Toni Starešinić: „Živimo u generalnoj borbi tehnologije protiv čovjeka“

Kako zvuči glazba za ekološki osviještene uši? Odgovor nam je dao Toni Starešinić u još jednom u nizu svojih inovativnih projekata, Exterminator ’81

Exterminator 81 – biljke sviraju/foto: Nina Đurđević

Radi se o live albumu koji je puno više od slučajno snimljenog koncerta. Snimljen 24. svibnja 2025. u CirkoБalkana šatoru u dvorištu Pogona Jedinstvo u Zagrebu, ovaj album otkriva novu dimenziju muziciranja, odnosno korištenje sustava koji pretvara biosignale biljaka u MIDI podatke te u realnom vremenu proizvodi zvuk.

„Uvijek sam se nekako bojao koncertnih albuma”

„Najviše nas je zanimala ta interakcija s biljkama. Nova istraživanja dokazuju da biljke uistinu reagiraju na razne vanjske podražaje. Sa službenog znanstvenog stajališta i dalje je sve to u zoni na rubu znanosti, ali, evo, u praksi nam biljke daju dovoljno interakcije da se igramo s njima, hvatamo ih, stavljamo u kontekst, koliko su one slušale nas i reagirale na nas nećemo nikad znati, ali njihova reakcija je stalno bila drukčija, nisu nikad odsvirale istu frazu, što je i neki jazz ideal u improvizaciji“, objašnjava Toni i dodaje:

„Kad sam sve kanale ubacio u Cubase i shvatio je da snimka jako kvalitetno snimljena s minimalnim curenjem trube u bubanj i obrnuto te da ima dovoljno odličnog materijala, odmah me obuzela velika radost. Svirali smo na tom koncertu još nekoliko pjesama koje nisu ispale na tom nivou, ali s obzirom na to da je i bez njih bilo sedamdeset minuta odličnog materijala, bilo mi je i još lakše. Uvijek sam se nekako bojao koncertnih albuma, dijelom i jer me digitalna tehnologija razmazila i omogućila da studijski mogu ponavljati trake koliko god treba odnosno dok ne budem zadovoljan. Ovaj snimljeni materijal mi je tako dobrim dijelom vratio samopouzdanje u vlastitu svirku.“

Toni Starešinić/foto: Nina Đurđević

Minimalna priprema i izostanak unaprijed snimljenih podloga – rizik je prisutan, no spontanost se isplatila:

„Kad sam počeo s Chuiem i prije s Punk Datom, često smo svirali koncerte uz potpunu spontanost, krenuli bismo s jednom pjesmom pa odlutali i cijeli koncert plovili spontano uz maksimalni rizik. Znalo je biti fenomenalnih koncerata, a i onih manje dobrih; to je rizik koji morate prihvatiti. Tako da je ovaj koncert na jedan način povratak i tim početcima. Jednostavno – kad zajašete na dobar val, to je najbolji mogući koncertni osjećaj koji možete doživjeti. Chui je kasnije postao jako izaranžirani bend bez previše iznenađenja na koncertima i tu sam počeo osjećati kako moja svirka lagano kopni. Tako da mi je ovo bilo baš nasušno potrebno. Naravno, sad smo puno iskusniji nego prije deset godina i sve zvuči kvalitetnije i zrelije. I imam puno bolju opremu nego tad, kvalitetnije zvukove i puno više mogućnosti za igru.“

„Umjetna inteligencija u glazbi je ultimativni udar na konformizam”

I kad se svijetom širi bojazan od nove i napredne tehnologije koja bi mogla zamijeniti čovjeka, Toni Starešinić koristi je kao alat koji dodatno naglašava razmjere njegove kreativnosti: „Živimo u generalnoj borbi tehnologije protiv čovjeka, nezasitne korporacije profita parazitiraju na našim slabim karikama, taštinom i konformizmom. S jedne strane nam obećavaju svijet u kojem sve klizi glatko s minimalnim trudom, ne bismo li bili produktivniji i imali više vremena koje bi pak onda trošili kao digitalni narkomani na dopaminu i brojali lajkove na svojim društvenim mrežama. Glazba je samo jedan dio cijele te priče i umjetna inteligencija u glazbi je ultimativni udar na konformizam i magnet za raznorazne amatere i profitere da se ubace u industriju. Pravi umjetnik nikad neće imati problem zadržati ljudskost u tehnološki posredovanom zvuku, samo što su takvi danas na margini glazbene industrije.“

Upravo je ovaj trenutak upotrebe tehnologije kao alata u rukama čovjeka za stvaranje, oslobađanje i svega suprotnog za što je ta tehnologija prvotno dizajnirana inspiracija motiva Ekstreminatora, Bilalova stripa čiji je narativ preveo u vlastiti glazbeni i autorski jezik. Ovaj je album i svojevrsni komentar na stanje današnje glazbene scene: „Definitivno je komentar na smjer u kojem se razvija glazbena industrija koji je danas potpuno preuzeo Al pa već imamo situaciju u kojoj je svaka druga pjesma uploadana na Spotify Al pjesma nekakvog Al benda koji zapravo uopće ne postoji.“

„Cijela ideja tog nastupa nikad nije imala ikakvu ambiciju da dovede do albuma, htjeli smo se samo dobro provesti”

Album ga je vratio formatu trija, a uz njega na albumu sudjeluju Andrej Jakuš na trubi uz vokalne i gitarske procesore te Janko Novoselić na bubnjevima: „Rad u ovoj postavi mi je ponovno vratio maksimalnu slobodu izraza u živoj svirci, vratio me u ulogu u kojoj sam imao puno veći doprinos cijelom zvuku benda, kontroliram cijelu harmoniju, skupa s Andrejem usmjeravam zvuk benda, gruvam na synt bassu skupa s Jankom. Ima me, kako se kaže, all over the place. Nekad je tehnički to i zahtjevno, za svirati četiri klavijature istovremeno uživo vam trebaju sve ruke i noge i dobar šalabahter s popisom svih soundova i tempa kad sviramo na klik pa se nekad osjećam i kao programer live on stage.“

Radi se o glazbenicima koji jako dobro poznaju njegov repertoar i umjetnički izražaj, što je, govori Toni, svakako doprinijelo opuštenoj i neopterećenoj atmosferi: „Iako su i Janko i Andrej toliko muzikalni i intuitivni da bi rezultat bio sličan i da sam za repertoar uzeo pjesme koje prije nisu svirali. Ali cijela ideja tog nastupa nikad nije imala ikakvu ambiciju da dovede do albuma, htjeli smo se samo dobro provesti. I eto nas sad – kopamo po kalendarima i preslagujemo se kako bimo odsvirali što više koncerata.“

Kao veliku inspiraciju navodi i album Flossy grupe TrianguliZona: „Jako mi je drago da se to dogodilo. Bio sam i na koncertu grupe TrianguliZona kad su izvodili taj materijal koji je na mene ostavio jak dojam. Kao što su mi Mayalesi od domaćih sastava s prvim albumom bili nekakav putokaz kad smo ja i Željka počeli raditi naše pjesme za Mangroove, tako mi je TrianguliZona bila jedini domaći sastav tamo negdje gdje sam ja čuo sebe u instrumentalnoj glazbi.“

Eksterminator i ‘eksterminacija’ svoje dosadašnje instrumentalne karijere vidi kao početak novih mogućnosti.  Je li ovaj album završetak jednog poglavlja ili ulazak u novu autorsku fazu? „Mi smo i prije nego je ovaj album izišao ušli u studio i snimili dosta novog materijala, koji je upravo ulazak u novu autorsku fazu. Zvuči drukčije i jako smo uzbuđeni oko njega. Kad se Chui vrati s godišnjeg, imam ideju jednog novog zvuka benda, a i sa Zmaj Orko Star imam nove ideje. Sad samo treba vremena i strpljenja da se sve stigne realizirati.“