Natali Dizdar: „Treba živjeti život da bi se moglo stvarati“

Mjesec dana prije koncerta – rasprodano. Zagreb, 14. veljače, Boogaloo, ista pozornica, ista publika, ali jedna nova faza.

Nakon godinu dana pauze, Natali Dizdar vraća se pred zagrebačku publiku tamo gdje su se i rastali, u velikom broju.

„Ne može mi ne biti drago“, govori. „Posebno mi je drago jer nekih godinu dana nismo bili u Zagrebu, nakon te moje pauze, tako da mi je baš lijepo da se susrećem opet sa zagrebačkom publikom na istom mjestu gdje smo se i rastali.“

Svaki album kao nova kemija

Kad govori o sceni i vlastitom zvuku, Natali stvari postavlja jednostavno, glazba prati život.

„Radimo glazbu paralelno i sinkronizirano uz neke životne faze koje prolazimo. Pratimo vrijeme i životna iskustva.“

Oduvijek je, kaže, bila u pop kategoriji, ali sa svakim albumom dogodi se nešto svježe. Novi producenti, nova energija, nova kemija. „Svaki album neka je nova priča.“

Ovaj put ta priča ima konkretniji elektronički moment. Iako je s elektronikom koketirala i ranije, sad je to izraženije; u bendu su dva člana koji se bave elektronikom i imaju vlastite solo projekte.

Pjesme koje na pozornici dobiju novi život

Na setlisti će biti i hitovi koje svi znaju, ali i pjesme koje dugo nisu svirali. One tihe, osobne, koje možda nisu bile singlovi niti su ostvarile komercijalni uspjeh, ali su joj posebno drage.

„Uvijek imaš pjesmu na albumu koja ti je posebno draga, a možda nije napravila nekakav komercijalni uspjeh.“

Zanimljivo je, kaže, kako neke pjesme tek na koncertu dobiju puni smisao. Ono što na albumu možda nije došlo do izražaja, uživo procvjeta. Tako su birali i pjesme za ovu priliku, neke će izvesti u novim aranžmanima, a publika je tu da uživa.

Na pitanje o pjesmi koju uvijek priželjkuje i jedva čeka izvoditi, jasno navodi pobjednicu – ”Ne daj”, koja je, kako kaže, na koncertima prošla sve i svašta, pa i obilježila njen početak.

Autorski put i hrabrost

Danas joj je, kaže, ljepše pisati vlastite stvari.

Kad je započela karijeru s 19 godina, surađivala je s velikim imenima i na tome je zahvalna. No autorski rad tražio je vrijeme i, naravno, hrabrost.

„Pitaš se: ‘Što ako to ne bude dovoljno dobro?’“ navodi Natali.

Taj pritisak najviše je osjećala upravo tad, na početku vlastitog autorskog puta. Kasnije je shvatila da je važnije povezati se s onim što radi i biti autentična. „Na kraju dana, to je smisao svega.“

Prisjeća se i riječi svog prvog producenta, Coco Mosquita-Cokija, koji je rekao kako je najvažnije da se zabavljaju.

Autorski proces ozbiljnije je započeo s tadašnjim gitaristom Vladom Mirčetom. „To je bilo jedno genijalno iskustvo, nešto baš divno“, kaže, a taj se proces nastavio do danas.

Natali Dizdar / foto: Senja Vild

Koliko producent određuje zvuk

Svaki album imao je drukčiji proces. Na drugom je, primjerice, imala najmanje autorskog rada, dok je čak na prvom imala i nešto više.

„Dosta toga ovisi o producentu“, kaže otvoreno. Različiti su to karakteri, različiti senzibiliteti, različita glazba.

Trenutno radi s dečkima iz Porto Morta, koji imaju svoj mali studijski sistem i svoju spiku. „Ja sam se zapravo više nakačila na njih, oni su dominantni u cijeloj toj priči.“

Na pitanje o tome kako bira suradnje, odgovara: „Spojila sam se s njima prvenstveno zbog njihove glazbe. No jednako je bitna i kemija u studiju. To mi je drugi najbitniji faktor“, ali naglašava kako tu nema previše filozofije.

Ovaj zadnji album bio je poseban jer su producenti ujedno i autori, dok je na nekim ranijim projektima produkcija dolazila tek nakon što su pjesme već bile gotovo dovršene. „Svaki album nosi neki svoj proces.“

Nagrade, vrijeme i perspektiva

Na pitanje o Porinu, odgovara: „Ne znam što im je.“

Nakon dvadeset godina, godinu za godinom osvojila je Porina. Jednu je dodjelu čak i propustila jer je bila u jeku majčinskih obaveza.

„Mislim da su nagrade puno bitnije kad si na početku, kad si još mlad izvođač. Sad je to uvijek jedan lijepi kompliment.“

„Kako je rekla Rihanna, više se ne sjećam sebe od prije.“

Tek sad, kaže, dolazi sebi. To iskustvo puno daje, ali i uzme; formira se novi identitet. Kako se bliži djetetov prvi rođendan, osjeća da se to novo iskustvo polako integrira.

„Kako je rekla Rihanna, više se ne sjećam sebe od prije.“ rekla je Natali.

„Mislim da će biti super i za glazbu. Svaki novi moment u životu može dobro poslužiti za inspiraciju. Treba živjeti život da bi se moglo stvarati.“

Što dalje?

Ostalo je dosta nedovršenih stvari koje nisu završile na albumu; ne zato što nisu bile dovoljno dobre, nego zato što ih nisu stigli dovršiti.

„Roko mi je jučer poslao neku potpuno novu stvar“, kaže. Plan je nastaviti rad s istim timom, kad završe i svoj album. Onda ide studio.

Na koncertu će im se pridružiti i Nipplepeople, na pjesmi koju su već snimili zajedno, ali i na još jednoj stvari koju pokušavaju definirati u live izvedbi. Dio je to novog koncepta, posebno oko pjesama koje dugo nisu svirali.

A razlika između mladosti i iskustva?

„Kad si jako mlad, imaš tu neku svježinu i drukčiji pogled. Kako vrijeme ide, imaš sve više iskustva. Sve nosi neku svoju vrijednost.“