Preminula je Éliane Radigue

U dobi od 94 godine preminula je Éliane Radigue.

Kao suradnica iz ranih dana musique concrete, uz Pierrea Schaeffera, a potom i Pierrea Henryja, Éliane Radigue ubrzo je krenula vlastitim putem, s neusporedivom slobodom i vizijom. Nastavila je fascinantan glazbeni put, prelazeći od elektroakustičkih feedbackova prema elektroničkoj glazbi (uz pomoć svog nerazdvojnog ARP 2500), da bi se naposljetku ponovno osmislila kroz plodne suradnje s brojnim instrumentalistima, osobito oko ciklusa OCCAM OCEAN.

Odlazi nam jedna od ključnih figura suvremenog glazbenog stvaralaštva. Sve naše misli upućene su njezinoj obitelji, prijateljima i suradnicima, objavila je INA GRM.

Éliane Radigue bila je jedina francuska skladateljica svoje generacije koju se može smatrati pionirkom glazbe za sintesajzer. Razvila je osobitu estetiku u kojoj akustičko titranje (udarci) između frekvencija zamjenjuje ritam i tradicionalne načine organizacije zvuka. Njezin skladateljski proces bio je iznimno precizan i dugotrajan, djela je godinama snimala i montirala na magnetskoj vrpci, a pojedine kompozicije nastajale su i do tri godine. Unatoč tome, njezin opus elektroničke glazbe obuhvaća više od 20 sati glazbe.

Godine 1955. upoznala je Pierrea Schaeffera te započela rad u eksperimentalnom studiju Francuskog radija i televizije, gdje je učila tehnike musique concrète. Nakon razdoblja posvećenog obitelji te studiju harfe i teorije glazbe u Nici, ponovno je surađivala s Pierreom Henryjem. U rodnoj Francuskoj njezina rana djela nisu naišla na veće priznanje.

Pravo je priznanje stekla na njujorškoj eksperimentalnoj sceni, gdje se susrela s ključnim imenima američke avangarde poput Philipa Glassa, Stevea Reicha i Johna Cagea. Kao rezidencijalna skladateljica na Sveučilištu u New Yorku radila je s ranim modularnim sintesajzerima, a potom je nabavila vlastiti ARP 2500, na kojem je gotovo isključivo skladala sljedećih četrdeset godina, postavši njegova istinska virtuoskinja.

Nakon duhovnog zaokreta i susreta s tibetanskim budizmom 1974., vratila se skladanju te stvorila niz kapitalnih djela, među kojima su ciklusi posvećeni tibetanskom jogiju Jetsunu Milarepi. Za svoje je stvaralaštvo dobila brojne potpore i priznanja, uključujući nagradu Prix Ars Electronica 2006. godine.

Od 2001., nakon desetljeća rada sa sintesajzerom, okrenula se suradnjama s instrumentalistima, razvijajući proces nalik usmenoj predaji tradicijske glazbe. Među tim projektima ističe se opsežni ciklus OCCAM OCEAN, koji danas obuhvaća više od 70 djela za različite instrumentalne sastave.

Njezina se glazba i dalje izvodi na uglednim festivalima i pozornicama diljem Europe i Sjedinjenih Država.