Elvis Stanić Aires Collective - 2 for Tango

Stanićeva zgodna radna krilatica „gitara je postala harmonika i obrnuto“ definitivno je potvrđena odličnim albumom

Elvis Stanić AIRes Collective i novim diskografskim projektom 2 For Tango na etiketi Croatia Recordsa – u združenoj studijskoj produkciji s Ivanom Popeskićem – na svoj osebujan jazzerski način posvaja dobro znane žanrove najšire shvaćene „latinice“. Ili, točnije rečeno, tanga koji je postao dio globalne zvukovnice te zaštitni znak argentinskog  urbanog „partera“ i Pariza te sambe, natruha flamenca u gitarskom rukopisu i bossa nove.

Kako je to dao naslutiti i sam naslov albuma, sjajni jazz gitarist i ništa slabiji harmonikaš je ovog puta naglasak stavio na harmoniku. Nadahnutu – očekivano – onim čuvenim sviračkim stilom Astora Piazzole i njegovog bandoneóna koji su postali istoznačnica za tango 20. stoljeća.

Stanićeva zgodna radna krilatica „gitara je postala harmonika i obrnuto“ definitivno je potvrđena odličnim albumom. Dakako, snimljenom u Elvisovoj aranžerskoj viziji glazbeika koji je s jazzom, tangom ali i svim glazbenim začinima Mediterana, oduvijek „na ti“.

Uvodni broj „Picasso“ žovijalna je tema s elementima (baš kao i sam veliki slikar) i pariškoga i španjolskog uz čudesnu vožnju a la parisienne harmonike poduprte  dramatičnim uletima gudača. Moglo bi se reći da baš oni „brane boje“ glazbenog prostora s druge strane Pirineja.  Takva je i ritmički razigrana „3/4 Tango“ s izvrsnim gitarskim sitnovezom prepoznatljivog methenyjevsko-stanićevskog stila. „Barosz oy Baritza“ odsvirana je uz jazzy klavir Leona Benka, harmonikaški vez, razigranu ritam sekciju basiste Gorana Rukavine i bubnjara Žige Kožara te ženski vokal koji broju daje dodatnu dimenziju.

Dijalog harmonike i gitare

I „Family“ je pravi dokazni materijal da Elvisova glazbena obitelj funkcionira kao dobro ugođena nenametljiva pratnja/podrška „leadu“ raspjevane harmonike, klavira i gitare akcentiranih na trenutke gustom zvučnom tapiserijom ritam sekcije. Dok neko od „lead“ glazbala vozi temu, druga su s njim u maštovitom dijalogu iz drugog plana. „The Other Side“ savršeno spaja širokopojasni aranžman gudačkog kvarteta s klavirom, gipkim ritmom te fantastičnom gitarom  i harmonikom. Posebno su zanimljivi Elvisovi „razgovori“ harmonike i gitare ili pak unisono odsvirane dionice. Stare uši će možda čak prepoznati i štogod od atmosfere Return To Forever ili gitarskih stilizacija Larryja Coryella. „Mala zelena naranča“ brodi istom trasom sa slojevitim mediteranskim širokopojasnim „plesnim“ aranžmanom razrade domaće „folklorne“ teme s dominantnim klavirom, gitarom, gudačima i ženskim vokalom. „Estate“ ponovo seli u Južnu Ameriku kao lirska nježna tema s dijalogom harmonike i klavira prije nego li se tema ne razvije u rasni tango s upečatljivom harmonikom „u prvom licu jednine“. Ritmički razigrana havanska  „Habanera“ pretvara se u furiozni plesno podatni brzac gipke ritam sekcije, harmonike i klavira kao svojevrsna oda životu i radosti. Zaključnu ambijentalnu i snenu Mediteranom okađenu „Monte Maggiore“ nježno vozi gitara kojoj se na strateškim mjestima dajući joj posebnu aromu priključe gudači.

Stara mudrost veli da je za (plesati) tango potrebno dvoje no za sjajnu glazbu nadahnutu tangom – samo jedan. Pod uvjetom da se on zove Elvis Stanić koji zna svoja instrumentalna umijeća udružiti sa izvrsnim glazbenim suradnicima. Uzgred rečeno, Elvis Stanić AIRes Collectiva će album promovirati i u zagrebačkoj dvorani Lisinski na koncertu 22. travnja. Bio bi pravi grijeh propustiti ga!