Friški član Jebotona
Bend Goran Glad: „Odgovornost svake osobe je vidjeti izuzetne stvari koje ju okružuju”
Na domaćoj glazbenoj sceni, često zasićenoj brzim formatima i prolaznim trendovima, rijetko se pojavi ime koje od slušatelja traži nešto više od puke pažnje – traži prisutnost. Goran Glad upravo je takva pojava.
Iako su se službeno okupili tek 2023. godine, ovaj bend već je svojim debitantskim albumom Izuzetan život pod JeboTon labelom pokazao autorsku zrelost koju obično vežemo uz mnogo iskusnije sastave.
Njihov zvuk nije samo zbir osam pjesama; to je pažljivo konstruirana naracija o jednom danu, o vodi koja poprima oblik posude u kojoj se nalazi i o onim sitnim, gotovo nevidljivim trenucima koji običnu rutinu pretvaraju u nešto izuzetno.
Spajajući pop-rock okvire s eksperimentalnim pristupom i apstraktnom lirikom, Goran Glad nas poziva na višeslojno slušanje i promišljanje. No, prije nego što uronimo u filozofiju njihovog izuzetnog života i najavimo njihov nadolazeći nastup na festivalu Žarište 2. travnja 2026. u Tvornici Kulture, moramo razjasniti jednu temeljnu enigmu koja prati svako njihovo spominjanje u eteru.
Za početak odmah u glavu. Kad sam vas u jesen prošle godine prvi put krenuo slušati, mislio sam da se radi o jednom izvođaču, kantautoru, kad ono bend. S obzirom na to da među članovima nema Gorana, kako je nastalo ime benda?
Točno je da među članovima nema Gorana. Valjda smo bend mogli nazvati i Borić Novković, ali je Goran Glad nekako pobijedio.
Okupili ste se 2023. godine, mladi ste bend, tek je nekoliko mjeseci prošlo od vašeg prvog albuma. Koji je bio glavni okidač za nastanak benda – želja da se svira, želja da se radi album…?
Svi smo, još od djetinjstva, opčinjeni glazbom; slušamo, sviramo, pišemo pjesme i to smatramo prirodnim stanjem. Okolnosti koje su dovele do okupljanja ovog benda su toliko slučajne, da bi se sve što je uslijedilo moglo nazvati i neizbježnim. Jedno poznanstvo je vodilo drugom.
U osnovi svega je i dalje čista potreba za stvaranjem i zato dobro funkcioniramo zajedno.
Album Izuzetan život prati jedan dan, od jutra do večeri. Kad ste odlučili da ga ne gledate kao skup nezavisnih pjesama, već kao priču koja se odvija u vremenu?
Tema jednog dana u životu povremeno se pojavljivala, no uglavnom je ostala neizgovorena do trenutka preslušavanja završnih verzija demo snimki iz kojih smo bez dvojbi mogli iščitati „temperaturu“ svake pojedine pjesme.
Shvatili smo da je riječ o albumu, odlučili pjesme dovesti u međuodnos i „jedan dan“ postao je organizacijski alat, misao vodilja koja nam je uštedjela vrijeme i pomogla privesti sve kraju.
Koristimo priliku i pomalo se ograđujemo od izraza „konceptualan“ jer smatramo da je to razumljiv, ali pomalo nesretan ili nespretan pokušaj da se objasni razina kohezije ili promišljenosti koju smo radeći postigli. Svaka od osam pjesama samostalna je cjelina, tek naknadno, putem ranije spomenutih mehanizama, uvezana u „tvrde korice“ albuma.
Goran Glad / Filip Bušić
U kojem trenutku svakodnevice (s albuma) se osjećate kao da život nije izuzetan, a u kojem kao da je baš taj izuzetan život upravo ono što održava rutinu?
Izuzetno je provoditi vrijeme s prijateljima i obitelji, voljeti, biti u prirodi, svirati, slušati… Odgovornost svake osobe je vidjeti izuzetne stvari koje ju okružuju.
Sigurno su prisutne, a pronaći ih, ako već ne ide drukčije, možemo upravo kao opreku nečem što možda nije ugodno, zabavno ili čak zdravo po nas. Na albumu se nižu različiti trenuci i stanja, a tek kroz sagledavanje cjeline i činjenice da svaki od njih vodi idućem, cijela stvar dobiva novo značenje.
Pokušali smo dosljedno tu temu provući i kroz grafički dizajn albuma koji prikazuje napola istočeni vrč vode i osam različitih čaša. Školska definicija opisuje tekućinu bez boje, okusa i mirisa koja poprima oblik spremnika u kojem se nalazi. Naizgled nimalo dojmljiva slika, a opet, voda je, kao osnova svog poznatog života, sve samo ne banalna.
Prvi pogled često vara. Isplati se razmisliti. Nešto slično vrijedi i za glazbu koju stvaramo.
Biste li rekli da je dan na vašem albumu optimističan, ciničan ili nešto srednje? I kako se to odražava u tonu posljednje pjesme ”Za L.”?
Ako pod „nešto srednje“ misliš na „sve od navedenog“, onda je to vrlo vjerojatno najbliže istini. Nikad se ne bismo usudili oslikati određeni dan i na njegovom primjeru reći što je zapravo izuzetno u životu. Takvo što se ne bismo mogli dogovoriti ni između sebe, a kamoli tvrditi javno.
Album prikazuje širinu uobičajenih ljudskih osjećaja i razmišljanja, ne bježeći od pomiješanosti i međuzavisnosti optimizma i pesimizma, cinizma i gotovo dječje naivnosti, tuge, sreće, uspona i padova.
”Za L.” je, u tom smislu, vrhunac i svojevrsno oslobođenje, ali samo zbog onoga što joj prethodi, zvukovno i tematski.
Često koristite apstraktne slike i više slikovnog nego doslovnog pripovijedanja. Kako birate granicu između misterija i nejasnoće u tekstovima? Gubi li se onda ponekad poruka umjesto efekta i je li uopće poruka (pjesme) na kraju bitna?
U svijetu pop glazbe, tekst, u pravilu, ne funkcionira jednako kad se promatra izdvojeno. Glazba prenosi velik dio poruke. Čini se da su riječi na albumu bili sadržane u samoj harmoniji, trebalo ih je otkriti i zapisati na način koji omogućava slušatelju da u njima pronađe sebe.
Puno je zanimljivije čuti tuđu interpretaciju teksta, nego nametnuti vlastitu. Poruka je bitna i definitivno prisutna na albumu, ali, kao i sve stvari u životu, vrijedi više kad samostalno dođemo do nje.
Kako je došlo do ideje uključivanja razgovora s mlađom i starijom ženom koji čujemo tijekom albuma?
Radeći na pjesmi ”Slobodan dan” smo prvi put pokušali integrirati sakupljene zvukove ulice i interventnih službi. Ta pjesma je, zapravo, programatska, a spomenuta odluka nam je otkrila puno toga o ostalim pjesmama i albumu samom.
Snimili smo razgovore s više ljudi, no na kraju smo se odlučili za kontrapunkt dva ženska glasa odijeljena vremenom, jer se činilo da naglašava teme koje smo i sami prepoznali u prvoj radnoj verziji albuma.
Goran Glad / Filip Bušić
Kad ljudi prepričavaju snove, često se među njima pojavljuje slična tema, iako su različitih godina, a možda se ni ne poznaju. Kako biste opisali „zajedničku psihu” koju ste otkrili između te dvije osobe?
Točno – ne poznaju se i neovisno su intervjuirane. Razlikuju se u nešto više od 70 godina životnog iskustva, a opet, odgovori su im gotovo potpuno srodni. Obje sanjaju intenzivne snove, more ih različiti strahovi, nadaju se, planiraju budućnost, priželjkuju još samo ovo ili ono, osjećaju čežnju…
To je, valjda, sama srž ljudskog bića.
U pjesmi ”Roj muha” stvorili ste gotovo onomatopeju zujanja muha kroz ponavljanje istog tona. Koliko je bilo važno da se zvuk ‘ne radi’ kao tradicionalna pjesma, već kao neka vrsta glazbenog performansa?
Za razliku od većine pjesama na albumu, ”Roj muha” je u zametku imao formiran tekst i upravo su njegove teme, ekspresivnost i ritam ono što je oblikovalo glazbu. Ni na sekundu se nije činilo ispravnim ‘gurati’ takve riječi u pop-rock format, a fragmentirana demo snimka na kojoj se nekoliko stihova ponavljalo a cappella, u kombinaciji sa zaključcima izvedenim iz rada glazbenika koje cijenimo, to je vrlo brzo i dokazala.
Sve ostale kreativne odluke izvedene su iz toga – od sempliranja zvukova nastalih udaranjem po metalnim objektima, preko suradnje s Parainstitutom Indoš, do neovisnog soliranja triju gitara na kraju ili puštanja generiranog glasa Google prevoditelja kroz njihove pickupe umjesto intervjua s jednom od dvije žene.
Današnji svijet glazbe je vrlo instantan i sadržajno orijentiran. Po meni imate sjajan album za višeslojno slušanje, ambiciozan i konceptualan – postoje li neka vaša očekivanja od publike? Uskoro nastupate na Žarištu.
Najprije – hvala ti!
Od izlaska albuma nam se javio veći broj slušatelja, komentirajući nešto slično. Svaka razmjena nam znači, bila ona pohvala, kritika, naknadna promjena mišljenja ili potvrda da Izuzetan život zaista vrijedi slušati više puta, no moramo istaknuti da smo na njemu radili isključivo razmišljajući o tome kakav album bismo mi voljeli čuti, na neki način potpuno nezainteresirani za ono što ‘svijet’ očekuje od glazbenika današnjice. Snažne, makar bile i oprečne reakcije samo potvrđuju da je to bio ispravan put.
Šire okolnosti su takve da nema govora o nizu hit-singlova, ali to ionako nije nešto čemu vrijedi težiti ili što se može planirati. Svaka pjesma na kojoj radimo je naš osobni hit tjedna, a jednom kad smo zadovoljni možda postane i još nečiji.
Nadamo se da će se u Tvornici okupiti ljudi koji su, kraj silne žurbe, zastali na trenutak i poslušali ono na čemu smo brižljivo radili. Obećavamo im odličan koncert.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Što općenito mislite o Žarištu kao konceptu kakav je organiziran ovo proljeće – niz koncerta redom probranih bendova i izvođača tijekom dva mjeseca?
Žarište, sudeći po prethodnim iteracijama i reakcijama publike, gradi zanimljivu i potentnu priču jer kao format boravi u prostoru između velikih koncertnih događaja i manjih nezavisnih nastojanja.
Scena koju svojim radom direktno podržava (a, može se reći, i iz koje izrasta) svake godine je sve impresivnija; kako po volumenu objavljenih radova, tako i po kvaliteti izričaja.
Dojma smo da Zagrebu i Hrvatskoj nedostaju upravo događaji te učestalosti i takvog mjerila u kojem se Žarište planira i izvodi. Česti i dobro posjećeni koncerti novih autora na kojima publika prepoznaje kvalitetu rada kao primarnu vrlinu zalog su za odgoj nekih novih neopterećenih kreativaca.
Planovi za ovu godinu, planovi za bližu i dalju budućnost?
Krenimo od kraja i dalje budućnosti. Prethodna životna i sviračka iskustva pomogla su nam osvijestiti ranjivost urođenu svakom iskrenom kreativnom procesu i s njim povezanim ljudskim odnosima, zbog čega o nekim dalekim budućim vremenima gotovo i ne razmišljamo (ili barem ne razgovaramo). Njihovi temelji, sigurni smo, postavljaju se isključivo u sadašnjosti – radom na vlastitim vještinama, prisutnošću, razgovorom i otvorenošću. Pritom, naravno, ne šteti planirati sljedeći korak, ali kako se budućnost, dokazano, ne može kontrolirati, nema smisla preko mjere opterećivati se nečim što se još nije dogodilo. Važno je reagirati na primjeren način u datom trenutku – biti spreman i otporan.
Dugoročnost se, ionako, vidi samo pogledom u retrovizor, a mi trenutno želimo gledati naprijed.
Što se bliže budućnosti tiče, ona je nešto jasnija. Nakon Tvornice nas očekuje nekoliko dogovorenih koncerata, a ostavljamo prostora i za ponešto neplanirano. Krajem godine bismo htjeli imati obrise sljedećeg albuma te dogovoriti povratak kod Mateja Gobeca u The Cosmosonic Studios. Nastavljamo promovirati album svirkama uživo i pripremamo nove pjesme.
Htjeli bismo svirati što bolje i pred što više ljudi.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.