U čast hrvatskoj vokalnoj lirici

Dan je bio sunčan i topao, potom vjetrovit i nestalan, s kišom u daljini i prijetećim oblacima, pa smirenjem u večernjim satima, ali i laganim ugrizima svježine u zraku. Baš takav, pun životnosti i promjenjivosti, bio je glazbeni program koji se odvijao 21. ožujka 2026. godine u maloj dvorani KD Vatroslava Lisinskog.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

S početkom proljeća, od 20. do 22. ožujka održano je treće izdanje Zagrebačkog glazbenog proljeća. Nakon orguljske glazbe i Stjepana Šuleka istaknutih u prethodnim izdanjima (pri čemu je čitava ideja proizašla iz prigodnog festivala posvećenog Dori Pejačević 2023. godine), ovogodišnji se festival programskom koncepcijom usredotočio na odnos poezije i glazbe. Okosnica glazbom te pričom o glazbi i poeziji ispunjenog festivalskog trodnevlja bio je subotnji dan koji je, kao jedan od umjetničkih voditelja festivala, programski osmislio bariton Matija Meić.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Devetnaest opusa hrvatske glazbe

Njegova odluka da čitav taj dan posveti hrvatskoj vokalnoj lirici rezultirala je četirima koncertima na kojima je okupio četrnaest kolega pjevača i deset klavirskih suradnika, koji su na pozornicu donijeli izvedbe pojedinačnih popijevaka ili vokalnih ciklusa iz pera devetnaest hrvatskih skladatelja u vremenskom rasponu od 19. stoljeća do danas. Osim toga, u intermezzima koncerata upriličena su dva razgovora, jedan sa skladateljima, a drugi s pjesnicima.

Želeći pokazati, s jedne strane, bogatstvo i raznovrsnost vokalne lirike u hrvatskom stvaralaštvu, a s druge strane, vrsnoću i šarolikost naših pjevača od kojih su neki za ovu priliku doputovali iz inozemstva, Meić je programski profilirao četiri koncertna programa vodeći se prije svega, kako je izjavio, afinitetima sâmih pjevača. To, pak, znači da je koncertni repertoar donekle i njihovih ruku djelo, odnosno da je proizašao iz njihovih promišljanja o vlastitom glasu i stavova prema literaturi.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Cjelodnevni ciklus okrunjen je nazivom Glazbena poezija, a četiri koncerta ponijela su naslove Strani odjeci (hrvatska vokalna lirika na poeziju stranih autora), Suvremeni susreti (uglazbljeni hrvatski pjesnici u skladbama živućih hrvatskih skladatelja), Sumrak (pjesme kušnje, sjete i smrti) i Strasti (pjesme života i ljubavi).

S obzirom na to da je svaki interpret dao vrijedan doprinos cjelodnevnoj proslavi pjevane riječi, donoseći osobitu vokalnu boju, vlastito viđenje muzikalnosti teksta te unoseći osobnost u interpretaciju raznolikih karaktera sadržanih u glazbenim oživotvorenjima stihova, važno je istaknuti njihova imena.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Imena ponajboljih hrvatskih glasova

Na prvome koncertu na mahom njemačkom, ali i engleskom jeziku, pjevali su tenor Matteo Ivan Rašić i bariton Leon Košavić uz klavirsku pratnju Lane Bradić, mezzosopranistica Emilia Rukavina uz Davida Vukovića i sopranistica Evelin Novak uz klavirsku suradnicu Nadiu Varga Modrić. Repertoar se kretao od Blagoja Berse i Božidara Kunca, preko Ferde Livadića do Dore Pejačević. Posebno valja istaknuti da je ovom prigodom Matteo Ivan Rašić praizveo Drei Lieder Borisa Papandopula na stihove Otta Müller-Neudorfa, čime se ponovno, i u ovoj skladateljevoj obljetničkoj godini, potvrđuje da posao s proučavanjem i revitalizacijom Papandopulova opusa nije ni približno završen.

Drugi koncert usmjeren je k skladbama novijeg datuma pa su se na programu našle vokalne minijature Zorana Novačića i Dubravka Palanovića te vokalni ciklusi Ivana Josipa Skendera i Roka Radovana, ali i ciklus mađarsko-austrijskog skladatelja Akosa Banlakyja Liedphantasie nach A. G. Matoš. Potonji ciklus ovom je prigodom doživio svoju praizvedbu u interpretaciji gostujućih glazbenika mezzosopranistice Josipe Bainac-Hausknecht i pijanista Claus-Christiana Schustera. A u izvedbama prethodno navedenih djela istaknuli su se sopranistica Darija Auguštan i Jurica Jurasić Kapun uz pratnju Viktora Čižića te mezzosopranistica Martina Menegoni uz Darijana Ivezića.

Sumrak je publiku vratio među skladateljska imena 20. stoljeća: Jakova Gotovca, Miroslava Magdalenića, Josipa Hatzea, Ivana Matetića Ronjgova i Ivanu Lang. Među interpretima bili su tenor Mislav Lucić uz pratnju Ivana Pernickog, zatim bariton Matija Meić uz pratnju Bože Letunića, Roko Radovan uz Darijana Ivezića te na završetku koncerta sopranistica Marija Kuhar Šoša koju je pratio klavirist Mario Šoša.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Završni koncert, Strasti, otvoren je praizvedbom Triju pjesama Ivane Lang na stihove Vesne Parun, a u interpretaciji mezzosopranistice Emilije Rukavina, Marije Andrejaš na violi i Davida Vukovića za klavirom. Kao i u slučaju Papandopula, opus Ivane Lang još uvijek krije djela koja nikad nisu u pravom smislu zazvučala na pozornici, no suprotno od Papandopula, Ivana Lang kao skladateljica još uvijek čeka svoju obuhvatniju stručnu valorizaciju.

Našli su se tu i Božidar Kunc, Krsto Odak, Josip Vrhovski, Franjo Lučić, Adalbert Marković, Josip Hatze i Roko Radovan. Večer je vratila na pozornicu Dariju Auguštan i Viktora Čižića, a potom su nastupili tenor Josip Švaglj uz Lanu Bradić i sopranistica Marija Lešaja uz Kosjenku Turkulin. Završna izvedba pripala je Matiji Meiću, kojeg je popratio Božo Letunić, što je bilo sasvim logično, zaključak čitavog festivalskog dana prepustiti onomu koji ga je osmislio i pripremio.

Autor koncepta Matija Meić dokazao je da hrvatska izvodilačka praksa obiluje reprezentativnim brojem pjevača solista koji su raznolikim individualnim pristupima pokazali spremnost na bavljenje ovom vrstom repertoara, kao i da je, u toj svojoj nakani, uspio animirati mlađe generacije pjevača koji su vezani ne samo uz domaće, već i uz inozemne glazbene pozornice. Iskusni interpreti vokalne lirike otkrili su svojim interpretacijama čitav spektar muzikalnog nijansiranja tekstualnih predložaka, a onima koji tek grade svoj pristup pjevanju Lieda iskustvo će pokazati da je manje katkad više i da se dramaturgija izvedbe može stvarati na mnoštvo različitih, a suptilnih načina.

Matija Meić dokazao je da hrvatska izvodilačka praksa obiluje reprezentativnim brojem pjevača solista koji su raznolikim individualnim pristupima pokazali spremnost na bavljenje ovom vrstom repertoara

S druge strane, u koncentriranoj formi cjelodnevnog glazbenog doživljaja susrele su se različite skladateljske poetike, vizije glazbenog oblikovanja pjesničkih poruka, povijesno uvjetovani stilski pristupi i naznake suvremenijeg tretmana vokalnosti. Sve iz pera dobro poznatih imena hrvatske glazbene kulture. Iako je ovo bio tek pogled u bogatstvo repertoara, jasno je pokazano da opus hrvatske vokalne lirike nudi mnoštvo različitih odabira. Na pjevaču je samo da se, poput Dorothy u Čarobnjaku iz Oza, odvaži poći nekom od staza i vidi kamo će ga put odvesti.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Bersina dramatska balada Edward u odličnoj interpretaciji Mattea Ivana Rašića pretvorila je svijet popijevke u glazbeno epsko putovanje. Odabir nekoliko popijevaka Pejačević, koje je pjevala Evelin Novak, ponovno je pokazao aktualnost i dragocjenost njezina skladateljskog opusa. Kuncov izniman osjećaj za savršeni sklad vokalne i klavirske dionice podjednako je došao do izražaja u izvedbama Emilije Rukavina i Darije Auguštan.

Novačićev Ushit dao je pogled u svijet kontemplativne minijature kakvu skladatelj njeguje u svom vokalnom opusu. Skenderov ciklus Protuslovlja 2 na stihove Duška Babića, jedinog živućeg pjesnika na koncertnim repertoarima toga dana, pokazao je vještog i muzikalnog skladatelja koji se zna glazbeno poigrati s tekstom te s pravom mjerom, nalazeći uporište unutar predloška, upotrijebiti pokoji govorni i glasovni efekt.

Skenderov ciklus Protuslovlja 2 na stihove Duška Babića, jedinog živućeg pjesnika na koncertnim repertoarima toga dana, pokazao je vještog i muzikalnog skladatelja koji se zna glazbeno poigrati s tekstom

Pri čemu mu je puno olakšala angažirana i energična interpretacija Jurice Jurasića Kapuna. A što reći o popijevci Slobodan život Dubravka Palanovića na stihove Josipa Pupačića? Skladana za Dariju Auguštan i Viktora Čižića, koji su ju i ovom prilikom sjajno izveli, ova fantastična minijatura koja odiše dubokim glazbenim razumijevanjem pjesničkog predloška još dugo će slušatelju ostati u uhu i nakon što svi koncerti završe.

Tri praizvedbe

Posebno značenje dale su koncertima tri već spomenute praizvedbe, Borisa Papandopula i Ivane Lang kao važnih skladateljskih ličnosti čiji su opusi još uvijek predmet otkrivanja u hrvatskoj kulturi, te mađarsko-austrijskog skladatelja Akosa Banlakyja koji je skladao ciklus od osam popijevaka nadahnut pjesmama Antuna Gustava Matoša, dakako zadržavši izvorni hrvatski jezik kojemu se u glazbenom smislu odlično prilagodio.

Uoči izvedbe Banlakyjeva djela, publici se obratio pijanist Claus-Christan Schuster izrazivši svoje ugodno iznenađenje kvalitetom vokalne literature hrvatskih skladatelja o kojoj sâm nije puno znao. Znak je to nama da još puno toga možemo učiniti po pitanju predstavljanja hrvatske vokalne literature širim europskim i svjetskim kulturnim krugovima. Također je pokazao senzibilnost za aktualni trenutak te je, zajedno sa svojom vokalnom partnericom, izvedbu Banlakyjeva ciklusa posvetio uspomeni na mladu žrtvu potresa koji je pogodio Zagreb 22. ožujka 2020. godine.

Publici se obratio pijanist Claus-Christan Schuster izrazivši svoje ugodno iznenađenje kvalitetom vokalne literature hrvatskih skladatelja o kojoj sâm nije puno znao

Zanimljivo je da je Matija Meić odlučio više prostora dati svome mlađem kolegi Roku Radovanu, ne samo kao pjevaču već kao skladatelju čija su dva ciklusa popijevaka izvedena tijekom dana – Pred morem na stihove Vesne Parun te za završnu izvedbu festivalskog dana Tanac i četiri ljuvene na stihove Šiška Menčetića. Pritom je drugi ciklus motivski dorađeniji i stilski ujednačeniji, a napisan je za Meića koji ga je i ove večeri otpjevao, simbolički zaključivši skladbu i čitav festivalski dan ispjevanom riječju ljubav.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Revitaizacija tradicije u kojoj hrvatska glazba i glazbenici imaju štogod reći

Dok razmišljamo o odnosu poezije i glazbe u prvi plan logično će izaći pjevana riječ. No, pogrešno bi bilo doživjeti onoga drugog izvođača kao tek pratitelja ili podupiratelja. Biti klavirski suradnik izuzetno je odgovoran posao i dok će solist uvijek pobrati najveći pljesak, u sjeni ostaje onaj koji mu je pružio strukturnu, harmonijsku i karakternu podršku da dostigne vrhunce solističke izvedbe. Stoga treba čestitati svim pijanistima na nesebičnom angažmanu i izvedbenoj posvećenosti, zahvaljujući kojima je pjevana riječ uspjela ostvariti svoj umjetnički potencijal.

Biti klavirski suradnik izuzetno je odgovoran posao i dok će solist uvijek pobrati najveći pljesak, u sjeni ostaje onaj koji mu je pružio strukturnu, harmonijsku i karakternu podršku da dostigne vrhunce solističke izvedbe

U tom kontekstu posebno treba istaknuti duo sopranistice Marije Kuhar Šoša i pijanista Marija Šoše koji su pripremili izvedbu ciklusa Nepoznatim stazama Ivane Lang, nastalog na stihove pjesama Filipa Valjala, a kojim je zaključen treći u nizu koncerata, naslovljen Sumrak. Suodnos koji su dvoje glazbenika donijeli na pozornicu moglo bi se jednostavno opisati kao savršen sklad. Izražajnu interpretaciju sopranistice pomno je, iz pjesme u pjesmu, nadopunjavao i nadograđivao pijanist u čijoj je svirci svaki minuciozni detalj došao do izražaja, a da pritom ne zasjeni vokalnu dionicu. Motivski, dinamički i artikulacijski savršeno su se razumjeli, zajednički gradeći dramaturški tijek ciklusa. Rezultat je bila interpretacija koja slušatelja doista ostavlja bez daha.

Foto: Tomislav Jagar/KDVL

Preambiciozno bi bilo kvalificirati ovaj dan hrvatske popijevke kao povijesni dan, ali svakako je riječ o hvalevrijednom poduhvatu koji je sve svoje silnice usmjerio k revitalizaciji svijesti o važnosti pjevane riječi u intimnom diskursu između glasa i klavira. Tradicija je to u kojoj i o kojoj hrvatska glazba i glazbenici imaju štogod reći.

Svakako je riječ o hvalevrijednom poduhvatu koji je sve svoje silnice usmjerio k revitalizaciji svijesti o važnosti pjevane riječi u intimnom diskursu između glasa i klavira