspirirali su sve nas koji smo imali privilegiju raditi s njim.

Izgubili smo ne samo talentiranog izvođača, već i dragog prijatelja. Njegova prisutnost i doprinos glazbenoj sceni pružit će trajnu inspiraciju. Počivaj u miru Dani.“, napisala je direktorica Cantusa, Mirjana Matić.

Na svom je posljednjem albumu te u krugu improvizatorske i eksperimentalne glazbene scene surađivao s Alenom i Nenadom Sinkauzom, čija je glazba dijelom njegovih priča iz unutrašnjega svijeta. O njihovom je susretu, razmjeni i sukreaciji Alen Sinkauz zapisao:

„Nakon brzog pića ispred HGZ-a postavili smo opremu u mali prostor za izvedbu. Prostor je bio ozvučen s par mikrofona. Krenuli smo s “tonskom” i prilagodbom na prostor i u nekom trenutku smo se zaustavili. Bila je upravo to ta izvedba koja se nalazi na cd-u i naš prvi zabilježeni muzički susret. Njegovo iskustvo i moć prilagodbe bilo kakvom zvučnom okruženju je izuzetno inspirativno.

Avanturistički duh Danijeva muziciranja i njegov prepoznatljiv ton prkose današnjem poimanju glazbe u našoj maloj sredini, a to je za one koji stoje uz njega od neprocjenjive vrijednosti te kasnije i za aktivne slušatelje.

Bila mi je čast s tobom dijeliti trenutke zvučne potrage prostorno vremenskih dimenzija.“

Dani Bošnjak, Alen Sinkauz, Vesna Pisarović, Borko Rupena i Sven Buić / Foto: Impronedjeljak, 2022.

Dok je on ubrizgavao život u partiture suvremenih skladatelja, zauzvrat je njega napajalo kontinuirano istraživanje zvučnih prostranstava sa raznolikom skupinom improvizatora, eksperimentalnih glazbenika te izvođača na razmeđi umjetničkih područja i izraza. U taj ga je svijet prigrlio Capri – Damir Prica Kafka koji ističe kako je Dani „među rijetkim hrvatskim akademski obrazovanim glazbenicima koji su prihvatili slobodno improviziranu glazbu kao bitan element svoje glazbene prakse te kao područje koje omogućava maksimalnu kreativnost, slobodu izražavanja i istraživanja.

Koliko mi je poznato, Dani se počeo aktivno baviti slobodno improviziranom glazbom 2019. godine, kada se pridružio impro skupini Leela, u kojoj smo svirali Sven Buić (kontrabas i osnivač grupe) i ja (klavijature i saksofon). Leela je do 2021. periodično nastupala u Zorin domu u Karlovcu, u okviru večeri slobodno improvizirane glazbe, koje je organizirao Buić. Nakon pandemije, kao Leela smo nekoliko puta nastupili u Karlovcu i Zagrebu, a zadnji nastup bio je u srpnju prošle godine u klubu Grof Melin u Zagrebu.

Dani je bio vrlo čest gost serijala slobodno improvizirane i kreativne glazbe Impronedjeljci. Nastupio je i na prva tri međunarodna festivala koja se održavaju pod istim imenom. Također je nekoliko puta nastupio kao član zagrebačkog ansambla za slobodno improviziranu glazbu Apeiron.

Nije težio za karijerom, priznanjima, komercijalnošću ili tek pripadanju glazbenim institucijama. Mislim da je imao averziju prema tome. Bio je otvorenog srca, duha i uma. Živio je kroz glazbu i za glazbu. Bivstvovanje i glazba za njega su bili jedno,” piše Capri.

U impro konstelacijama te onima koje idu onkraj žanrovskog opredjeljenja, kao i Danijev kreativni žar, nalazi se i Šimun Matišić. Krug (koji je zapravo spirala) Danijevih glazbeničkih, prijateljskih i neiscrpnih životnih poveznica nastavlja tako najmlađi u ovom nizu, udaraljkaš, skladatelj, Daniju vrlo drag i važan lik njegova posljednjeg umjetničkog poglavlja.

Zajednički su radili na projektu ansambla Harlekin Art Collective, a jednom od posljednjih razgovora Dani je istaknuo kako bi s njim poželio na posljednjem albumu snimiti Bachove duete BWV 802-805. Zadnja koncertna praizvedba bilo je upravo Šimunovo djelo, na 50. Osorskim glazbenim večerima, nakon čega smo posljednji put nazdravili na običajnom poslijekoncertnom večernjem druženju na osorskom trgu.

Zagrebački solisti, Šimun Matišić, Dani Bošnjak, 50. OGV

Foto: OGV

Opraštajući se od dragog kolege i neiscrpnog izvora uspomena mnogih koji će čitati ovaj mozaik posveta, Šimun Matišić dijeli svoj “Medeni mjesec” s Danijem:

„Prije nekoliko godina kada nismo uspjeli proći srpsku granicu zbog Covid potvrda, koje niti on niti ja nismo imali, Dani Bošnjak i ja odlučili smo provesti par dana u hostelu kod Vinkovaca.

Naime, koncerti u Srbiji trebali su biti dio jedne male turneje koja je završvala s koncertima u Slavonskom Brodu i Belom Manastiru te smo obojica objeručke prihvatili činjenicu da smo „primorani” ostati par dana u Vinkovcima, kako bi na sigurnom dočekali preostale koncerte u Hrvatskoj. Naravno da nam je obojici bilo jasno da je puno spretnije jednostavno se vratiti u Zagreb, te nakon par dana ići u Slavonski Brod, ali nekako smo šutke zaključili da je puno logičnije ostati u Vinkovcima (ta naša odluka bila je puno logičnija isključivo nama, manje našim ženama).

Tih par dana u tom opskurnom hostelu, čiji je gazda u to vrijeme bio u zatvoru zbog ubojstva, svakako mi spada među najljepše uspomene koje imam s Danijem. Slike koje mi se vraćaju kada se sjetim tog medenog mjeseca, kako smo naknadno nazivali tih par dana, uglavnom imaju veze sa roštiljem, veslanjem u nekom starom kanuu i gledanjem nogometnih utakmica, ali ono čega se vrlo jasno sjećam, je da smo u tih par dana od suradnika, stvarno postali prijatelji.

Kao što mnogi od vas znaju, s Danijem se moglo razgovarati o svemu; klasičnoj i jazz glazbi, nogometu, Mozartu, Jordanu, Bachu, Perišiću, Ericu Dolphyu, Messiaenu, o zaleđima i o žutim kartonima… o svemu tome mi smo tih dana razgovarali, a on je u svakoj od tih tema bio jednako strastven.

Upravo je njegova strast ono što je na mene ostavilo vrlo dubok dojam. U kojim god da smo kombinacijama svirali i na kojim god projektima da smo surađivali, njegova strastvenost bila je očaravajuća i tjerala nas je da sviramo/ komponiramo puno bolje. Malo je ljudi koji sa tako velikim žarom objašnjavaju zašto je fiš paprikaš koji jedemo danas puno bolji od onog jučer, nakon što su cijeli dan besprijekorno snimali Messiaenove ptice, na sad već kultnoj crnoj, drvenoj, piccolo flauti. Baš je ta njegova strastvenost ono što ga je činilo jako posebnim čovjekom i glazbenikom.

Iako nastojim izbjeći tu floskulu, koja se previše često krivo koristi, Dani je zbilja u sebi zadržao jedno veselo dijete prepuno ideja koje su se često činile ishitrene i nerealne. Ali, od kada smo se počeli družiti i surađivati, svaka se njegova ideja ostvarila, to jest, on ju je ostvario. Ne želim ovdje govoriti o našim projektima i koncertima, ali moram reći da mi je Dani jako puno pomogao i bez pretjerivanja mogu reći da je jedan od najvažnijih ljudi za moji glazbeni put i razvoj.

Dani je naravno bio nevjerojatan muzičar sa ogromnim senzibilitetom i iskustvom, ali o tome će se, nadam se, još puno pisati, ali znam da nitko neće pisati o našem nevjerojatnom medenom mjesecu u opskurnom hostelu u Vinkovcima…roštiljima za doručak, razgovorima o Ericu Dolphyu i o sudačkim odlukama…

Dani Bošnjak će nam svima jako nedostajati, a ja mu samo mogu zbog svega, u njegovom stilu, reći:

Fala!”