Marc Almond u Tvornici: Od anemije do euforije

Drugi koncert Marca Almonda u Zagrebu privukao je oko tisuću posjetitelja koji su 6. ožujka ispunili Tvornicu kulture. Pjevač je dominirao na dvosatnom nastupu zasjenivši bend promjenjiva raspoloženja

Raspoloženi Marc Almond u Tvornici kulture / Foto: Luka Antunac

Prvi put Marc Almond je u Zagrebu nastupio prije 11 godina u dupkom ispunjenoj Laubi, na ekskluzivnom eventu Yammatovo koji je organizirao radio Yammat FM.

Njegov premijerni nastup bio je uglavnom obilježen žudnjom negdašnjih jabučara koji su željeli uživo pogledati izvođača koji je početkom osamdesetih iznjedrio nekoliko hitova pjevajući u duetu Soft Cell, uključujući i trajnicu: efektan cover skladbe Glorie Jones “Tainted Love”. Vjerojatno je dobar dio publike koja je uspjela nabaviti ulaznicu za prvi nastup pristigla i na njegov drugi koncert, a pridružili su im se i oni kojima to tada nije uspjelo poći za rukom i umješnošću. Malo je u Tvornici bilo onih kojima Marc Almond nije predstavljao nešto u formativnom dijelu života, odnosno publiku su uglavnom sačinjavali koncertni veterani.

Oni su svakako došli na svoje kad je posrijedi Almondova vokalna izvedba, jer ga glas služi kao i na početku karijere: gromak, intenzivan i snažan, što se pokazalo odličnim alatom za njegov camp izričaj. To je bio i najveći koncertni adut s obzirom da je šestočlani prateći bend sastavljen od rutinera koji su konfekcijski odrađivali posao. Osjetilo se to osobito u prvom dijelu nastupa koji je bio jednoličan i ravan, pa su i hitovi poput “The Stars We Are”, “A Lover Spurned”, “Hand over My Heart”,  čak i obrada skladbe “Something’s Gotten Hold Of My Heart” koju je prije četrdesetak godina snimio u duetu s originalnim izvođačem Geneom Pitneyjem zvučali pomalo anemično.

Teatralnosti nije nedostajalo / Foto: Luka Antunac

Tek je s “The Days of Perly Spencer”, obradom skladbe irskog kantautora Davida McWilliamsa postignuta radna temperatura, pa je u finišu prilično snažno ostvaren kontakt s publikom prigodom izvedbe trolista uspješnica Soft Cella “Bedsitter”, “Torch” i “Tainted Love”. Ono što je oduševilo jest izvedba skladbe po kojoj je ponajviše poznat u maniru sličnom originalu: “Tainted Love” je furiozno odsvirana gotovo bez uporabe klavijatura, u čvrstoj rock/soul maniri.

Nakon toga, tenzija je održana s tradmark izvedbom njegova repertoara “Jacky”, coverom evergreena Jacquesa Brela, da bi – očekivano – koncert krenuo u fade out sa skladbom “Say Hello, Wave Goodbye” iz ostavštine Soft Cella. Publika je, dakako, htjela još, a Almond i bend nisu odlazili s pozornice. Priuštili su na kraju ponajbolji trenutak koncerta: razornu izvedbu klasika T. Rexa “Children of the Revolution”.

Sam kraj pripao je skladbi “Child Star” koju je izveo samo s pratećim vokalima i s podrškom gitarista te još jednoj skladbi iz repertoara T. Rexa “Hot Love”. Dvije obrade T. Rexa ne čude jer je Almond veliki poklonik repertoara tog benda pa je zamijenio i posljednje slovo svoga imena – Mark u Marc – kako bi još više sličio na svoga idola Marca Bolana.

Dobar glas daleko se čuje: Marc Almond / Foto: Luka Antunac

Almondov dobar glas daleko se čuo, no to ipak nije dovoljno da bi se moglo govoriti i o dobrom koncertu: dinamika, aranžmani i nadahnutost benda nešto je što bi valjalo upotrijebiti na cijelom nastupu, ne samo u završnoj trećini.