Kako više ikada slušati TBF bez Jazz Orkestra HRT-a?

Godinu dana nakon premijere, The Beat Fleet i Jazz Orkestar HRT-a vratili su se na pozornicu Koncertne dvorane Vatroslava Lisinskog.

Nisam bio na prošlogodišnjem nastupu, ali pročitavši izvještaj koji je kolegica Karolina napisala u ožujku 2025., činjenica je da bi ovaj termin u rano proljeće mogao postati tradicija jer Velika dvorana ponovno je bila puna, a o repertoaru čemu nešto kasnije.

Između jazza i hip hopa može se pronaći nekoliko poveznica, a najjasnije su one koje se tiču glasa uskraćenoj zajednici, točnije Afroamerikancima početkom 20. stoljeća što se tiče jazza, a hip hopa sedamdesetih u Bronxu u vrijeme ekonomske krize i društvene zapuštenosti. Kada se kreativnost u glazbi koristi kao alat za preživljavanje i otpor, dobiva se duh improvizacije koji izlazi na vidjelo pred publikom te u tom trenutku glazbenik/pjevač pokazuje svoju virtuoznost prisiljavajući publiku da usred izvođenja pojača decibele aplauza pošto oduševljenje solo dionicom ne jenjava, štoviše, samo se povećava.

Tako bih ukratko opisao početak koji se u Lisinskom dogodio s “Genijem”, pjesmom s drugog i još uvijek poprilično sirovog albuma TBF-a, ovaj put pretočene u čašu monumentalne izvedbe koju je začinio Miro Kadoić na saksofonu. Bandleader i dirigent Jazz Orkestra HRT-a Miron Hauser nije štedio riječi između pjesama, najavio je svaku koja je nadolazila te nije ostavljao mjesta iznenađenjima. Nećemo pogriješiti kada kažemo da su se redali samo hitovi splitskog benda, ne ostavljajući prostora manje poznatim naslovima. S jedne strane na najave pjesama može se gledati kao i na problematičnu situaciju jer nedostaje efekta iznenađenja, ali bilo je zabavno slušati uzdahe publike kada je Hauser rekao da slijedi, na primjer, “Grad spava” ili “Nostalgična”.

TBF i Jazz orkestar HRT-a u Lisinskom / Tomislav Jagar

Straight outta Split

Prvi dio koncerta bio je rezerviran za pjesme najstarijeg datuma pa smo uz album “Uskladimo toplomjere” drmuckali i slušali, u sjedilačkom načinu, ujedno ponajbolje pjesme prvijenca Ping-pong (umjetnost zdravog đira). S obzirom da je TBF još tada uvijek radio na samplove, “Trilogija jada” sa svojom ozbiljnijom tematikom dalmatinskog narko svijeta i života propalica, odmah i u Orkestar donosi ozbiljniji i manje razigrani ton nego što je to uobičajeno u ostalim pjesmama (“Malo san maka”, “Odjeb je lansiran”). Tenor sax Maria Bočića dovršio je ovu old school, straight outta Split himnu koja se ne može zborski pjevati, a generalno je prvi dio koncerta u prvi plan najviše stavio eksplozivne versove Mladena Badovinca, Saše Antića i Luke Barbića.

Hauser je pjesmu “Odjeb je lansiran” zbog prisustva maloljetnika predstavio kao “Omlet je serviran”, makar se činilo da je intervencija u najavi u nekoj polu-šali nepotrebna s obzirom da je vokalni trojac najmanje desetak puta tijekom izvedbe spomenuo „ono što djeca ne smiju čuti“. Ipak se nalazimo na jazz terenu pa su valjda i pravila igre bila nešto prilagođenija ostavštini i tradiciji dvorane u kojoj se svira pa mi je tako sasvim logično bilo da, na svu sreću, nećemo čuti “Veseljka”. Prilikom izlaska iz dvorane načuo sam kod nekolicine, možda ne razočaranje, ali svakako iznenađenje da nisu odsvirali jednu od najpopularnijih pjesama. S osobne strane, neizmjerno sam zahvalan TBF-u i Orkestru što su odlučili preskočiti tu poskočicu koja ljudima brzo ulazi u uho, ali nisam siguran da ikako pridonosi njihovom kasnijem opusu.
Nakon bogohuljenja s “Odjebom”, kaže Hauser, nastavili su s “Kristom” koji je imao nagla ubrzanja i padove što se tiče trubačke sekcije (Davor Križić, Boris Majcen, Nikola Cvetković), a Mladen je u posljednjem dijelu pjesme u propovjedničkom modu pokazao zašto je njegov glas stvoren za Lisinski.

TBF i Jazz orkestar HRT-a u Lisinskom / Tomislav Jagar

Militaristički uvod u “Heroiyx” nije slučajnost. Tromboni pozivaju na služenje domovini, vojni rok od dva mjeseca i dvije ‘iljade eura zarađenih za bolje sutra u jednoj od najsavršenijih pjesama koje je TBF napisao. O učinjenom i posljedicama može se učiti na više od jednog načina, a stihovi su u ovom slučaju rekli sve pa je jam uz naglašen saks i trubu bio aranžerski moment u kojem se možemo svi zamisliti i zapitati što nam je reperski trojac upravo sada ispripovijedao.

“Grad spava” nije samo noćna odiseja Splitom, već mračni, metaforički epitaf u kojem nema napretka jedne zajednice, grada, društva. Bend i orkestar ujedinjeni su u atmosferi koji ne budi optimizam kod slušatelja, ali svojom virtuoznošću pokazuju da su savršeni par, da se vratimo na početak priče – jazz i hip hop stariji su i mlađi brat koji unatoč svojim razlikama shvaćaju da ne mogu jedan bez drugoga.

Skromna i časna gesta

Gegovi, samoironija i sarkazam nagovještavaju “Mater”. Sada je publika već na nogama, ritmično se plješće, a Lisinski polako postaje prostor u kojem se slobodno pleše i zborsko pjeva, pogotovo kada „nije popila lijek, a okreće na jugo“. Ako je “Mater” bila okidač kojim su se stvorili preduvjeti za savršenu oluju te konačno povezivanje pozornice i partera, onda je “Uvik kontra” zaista bila vrhunac subotnjeg nastupa. Kad beat zvekne, uspostavljeni up tempo kod orkestra i benda, mentalitet „kad meni kažu ovo, ja ću ono“, očiti je impuls koji se ne može ignorirati. Kada tome pridodamo napokon i jedan solo na gitari (Nikša Mandalinić), dobijemo kompletni paket onoga po što smo došli, a to je dašak splitske zajebancije i ozbiljnosti, jazzerska razigranost, funk korijeni i rap temelji.

TBF i Jazz orkestar HRT-a u Lisinskom / Tomislav Jagar

Energetski vrhunac doveo nas je do emotivnog vrhunca s “Nostalgičnom” koja je posebno sjela Orkestru ponajviše zbog u pjesmi uklesane “Sve što znaš o meni” Arsena Dedića. Nezaustavljiva i vječna kakva će uvijek biti “Nostalgična”, rodila se jedna sasvim nova dimenzija – kako sada ikada slušati TBF bez Jazz Orkestra HRT-a?

Ima nešto izuzetno skromno i časno u tome kada si glazbenici na pozornici međusobno daju ruke i čestitaju nakon dobro izvedene pjesme, a cijeli nastup dobije dublje određenje, i podsjeća koliko glazba znači čovjeku kao biću koje osjeća, razumije i pamti.

Teško mi je već razabrati što je veći hit među hitovima TBF-a, ali i ono što su svi bili sigurni je to da neće ostati bez “Smaka svita” i “Alles gut”, odnosno, kako bi Hauser bacio dosjetku „nakon svakog smaka svita je alles gut“. I nakon što smo regularni dio zaključili pjesmama koje su obilježile jednu generaciju, za bis smo dobili, rekao bih po reakciji publike, većini nepoznatiju “Y’en dva”. Funky nabrijana, jazzy zahtjevna, reperski izravna, donijela nam je ekstenzivan solo Janeza Hrastovšeka na trombonu. Svečana repersko-jazzerska večer zaključena je uvertirom Jazz orkestra i modernim šlagerom, jednu uz koju svi možemo zapjevati refren, a to je “Lud za njom”.

Bez zamjerke i punih sat i četrdeset minuta ekipa s pozornice odavala je tajne zanata s dvije naizgled suprotstavljene strane. Dokazali su da suprotstavljeni apsolutno nisu, da se glazbeno razumiju, a ljudski cijene. Ako će TBF i Jazz orkestar HRT-a u Lisinskom postati tradicija, jedino što bi mogli je povećati broj naslova koje izvode ili obnoviti setlistu pa da se muzički susreti osvježe i prebace onu „hitoidnu“ stranu s nekim zaboravljenim biserima iz bogatog opusa koje splitski bend ima, a Hauserova ekipa će bez problema dodati kap magije koju samo jazz može proizvesti.

TBF i Jazz orkestar HRT-a u Lisinskom / Tomislav Jagar