Ususret reunionu u sklopu programa KSET 50
Rea i Yesh: „Na Jabbatonu su prve međunarodne gigove imali Dubioza i Skepta. On je spavao na kauču i u autu”
Prije nego što su algoritmi i društvene mreže postali infrastruktura noćnog života, a minimalistička industrial estetika zamijenila eklektičnost i „zemlja čudesa“ karakter klubova, partiji su nastajali iz potrebe te nepresušnog zanosa i kreativnosti. U KSET-u, sredinom 2000-ih, oko disko sekcije formirao se JabbaTon – kolektiv koji je u narednim godinama izrastao u jedan od nosećih stupova zagrebačke klupske scene.
Isti crew kojemu je potpuno normalna situacija bila peći palačinke na stageu prerušeni u doktore ili aerobik instruktore je i onaj koji je ugostio Skeptu na njegovom prvom internacionalnom gigu, prvi na hrvatsku pozornicu doveo Dubiozu Kolektiv, a u svojoj lepezi ima gostovanje DJ Crazea, nekadašnog Kanyeovog DJ-a. To nije kontradikcija, nego vrlo smislen produkt kreativne tvornice kojoj je upravo autentičnost izričaja bila pogon za produkciju kvalitete i razvoja. Uz to, sve je funkcioniralo na studentskoj, volonterskoj bazi, a upravo je ta kombinacija zajedništva i predanosti stvorila prostor u kojem je scena mogla rasti – evo ključne riječi – organski.
KSET, njihov mothership, ove godine obilježava 50-godišnji jubilej (dobro ste pročitali) slavljeničkim programom KSET50 kojim rekreira događaje koji su obilježili generacije. Ove subote, 28. ožujka u AKC Attacku svoj će revival doživjeti i kultna JabbaTon večer, uz svoju praktički punu postavu i njihov bend poznat po live drum’n’bass svirci, Dženeration 81.
S vremenskim odmakom i reunionom na horizontu, sve ove stvari djeluju još impresivnije, a o njima razgovaramo s DJ Reom (Rea Hadžiosmanović) i Yeshom (Marko Ješovnik), članovima kolektiva.
Rea i Yesh / Matej Grgić
Kako je izgledao trenutak koji prethodi formaciji JabbaTona i njegove prve postave?
Yesh: Službeno smo krenuli u KSET-u 2005., ali među nama je to krenulo i nešto ranije. Tu se nas nekoliko članova okupilo, brijali smo na bass mjuzu, a ubrzo smo htjeli raditi svoje partije te smo tako oformili kolektiv i osmislili ime JabbaTon, jer – bilo je džaba. Ne sjećam se točno originalne postave – mislim da su to bili Koknee, Chatko, Basta, Almir, Nesho i ja, ali s vremenom smo se širili; pridružili su nam se Rea, Kodin, DJ Venom, Maja Milić i još puno, puno ljudi koji su sudjelovali na razne načine. Kroz godine smo nastavili raditi kako smo i počeli – na studentski način, bez zarade, sve se vraćalo nazad u projekt.
Rea: Ja sam bila solo jahačica koja je friško krenula u DJ vode 2004. godine. Bez obzira na to što sam imala DJ crew od prije, glazbeno sam puno više gravitirala JabbaTonu i onda sam bila najsretnija na svijetu kad su me pozvali da se pridružim jer su nam se interesi izuzetno poklapali.
Yesh: Načini sudjelovanja zbilja jesu bili razni – sve do toga da smo imali i svojeg kuhara. Pekle su se palačinke na stageu kao dio scene, kuhali su se i čobanci, gulaši u dvorištu, dijelili su se sladoledi… Bilo je tu svega, sve do naše home rakije – Slavonija utjecaj je oduvijek bio jak u crewu jer je dosta ekipe bilo od tamo.
Kakvo je bilo općenito stanje zagrebačke scene kad započinjete s radom?
Yesh: Scena prije nas i paralelno s nama bila je dosta jaka, pogotovo ako ju uspoređujemo s ovime danas. Bilo je tu dosta ozbiljnih crewova: Breakalicious, CNFSN, Bass Invadersi, Pistolero, Demode, GrOOdanje – to je bio krug sličnih utjecaja. Moram priznati da je bilo dosta natjecateljski, na zdrav način; gledali smo tko je napravio bolji party, natjecali se tko ima bolji dizajn plakata i u vizualima (tu je CNFSN uvijek ipak imao primat).
Rea: Općenito, bilo je tu puno više gostovanja i suradnje s ostalim crewovima iz regije, razmjene gigova, nešto poput DJ-evskog Erasmusa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Vaš glazbeni identitet od samih početaka bio je jasno artikuliran – koji su utjecaji tome prethodili?
Yesh: Otpočetka je u pitanju bio izuzetno jak utjecaj britanske scene. Ja sam odrastao kao party-goer, brijao sam na techno, tech-house, čak i trance u svojim mlađim danima. Elektronika je u KSET-u imala svoje mjesto već krajem 1980-ih, što se zapravo smatra početkom techna i elektronike u Hrvatskoj. A ta „izbrejkana“ muzika došla je krajem 1990-ih, početkom 2000-ih s GrOOdanjem i super ludim gostovanjima. To me na kraju jednostavno preuzelo. Naši prijatelji Englezi koji su puštali na prvom JabbaTonu donijeli su DVD-e s ilegalnim rejvovima i njihovim ludim soundsistemima iz 1980-ih. Tako smo mi krenuli maštati o sličnim stvarima, ali u vlastitoj izvedbi.
Rea: Ja sam krenula iz hip-hopa pa trip-hopa te preko toga drum’n’bassa i junglea. Na faksu sam onda otkrila i UK garage. Vrijedno je spomena da smo i Yesh, kolegica Maja i ja na kraju imali priliku i zasvirati u Velikoj Britaniji – Maja i ja smo nastupile na jednom događaju u Bristolu, a Yesh u Lutonu. Za nekoga s početnom točkom u Zagrebu tad, s interesom i fokusom oko svega toga, je to baš full circle moment.
Kakvu kulturnu, umjetničku, pa i društvenu važnost je imalo i ima mjesto poput KSET-a?
Yesh: KSET ima užasno važnu ulogu u zagrebačkom klupskom životu, sve ovo vrijeme. Od prostora u kojem su mnogi bendovi stasali i kasnije postajali regionalne zvijezde – od Rundeka, Hladnog piva, you name it… KSET je svojevremeno, po meni, imao najbolji program u ovom dijelu Europe – što je iz ove perspektive suludo, pogotovo jer je sve bilo na volonterskoj razini. Baš je bilo posebno vrijeme, neponovljivo.
Rea i Yesh / Matej Grgić
Opipljiv je trenutak kad sama organizacija postaje svjesna da njezin projekt iz povoja prerasta u nešto osjetno veće. Kad se to dogodio vama?
Yesh: Nama se to dogodilo relativno brzo, kroz godinu dana. Odradili smo nekoliko domaćih partija, a već 2006. smo odradili Skeptu. Nakon toga smo konkretnije krenuli u grime smjeru i u narednih deset godina odradili deset od top dvadeset grime MC-ja.
Rea: Brucošijade su nam isto bile jako važne i utjecajne, s njima smo dosta proširili publiku. Još jedan zanimljiv podatak je to da je JabbaTon po prvi put ugostio Dubiozu Kolektiv u Hrvatskoj.
Što se zapravo događalo na JabbaTon partijima – možete li nam dati insajderski uvid u jednu večer?
Rea: Nismo kao drugi crewovi imali taj neki znanstveni, analitički pristup. Zbog toga možda nismo bili super kul, ali zato su nam partiji imali atmosferu kakvu jesu – tko god da je htio sudjelovati, popeti se na stage, penjati se po stropu, raditi sklekove… mogao je. Važan element koji nas je diferencirao od drugih kolektiva je i to što smo imali tematske tulume, što je svaki put stvaralo jedinstvenu atmosferu. Teme su bile likovi iz bajki, povratak u školu, aerobik, doktori… I to bi sve svaki put bilo popraćeno ozbiljnim photo shootingom. Još jedan bitan aspekt uz audio nam je bio i onaj vizualni – na gotovo svakom eventu imali smo i VJ-a. To je nekada bio must have, dok danas to baš i nije tako.
Jabbaton / privatna arhiva
U retrospektivi, gostovanje Skepte na JabbaTonu 2006. je poprilično suludo te je ostalo zapamćeno kao monumentalan događaj u vašem repertoaru. Kako na to gledate danas, je li vam iz današnje perspektive ova situacija još bizarnija?
Rea: On je tad bio klinac, nije bio neka faca još, ono, mali Skepta. Nitko nije ni znao pomisliti da bi se njegova karijera mogla razviti do ovog stadija do kojeg je.
Yesh: Ako se ne varam, to je bio njegov prvi inozemni gig ikada. Spavao nam je u autu i na kaučima. Toliko mu se svidjelo kod nas da kad smo nekoliko mjeseci kasnije doveli njegovog brata na Brucošijadu FER-a, došao s njim ponovo brijati par dana po Zagrebu.
Rea: Bizarno je i s još jedne strane – mi, mali studentići, dovodimo ozbiljne face scene iz istočnog i južnog Londona, kada grime sam po sebi ima poprilično negativnu konotaciju: bio je zabranjivan, asocirao se uz nasilje i kriminal, nad njime se u Velikoj Britaniji provodila snažna represija, a mi, ispada, dovodimo neke opasne gangstere na gostovanja.
Yesh: Od kojih su neki danas u zatvoru.
Kako ste u to vrijeme uopće dolazili do svih tih kontakata?
Oboje (jednoglasno): Myspace.
Yesh: Ja sam se većinom bavio bookingom. Do većine njih sam dolazio preko Myspacea. Nakon dogovora, bez agenata i ičega, otišao bih u Croatia Airlines, tamo bih kupio avionsku kartu koju bih onda slao za Veliku Britaniju. Teški analogni moment.
Čini mi se da su ovakvi DIY projekti u tom vremenu u većoj mjeri imali infrastrukturnu i sistemsku podršku. Možda griješim, ali čini mi se da je postojalo više mogućnosti u pogledu kreativnosti izvedbe organizacije i produkcije. Slažete li se s time?
Rea: Ja se ne bih složila, jer digitalizacijom i demokratizacijom svih sredstava za promociju i produkciju, mislim da se DIY pojačao jer sada možeš, ali istovremeno se i očekuje od tebe, da radiš sve solo. Dostupno ti je više kanala za promociju, alata za osmišljavanje dizajna i PR tekstova, utoliko mislim da je možda lakše i jednostavnije.
Yesh: Generacijski switch koji se dogodio je jako očit, mislim da je u tome ključ. Ne vidim taj drive danas kod mlađih koji smo svi mi na sceni u ono vrijeme dijelili. To je bila danonoćna posvećenost, sav svoj effort i slobodno vrijeme smo kanalizirali u to, nama je to bila misija – taj mjesečni event je bila točka kojoj je sve bilo podređeno. Danas je tako da DJ-i nakon jednog giga očekuju honorare, festivale, gigove i primetime. Drive koji smo ja i mi imali opisao bih kao pomalo ovisnički – uz faktor rizika, sanjaš o tom jackpotu koji je pun i uspješan party.
Dodao bih još i to da je sve ovo bio neki potpuno drugi poslovni model – režije plaća faks, osoblje je volontersko, jedino u što se ulaže je program, a Brucošijade su praktički financirale cijelu iduću sezonu. KSET je model još iz socijalizma koji je preživio i ima smisla još i danas, i možda bi ga trebalo i kopirati – to je uspješan koncept koji funkcionira na volonterstvu mladih kad imaju vremena u životu.
Kad JabbaTon doživljava svoj vrhunac?
Yesh: Naš peak je vjerojatno bio tamo oko 2011., 2012. kad smo svirali na svim živim festivalima, sjećam se da sam jedno ljeto imao 14 festivalskih gaža.
Rea: Svirali smo na Exitu, Hideoutu, Outlooku, u Harteri, na Seasplashu…
Yesh: Mislim da smo na svom peaku više-manje i završili JabbaTon priču. S obzirom na to da je KSET ograničen prostorom i kapacitetom, nismo nikad prelazili neke astronomske brojke s posjećenosti. A nigdje se drugdje nismo osjećali toliko dobro kao u KSET-u pa nije dolazilo u obzir seliti program u drugi prostor. Jer JabbaTon = KSET.
Rea: Uz to, naši su afiniteti i prioriteti odigrali ulogu s odrastanjem, a povukli su nas i neki vlastiti projekti.
Yesh: Bila je to lijepa oproštajka za deseti rođendan.
Rea i Yesh / Matej Grgić
Ovu subotu ponovno se okupljate nakon deset godina. Idete li s ovim reunoniom prema reimaginaciji JabbaTona u kontekstu današnjice ili prema autentično-nostalgičnoj obradi onoga što je JabbaTon svojevremeno bio?
Yesh: Definitivno idemo više prema nostalgiji. Pokušat ćemo nešto i skuhati kao u dobra stara vremena, bit će i rakije iz Garčina. Jedino što nemamo ovaj put je tema.
Rea: Tema je reunion. Glazbeno mislim da ćemo se držati tih nekih izvornih okvira, ali vrlo vjerojatno u kombinaciji s novinama i u skladu s godinom u kojoj jesmo.
Yesh: Ja neću. Ja ću samo vintage.
Za ovu priliku ponovno su okupljeni Dženeration 81, sastavljeni od Janka Novoselića (danas bubnjara Jazz orkestra HRT-a, a nekad bubnjara TBF-a), Therona Touretta (koji je član ABOP-a) i našeg DJ Venoma, višestrukog DMC prvaka u Hrvatskoj. Svirali su live drum’n’bass, na jednom Dirty Old Festivalu su s jednom žaruljom i polurazglasom napravili ono čega se sjećam kao jednog od najluđih tuluma ikad. Sada su ponovno okupljeni samo za ovu priliku, nakon što deset godina nisu skupa svirali.
Svima vama kojima je čitajući ovaj tekst srce zaigralo od slatke nostalgije, neka ona bude povod da se ove subote zaputite put Attacka na još jedan parti s dušom i karakterom, u JabbaTon stilu.