ToMa: „Glazba je zaista najbolji filter za sve emocije"

Novi album Sudbine i priče nove nije samo zbirka pjesama, već intiman presjek jedne godine ispunjene promjenama, preispitivanjima i kreativnim sazrijevanjem

Toma nam u razgovoru otkriva kako je nastajao ovaj glazbeni dnevnik, zašto vjeruje da iskrenost mora biti temelj svakog teksta te kako je uspio pomiriti suvremene trendove s potrebom da glazba ponovno nosi poruku. Od osobnih priča do reakcija publike, suradnji i najvećeg koncerta karijere – vodi nas iza kulisa albuma koji jasno pokazuje da emocija i autentičnost i dalje imaju snažno mjesto na sceni.

ToMA/foto:Ivana Dobrovoljec

Album Sudbine i priče nove opisuješ kao glazbeni dnevnik jedne godine – koliko ti je bilo zahtjevno ogoliti se emotivno kroz ovih 12 pjesama?

Nisam osjetio neku zadršku pri pisanju ovog albuma niti sam imao osjećaj da mi je bilo zahtjevno pretočiti svoje emocije u pjesmu, zapravo suprotno – smatram da je to najispravniji put kad je glazba u pitanju. Tekstovi moraju biti iskreni i realni, a ne puke rime na papiru. Osjećam i doživljavam iz dana u dan kako sve više ljudi osobno reagira i doživljava moju glazbu jer je iskrena. Nekako sam kroz pisanje ovog materijala uspio spojiti trendove koje i sam pratim u glazbi s onom osnovnom iskonskom potrebom da se kroz nju nešto i kaže i poruči. U vremenu smo kad glazba puno više pokreće, a sve manje nešto govori- moj cilj je bio ovim albumom spojiti oboje.

Kažeš da su pjesme nastajale više od godinu dana – je li se tijekom tog procesa mijenjao i tvoj pogled na neke od tih priča?

Apsolutno. Prvi put sam radio na albumu kao cjelini. Moj prvi album je bio više kompilacija singlova dok je moje drugo studijsko izdanje ipak nastajalo duži period. A, upravo u tom periodu sam imao priliku nekoliko puta se vraćati pjesmama na kojima smo radili, preslušavati ih, dati im mogućnost da kažu još nešto i da budu najbolja verzija sebe prije nego su objavljene. Kroz vrijeme sam i sam te pjesme uspio doživjeti na nekim drugim, dubljim razinama pa je taj odmah bio odličan suradnik na albumu jer je pomogao da se izbjegnu mnoga prvoloptaška rješenja i fraze.

ToMa/foto:Ivana Dobrovoljec

“Ledina“ je već snažno odjeknula kod publike – jesi li očekivao takvu reakciju ili te iznenadila?

Ne mogu reći da sam sumnjao, ali se plašio jesam. Ponajviše jer je ta pjesma jedina koja stilski odskače od svega što sam do sada predstavio publici. Međutim, moja publika je još jednom pokazala da me slušaju i prate radi emocije, a ne stila ili žanra. Kroz svoju karijeru sam koketirao s raznim stilovima, i nastavit ću tako i dalje, a najsretniji sam jer znam da će me moja publika pratiti na svakom novom koraku. Ledina je velika pjesma, koja kroz snažan tekst i emociju zaista dolazi do slušatelja i srca publike. Drago mi je da se to pokazalo već u prvim danima njezina izlaska, a i potvrdilo u periodu nakon same Dore.

Ova pjesma govori o oporavku nakon prekida – koliko ti je važno da publika u tvojim pjesmama pronađe vlastite priče?

Nijedan autor ne može znati što publika proživljava i osjeća u svom srcu. Svatko piše svoju perspektivu i svoj pogled. Takav je i ovaj album- moj život i moje emocije, iskustva ljudi koji me okružuju. Sretan sam što pjesme koje su nastala iz mojih osjećaja uspijevaju biti dijelom svakodnevice svih ljudi koji me slušaju. Tu zapravo mogu povući paralelu na početak našeg razgovora- publika jako cijeni iskrenu glazbu, realne tekstove i slike koje su dio svačijeg života, u njima se nalazi i njih suosjeća. Ljudi su danas u potrebi slušati glazbu koja ima nešto za reći.

Na albumu si okupio širok tim suradnika – kako balansiraš između vlastitog autorskog identiteta i kolektivnog stvaranja?

Volim pisati, uživam u tome. Volim se igrati s rimama i tekstovima i smišljati kojekakve melodije. Ali isto tako se obradujem kad mi netko od kolega priđe s odličnom pjesmom ili barem idejom za pjesmu. Ne patim od toga da ispod svake pjesme stoje moje ime i prezime. Mislim da je u prvom planu uvijek izabrati dobru pjesmu neovisno o tome tko joj je autor. Upravo zato na mom albumu i jest velik broj suradnika i kolega koji su dali svoj obol ovim pjesmama. Glazba se danas uvukla u sobe i kućna studija, a mislim da je ljepota stvaranja glazbe upravo u zajedničkom razmišljanju, pisanju i stvaranju. Neki od najljepših trenutaka koje sam doživio u tih godinu dana stvaranja bili su upravo na zajedničnim sessionima i trenucima kad nas je nekoliko prijatelja glazbenika sjedilo u studiju i pisalo pjesme.

Osjećaš li da si ovim albumom napravio najveći umjetnički iskorak dosad – i po čemu se on najviše razlikuje od prvijenca?

Osjećam. Drago mi je da tu potvrdu dobivam i od publike, ali moram priznati kako to i sam jako osjećam. Prije svega u tekstovima novih pjesama koje su jednostavno kroz život i samo glazbeno iskustvo prestali biti jednodimenzionalni i površni. Uspio sam u sebi otvoriti neke nove poglede na glazbu i pisanje. Možda je to i samo subjektivni dojam, ali smatram kako rastem kao pjevač i autor. Shvatio sam da se u glazbi može svašta reći, na razne načine i da rima nije jedini alat kako nešto formulirati. Razlika mojeg prvog i drugog albuma je ponajviše i tome da sam ja odrastao u vremenu koje ih dijeli. A samim time materijel koji je predatvljen na drugom albumu nosi i svoju težinu i snagu. Vjerujem kako će se mnogi pronaći i kako su se već pronašli u pjesmama koje stoje iza naslova.

ToMa/foto:Ivana Dobrovoljec

Sudbine i priče nove zvučno spajaju više žanrova – je li to svjestan smjer ili prirodan razvoj tvog izraza?

Izabrao sam ne stavljati se u jednom glazbeni stil i toga se držim evo već osam godina. Sebe gledam kao izrazito raznolikog glazbenika, volim plesati na pozornici ali i one intimne trenutke kad se pjeva samo uz klavir, volim modernu produkciju ali istovremeno mi srce zaigra i na pjesme poput Ledine. Ne želim sebi uskratiti uživanje u nekim stilovima ili žanrovima samo zato jer se od glazbenika očekuje da se stilski opredijele. A sve to mogu i radim isključivo jer me podržava moja publika.

Najavljuješ najveći koncert karijere u Tvornici kulture 18. travnja, a dva dana ranije nastupit ćeš na koncertu Evergreeni Zagrebačkog festivala – što publika može očekivati, i kako planiraš prenijeti intimu albuma na veliku pozornicu? 

Radujem se po prvi put stati na tu pozornicu, ali lagao bih kad bih rekao da ne osjećam laganu tremu. Iako možda moje stanje trenutno bolje opisuje riječ odgovornost- iza mene je velik tim profesionalaca koji zajedno sa mnom radi na tome da svaka osoba koja dođe na taj koncert doma ode zadovoljna i ispunjena. Provest ću publiku kroz cijeli sovj glazbeni opus i naravno pokoji cover meni omiljenih pjevača kao što to radim i inače. Plesat ćemo, pjevat, ako treba i plakat zajedno 18.4. u Tvornici kulture. Nakupilo se raznih pjesama koje samo čekau svoju priliku da budu prvi put izvedene uživo. Prati me odličan bend ispred kojeg stoji Filip Gjud pa se osjećam jako sigurno jer znam da mi najveći profesionalci čuvaju leđa.

Kada pogledaš unatrag na godinu iza sebe – što je za tebe bila najveća osobna lekcija koja se pretočila u ovaj album?

Ne postoji jedan nazivnik koji sve to može obuhvatiti ili sumirati ovu godinu, ljude, iskustva i pjesme. Mislim da je zapravo album upravo taj sukus svega što sam osjetio i naučio i odlučio podijeliti s drugima. Glazba je zaista najbolji filter za sve emocije i sretan sam i počašćen što imam priliku upravo njome doticati ljude i biti dio njihovih života.