ŽIVA - ŽIIVA

Ovako, samo na papiru mogu zamisliti kako bi otvarajuću pjesmu na albumu ŽIIVA, She Is My God, interpretirao netko iz mainstreama, da i ne spominjem neki starovjeki festival zabavne glazbe

Ali Lucija Ivšić aka ŽIVA 100% je, ako ne i koji postotak više, autentična umjetnica, izrazito, u ovakvim situacijama, sklona depatetiziranju i desakraliziranju. Ona pripada krugu, iz povijesti i sadašnjosti, umjetnica koje ne izvrgavaju preziru ukus mase, ali nikako nije umjetnica masovne osjećajnosti. Kao što je, na primjer, bio veliki portugalski književnik Fernando Pessoa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće, čuven po Knjizi nemira. ŽIVA je također puna nemira, nesputanosti, nomadizma, lutalaštva i eksperimentiranja. Sve je to transparentno demonstrirala na prvom albumu ŽIVA od prije skoro četiri godine i nizu scenskih istupa u nas i u svijetu. A na novom albumu još i više.

…kako lako samo
izgubimo dio sebe
sumnjamo
ne vjerujemo
ne čujemo
sami sebe…

ŽIVA; Hesitation

Nije zgorega podsjetiti da je višestruki izniman talent — umjetnički i znanstveni — Lucije Ivšić, nekad frontwoman post-punk benda Punčke, još prije nekoliko godina zapeo za oko odgovornima na uglednom Monash Universityju u Melbourneu, pa su joj ne samo platili školarinu nego dali i punu stipendiju kako bi istraživala umjetnost, tehnologiju i znanost u Laboratoriju za multidisciplinarna istraživanja SensiLab. Sve je to u isto vrijeme bio i rad na doktoratu, u kojem dominira istraživanje zvuka.

CAFE U ZÜRICHU

Videospot za pjesmu Idle Heart sadrži snimke i vizuale snimljene preko javnih CCTV kamera diljem Melbournea, nadopunjujući pjesmu temama otuđenosti, nadzora i identiteta.

Tako da, sve skupa, nije promašeno pomisliti da je ŽIVA bliža onim „ludim avangardistima” iz cafea Cabaret Voltaire u Zürichu početkom 20. stoljeća, preciznije treće ratne, 1916. godine. Ne zaboravimo da je dadaizam nastao upravo u tom cafeu u Švicarskoj i da su ideje nastale i realizirane ondje nadahnule englesku grupu Cabaret Voltaire — a oni pak sve bitno u elektroničkoj glazbi i umjetnosti — i to ne samo zbog istoga naziva. Utemeljitelj Laibacha Dejan Knez također je ishodište imao u ciriškom Cabaretu Voltaireu.

SLIKAR SCHIELE

Spominjanje drugih umjetnika kojima je ŽIVA bliska u funkciji je pokušaja pojašnjenja onoga što ona radi. Puna je demona, kriza identiteta, kao i, na primjer, austrijski slikar Egon Schiele, koji je „bez milosti” slikao ljudsko tijelo — neuljepšano, deidealizirano. Njegovi likovi ranjivi su i napeti, često i uznemirujući.

Tako je i kod ŽIVE. Uostalom, i sama će reći da se mora dobro rastegnuti kako bi shvatila sebe i da je njezin alter ego ŽIVA pozitivan. Kroz ŽIVU i dalje izbacuje svoje demone, borbe s OKP-om (opsesivno-kompulzivnim poremećajem), depresiju te otrovne i destruktivne aspekte sebe same.

Sve je to, naravno, „natopilo” i ovaj najnoviji album. Početna pjesma She Is My God nabijena je silovitošću, reklo bi se možda čak i divljom snagom, koja fantastično reflektira „neumorno traganje za nedostižnim perfekcionizmom, otvoreno govoreći o OKP-u, mentalnom nemiru i izgaranju”. Isto iskazuje i u svim ostalim pjesmama, s tim da kombinira, odnosno inkorporira jezovitu atmosferu Johna Carpentera iz Napada na policijsku stanicu, ali kroz vlastito viđenje jeze. Čini mi se da malo tko u suvremenoj elektroničkoj glazbi ima toliko pravih udara, poput golemih pneumatskih čekića, kao ŽIVA. U drugoj pjesmi po redu, Hopeless, „divljanje se nastavlja”, poput kaosa i košmara u duši i glavi.

KAKO GOD DA OKRENEŠ, ŽIVA JE SVOJA

No, ima nešto njezino, posebno autentično, uspješno eksperimentirajuće u mnogim pjesmama. U prvoj spomenutoj prisutna je slavonska tamburica, ali provučena kroz tko zna koje i koliko „elektrofiltera”. Tu je i višeglasno pjevanje, nastalo u Slavoniji prije mnogo stoljeća, koje na neki način daje dio jednog od njezinih likova, identiteta.

Nevjerojatno je, ali istinito, kako je ŽIVA inkorporirala višeglasno žensko narodno pjevanje iz Slavonije u suvremeni, kozmopolitski elektronički sustav. Relevantno iskazuje moć ženskog višeglasja, iako, naravno, napjeve provlači kroz mračniji filter. U mnogim pjesmama to je njezin uobičajeni amalgam — kao što je to i uporaba engleskog i hrvatskog jezika u jednoj ili više pjesama. Ali No End In Sight poseban je slučaj jer su pjesma, riječi i obred/ophodnja stari više od petsto godina.

Evo teksta pjesme:

No End In Sight

Take Me On Highway
Take Me On The Ride
Take Me On Highest
Mountain

Mi idemo, Ljeljo
Mi idemo kralju
Ljeljo
Smilje da beremo
Kralje da kitimo
Ljeljo
Kralje i kraljice
Ljeljo

(engleski prijevod)

We’re going, Ljeljo
We’re going to the king
Ljeljo
To pick the immortelle
To ornate kings
Ljeljo…

Tko su i što su Ljelje?

Ljeljo je pripjev, prema stručnoj literaturi, u slavenskim obrednim pjesmama. U Hrvatskoj ih ima u Slavoniji, Podravini i Srijemu. Kraljevi i Kraljice, ili Ljelje, ophod je za vrijeme Duhova. Običaj iz kasnog srednjeg vijeka poznat je Hrvatima diljem prostora koje nastanjuju. Ivan Gundulić i Junije Palmotić poznavali su taj običaj. Ali i ovovjeka ŽIVA, koja mi objašnjava otkud taj napjev u njezinoj pjesmi na albumu ŽIIVA:

“Što se tog obreda tiče, to je više simbolično i primarno sam se zainteresirala za melodiju te pjesme. Došla mi je totalno spontano dok sam pisala No End In Sight. Nije bilo uopće planirano. Ali po mojem shvaćanju, to je obred u svrhu obrane od zlih sila i prizivanja plodnosti. A za mene sve što radim kroz ŽIVU predstavlja kontinuirani dijalog koji imam sa sobom o tome kako ne mogu prestati, ne mogu se zaustaviti i prestati producirati i raditi, što mi istovremeno šteti i prija.”

ALBUM PUN NEMIRA, ALI…

Bilo kako bilo, ŽIIVA jest album pun nemira, ali i protiv umora i mlakosti. Njezini košmari, kaosi, nedoumice, strepnje i depresije nimalo ne ometaju njezino iznimno veliko umijeće stvaranja pjesama/djela. Naprotiv, takva mentalna stanja, uz njezinu znanstvenu i tehnološku visoku, najvišu stručnost te avanturistički, pustolovni duh eksperimentiranja, samo joj daju nadahnuće za ovakva vrhunska djela suvremene umjetnosti kao što je album ŽIIVA.

ŽIVA, poput slikara Schielea, u potpunosti vlada svojim talentima i stvara „magičnom tečnošću”. Sazrela je i kao producentica vlastitih djela. Nisam primijetio ni sekunde viška građe koju bi trebalo možda izbaciti. U svemu je ŽIVA pravi suveren svoga rada i djela, punog naizgled kaotične ljepote!?

P. S.

ŽIVA o nastanku albuma ŽIIVA:

“Nakon nekoliko propalih prijateljstava i ozbiljne ozljede koljena vratila sam se u prepoznatljive obrasce ponašanja: gubljenje u poslu, preispitivanje vlastite vrijednosti i onoga što uopće radim. U trenucima jasnoće znala sam da je jedini put naprijed vjerovati svom instinktu i raditi što želim. Ta napetost teče cijelim albumom; stalne su izmjene između glasova koji sumnjaju, oklijevaju i ispituju. S ovim albumom dozvolila sam si i da pratim ideje samo zato što je dobar osjećaj kretati se, plesati i pjevati uz njih!”

Sve pjesme napisala, aranžirala, snimila i producirala Lucija Ivšić aka ŽIVA u Melbourneu u Australiji tijekom 2025.

Format: digital

Izdavač: samizdat