JMZM: „Uvijek nađemo dovoljno prostora i razumijevanja za iznenađenje“

JMZM, riječki tandem Josipa Maršića i Zorana Medveda, koji djeluje na području primijenjene i autorske elektroakustike šira je javnost upoznala po Operi industriale, izvedenoj na otvorenju Europske prijestolnice kulture – Rijeka 2020, nastaloj prema njihovu glazbenom predlošku.

JMZM je objavio tridesetak studijskih albuma i nastupio na renomiranim festivalima poput Muzičkog biennala Zagreb, Glazbene tribine u Opatiji, Music Tech Fest Central Europe festivala u Ljubljani, Audioarta i Do It with Others festivala u Puli te mariborskog Lent Festivala. Glazba ovog dvojca recenzirana je i objavljivana u međunarodnim publikacijama poput The Wire i Toneshift. Skladatelj i instrumentalist iz Opatije, Josip Maršić, djeluje u radu brojnih glazbenih sastava, između ostalih Trio Porko Dio, Regoč, Very Expensive Porno Movie, Let 3, Marinada i Gori Ussi Winnetou.

Kao autor, koautor i izvođač glazbe u plesnim te kazališnim predstavama, Maršić je surađivao s koreograf(k)i(nja)ma Ivom Nerinom Sibilom, Andrejom Rauch, Žakom Valentom, Senkom Baruškom, Milom Čuljak, Kate Foley, redateljima Ivicom Buljanom, Dorom Ruždjak, Renatom Carolom Gaticom, Anom Tomović, Marinom Pejnović, kao i s teatrom Trafik, dječjom kazališnom radionicom Malik, Prostorom Plus, Kik Meloneom, Drugim morem te u filmskim projektima udruge Ukus i Filmaktiva. Autor je brojnih audioinstalacija i namjenske glazbe za performanse, kratke filmove, art revije, videoinstalacije.

Put Zorana Medveda, glazbenika u raznim bendovima već od kraja osamdesetih, isprepleten je s Maršićevim djelovanjem, iako im se putevi razilaze te Medved svoj glazbeni interes usmjerava na polje produkcije i sound designa, a to iskustvo nadograđuje i kroz poslove šefa tehnike i produkcije na Svid Radiju. Od 2002. godine radi u vlastitom tonskom studiju, a od 2008. u suradnji s Maršićem pokreće projekt JMZM gdje kao snimatelj, producent, koautor i izvođač surađuje na glazbi i oblikovanju zvuka za dvadesetak filmova te brojne kazališne predstave, performanse i nastupe uživo.

Foto: Dragana Jurisic

Vaš zvuk često spaja elektroniku, eksperiment i atmosferu… Čini mi se da je svojevrsni klimaks doživio zadnjim albumom Sexomnia, suradnji koja također ima i vizualnu komponentu. Što vas trenutno najviše inspirira, glazbeno ili izvan glazbe?

I glazbeno i izvan glazbe, uvijek nas inspirira nešto… Dok je JM pasionirani slušač nove glazbe, ZM je to malo manje – trenutno se razvaljuje uz nekoliko godina stare albume The Horse Lords. Second Third Take s albuma Sexomnia bio je pokušaj da napravimo savršenu dance skladbu, jer se volimo doživljavati kao boy-pop-duo i trebala je trajati sedam sati, imati samo jedan beat-loop-groove i ništa drugo što bi smetalo.

Putem se taj koncept ipak malo promijenio, da bismo napravili ovu verziju koju smo poslali kolegi Enveru Krivcu a.k.a. Flathill Airlines da napravi remiks. Mudro je pustio našu verziju na miru i napravio praktički kompletno novu verziju i nazvao je Dreaming, zadržavši samo sentiment naše ideje.

A kako je Enver kompletni kreativni mađioničar, napravio je i popratni video, koji naziva glorificiranim screensaverom. Nas je to onda „nafukalo“ da pozovemo još jednog mađioničara, Aleša Suka, filmaša s kojim često surađujemo, da napravi svoj film za Second Third Take i tako je album Sexomnia dobio i svoj vizualni dio. Do sad smo ga tako predstavili publici u Rijeci i Dubrovniku, uz projekciju i zvuk, što se pokazalo dosta uspješnim i interesantnim.

Često idemo zajedno na koncerte, gdje god stignemo. Uskoro idemo na Teha Tearda i Blixu Bargelda u Trst pa onda na The Necks u Ljubljanu, a možda i Zagreb, zatim na Matmos u Precenicco blizu Udina, na Autechre u Ljubljanu i Zagreb, potom na Laurie Anderson u Lisinski…

Na čemu trenutačno radite. kako odolijevate izazovima da radite soundtrack za filmove?

Trenutno radimo na eksperimentalnim filmovima, pripremamo se za kazališne predstave te, kao i uvijek, slažemo novi JMZM album – zapravo, nekoliko njih – i čekamo vinilno izdanje albuma Besani radio koji smo napravili u suradnji s pjesnikom Markom Pogačarom u produkciji Tondak iz Pule. Pripremamo izložbu naših naslovnica naših albuma u riječkoj Galeriji O.K., uz koju će se vjerojatno dogoditi i koncert.

Foto: Tajci Cekada

Odolijevamo tako što čekamo da nas nazove Jim Jarmusch, jer raditi soundtrackove je kompletna zabava i intuitivni izazov… Kako prići materijalu, a sam sebe prevariti u smislu: „Ah, ovo još nismo radili ili probali ovako raditi…“ Nedavno smo napravili novi soundtrack za četiri crno-bijela hrvatska dokumentarna klasika, redatelja Gluščevića i Babaje. To je bilo kompletan užitak izvoditi uživo, a nadamo se još pokojem koncertu i projekciji s tim filmovima.

Tandem JMZM obuhvaća i namjensku glazbu i potpuno autorske projekte. Kako balansirate između kreativne slobode i zahtjeva naručitelja? S kojim je uratkom nastupio izlazak pred javno mnijenje, možda nije zgoreg spomenuti nešto o samim početcima?

Recimo da često imamo sreću ili situaciju da nas „naručitelji“ traže baš zbog našeg načina rada ili pristupa zvuku, zapravo valjda zbog našeg načina razmišljanja… Tako da, uz sve zahtjeve naručitelja, uvijek nađemo dovoljno prostora i razumijevanja za iznenađenje. Raditi za druge autore – bilo da se radi o filmu, kazališnoj predstavi, izložbi ili performanceu – je na neki način naš poklon tom drugom, u smislu ulaženja u tuđu viziju, jer ipak se taj drugi muči sa širom slikom, a mi onda uživamo ako toj slici naš zvuk može pomoći ili pridonijeti.

A s čime smo prvi put izašli pred javnost kao JMZM? Vjerojatno s glazbom za neku kazališnu predstavu pa se toga nakon nekog vremena nakupilo i netko je predložio da te materijale počnemo doživljavati kao albume, a onda je netko predložio da pokušamo to uživo upriličiti i trebalo nam je ime pa je opet netko predložio JMZM, dosta je „tih nekih”, zapravo, oko nas… JM i ZM se znaju dugo, surađujemo dugo i nećete vjerovati – još uvijek volimo glazbu.

Rijeka ima specifičnu, tvrdu i upornu alternativnu scenu. Koliko vas je taj gradski mentalitet oblikovao? U zvuku i u načinu rada?

Mislim da Rijeka ima utjecaj na svjetonazor u smislu FUCK OFF, više nego na zvuk ili način rada. Naš zvuk je samo logičan nastavak tog stava. Manje se tu radi o stilskoj odrednici. Vjerujemo da je zapravo to što mi radimo teško opisati kao neki nastavak ili dio nekog riječkog kontinuiteta. O tome možda ti, Vid, kao poznavatelj i kroničar glazbenih scena ovih krajeva možeš nešto više reći. U svakom slučaju „alternativno“ je neki pojam koji već dugo ne doživljavamo.

Kao grad, Rijeka je uvijek imao jak DIY pristup. Kako danas izgleda raditi iz Rijeke, u vremenu kad se glazba proizvodi i distribuira globalno?

Istina, jer je nekad zapravo DIY bio jedini pristup ako si imao potrebu svirati i stvarati nešto svoje. Mi smo valjda tako odrasli i navikli tako raditi do te mjere da se još uvijek čudimo kad smo dio neke produkcije gdje se točno zna što tko radi, a što ne… Danas je raditi iz Rijeke isto kao i raditi od bilo gdje. Nakon toliko godina, sad imamo svoj studio, kompletno udoban i fukcionalan za sve što radimo. Od sound designa za filmove do produkcije glazbe.

Foto: Dragana Jurisic

Kad radite kao tandem, kako izgleda vaš proces? Tko prvi donosi ideju, a tko je taj koji je „reže“, uređuje i usmjerava?

To se mijenja ovisno o projektu, ali stvari se zajedno slažu i dovršavaju. JM je češće u komponiranju, a ZM u sound designu, aranžiranju i miksanju. Kad dođe vrijeme da se nešto finišira, onda smo zajedno u studiju, sviramo, isprobavamo, miksamo i odlučujemo.

Instrumentalna glazba često traži preciznost, dramaturgiju i rad u okvirima. U svoje suradnje uvodite i vokale. Što vam je najizazovnije u susretu s autorskom ličnosti van tandema?

Glazba uvijek na novi način otvara vrata u nove svjetove. Jedna ideja uvijek provocira maštanje u kojem li se smjeru sve to može razviti. Zato često surađujemo s drugim muzičarima, često i s „pravim“ instrumentalistima, jer JM i ZM to i nisu…  Što nam je izazovno u suradnjama? Najviše to da ne znamo kamo će nas suradnja odvesti, pogotovo nakon naših jako šturih ili kriptošturih opisa što bismo htjeli postići.

Česte su situacije kad si kažemo: „Hej, od pete do devete minute nam nešto nedostaje, zovimo nekoga!” I onda tražimo nekoga za koga mislimo da može svojim senzibilitetom pomoći ili kompletno rasturiti prvu ideju i povesti sve u nekom drugom smjeru.

Foto: Dragana Jurisic