Preminuo je Krste Juras

Preminuo je Krste Juras, pjesnik, tekstopisac i inženjer brodogradnje

“Šibenska balada”, “Balada o ćaćinom satu”, “Jubi sam vašu ‘ćer”, “Dobra ti večer, mati moja”, “Ja sam more, ti si rijeka”, “Na teraci”, “Kao rijeka svome moru”, “Osjećam to”, “Dva zrna grožđa”, “Kad raziđe se dim”, “Ploviti se mora”, “Ljubav je tvoja kao vino”, “Dalmacija u mom oku” – samo su neke od poznatih pjesama za koje je stihove napisao Krste Juras, doktor brodogradnje.

Krste Juras rođen je 21. srpnja 1945. u šibenskom Varošu, osebujnom gradskom tkivu iz kojeg su potekli neki od najvažnijih glasova hrvatske popularne glazbe – Arsen Dedić, Mišo Kovač i Vice Vukov. U takvom okruženju, gdje su se pjesma, talent i ambicija prirodno isprepletali, oblikovala se i Jurasova rana osjetljivost prema glazbi i sceni, koja će ga pratiti cijeloga života, paralelno s njegovom zahtjevnom inženjerskom karijerom.

Osnovnu školu i gimnaziju završio je s odličnim uspjehom, kao jedan od najboljih šibenskih gimnazijalaca. Posebnu simboliku nosi podatak da mu je prvi profesor hrvatskog jezika bio Ivo Brešan – još jedna snažna kulturna figura Šibenika – što dodatno oslikava intelektualno i umjetnički poticajno okruženje u kojem je odrastao.

Godine 1964. upisuje studij brodogradnje na Fakultetu strojarstva i brodogradnje u Zagrebu. Studentske dane obilježava iznimna širina interesa i životna energija: radio je kao recepcioner u hotelu, noćni čuvar, pomoćni scenski radnik na Televiziji Zagreb, ali i kao kabaretski pjevač – uloga koja jasno govori da glazba za njega nije bila tek usputna fascinacija, nego stvarni, proživljeni dio identiteta. Šira javnost pamti ga i kao pobjednika jednog od prvih televizijskih kvizova, Zlatni pogodak (1968.), u kojem je osvojio Ford Taunus coupé. Diplomirao je 1972. s temom iz Organizacije brodogradilišta.

Profesionalno, Juras će ostaviti dubok trag u hrvatskoj brodogradnji. Od 1974. započinje njegov dugogodišnji rad u Brodarskom institutu u Zagrebu, instituciji koja je presudno obilježila njegov stručni razvoj. Doktorirao je 1989. na temu brodske akustike – područja koje na simboličan način povezuje njegovu inženjersku preciznost s osjetljivošću za zvuk i buku, gotovo glazbenim razumijevanjem prostora i materije.

U godinama Domovinskog rata imao je ključnu ulogu u razvoju projekata Hrvatske ratne mornarice, uključujući RTOP Kralj Dmitar Zvonimir, modernizaciju podmornice Velebit te, osobito, projekt protuminskog broda Korčula. Kasnije se istaknuo i kao glavni urednik časopisa Brodogradnja, direktor Remontnog brodogradilišta Šibenik te osnivač tvrtke Nova Projekt, s kojom je ostvario međunarodno zapažene projekte, osobito za Libijsku obalnu stražu.

Ipak, uza sve profesionalne uspjehe, Krste Juras ostaje upamćen i kao čovjek široke kulture, izraženog osjećaja za glazbu i scenu, formiran u šibenskom Varošu u istoj onoj generacijskoj struji koja je iznjedrila neke od najvećih umjetnika domaće glazbe. Bio je inženjer koji je razumio zvuk – ne samo kao fizikalnu pojavu, nego i kao dio ljudskog iskustva.

Jurasova, uvjetno rečeno, estradna karijera započela je krajem šezdesetih godina u tada kultnom zagrebačkom kabareu Jazavac, gdje se 1968. i 1969. afirmirao kao šansonijer profinjenog senzibiliteta, interpretirajući rane repertoare Arsena Dedića, Sergia Endriga, Giorgia Gabera i Charlesa Aznavoura. Tekstopisačku karijeru započinje 1974. suradnjom sa Zvonkom Špišićem, koji je u njemu prepoznao izniman estradni pjesnički talent te uglazbio njegov prvi tekst “Kaži mi”, izveden iste godine na Zagrebačkom festivalu u interpretaciji Višnje Korbar. Tijekom kasnih sedamdesetih i osamdesetih Juras se afirmirao kao rijetko svestran autor koji je jednako uvjerljivo pisao za različite žanrove i interpretatore, surađujući s velikanima kao što su Zdenko Runjić, Ibrica Jusić, Rajko Dujmić, Mišo Kovač, Oliver Dragojević i Meri Cetinić.Publika i kritika prepoznale su tu iznimnu širinu i autentičnost, a pjesme poput Dalmacija u mom oku i Šibenska balada trajno su ušle u kolektivnu memoriju, učvrstivši Krstu Jurasa kao jednog od rijetkih autora koji je desetljećima uspijevao povezati šansonu, dalmatinski melos, klapsku tradiciju i popularnu glazbu u jedinstven, prepoznatljiv autorski rukopis.